Rev-1894/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1894/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. C. iz M., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7099/08 od 20. travnja 2010., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-8767/02 od 30. travnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju, kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata IV grupe, sa 80 % oštećenjem organizma za stalno, isplati iznos od 286.777,44 kn, zajedno s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, pa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 23.106,80 kn. S preostalim dijelom zahtjeva tužitelj je odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska

ena u pogledu odluke

presuda u dosuđujućem dijelu, dok je žalba tužitelja djelomično prihvać

o troškovima postupka, te je tužitelju dosuđen daljnji parnični trošak u visini od 8.161,80 kn. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn. Tuženica revizija podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja odbije ili da se odbaci tužba, odnosno podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije.

Revizija tuženice nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Suprotno tvrdnji revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima jasne razloge, ti razlozi nisu u protivnosti s provedenim dokazima, odnosno ispravama koje se nalaze u spisu, a niti pak postoji proturječje između izreke presude i obrazloženja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je povodom zahtjeva tužitelja od 9. listopada 1997. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za obranu Z., Ured za obranu C. 12. prosinca 1997. donijelo rješenje klasa: UP/I-562-02/97-26/612, ur. br.: …, kojim je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida IV grupe s 80 % oštećenja organizma za stalno i pravo na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 1. kolovoza 1993. pa nadalje,

- da iz dopisa pomoćnice ministra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, klasa: 562- 02/097-26/612, ur.br.: … od 18. studenoga 1999. upućenog Odjelu hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije Zagrebačke proizlazi da je obavljena revizija gore navedenog rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na isplatu osobne invalidnine i posebnog dodatka,

- da je gore navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno s danom obavljene revizije i davanja suglasnosti na rješenje prvostupanjskog tijela,

- da ukupno potraživanje tužitelja za period od 1. kolovoza 1993. do 31. listopada 1997. iznosi 286.777,44 kn,

- da je tužitelj rješenje od 12. prosinca 1997. primio, jer je u spis dostavio kopiju tog rješenja,

- da je rješenje od 12. prosinca 1997. kasnije bilo poništeno rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, klasa: UP/II-562-02/05-0001/29, ur.br.: … od 24. studenoga 2004., koje je pak poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-8517/2004 od 4. siječnja 2007.

U reviziji revident prije svega ukazuje da iz pobijanih odluka nije jasno s kojim danom su sudovi utvrdili pravomoćnost i ovršnost odluke, odnosno da u samom predmetu ne prileži dokaz o izvršenoj dostavi predmetnog rješenja tužitelju. I u reviziji tuženica iznosi tvrdnju da tužitelj nije bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, a niti pak dragovoljac ili pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, već je isti bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, tada sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Suprotno tvrdnji revidenta pravomoćno i ovršno rješenje doneseno u upravnom postupku predstavlja osnovu temeljem koje tužitelj u ovom predmetu potražuje iznose osobne invalidnine i posebnog dodatka kao ratni vojni invalid IV grupe, dakle o prethodnom pitanju odlučilo je nadležno tijelo, pa je sud vezan takvom odlukom u smislu odredbe čl. 230. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, dalje ZUP), dok se ne dokaže suprotno.

Tužitelju je status hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata IV grupe priznalo nadležno tijelo, time da je drugostupanjsko tijelo izvršilo reviziju predmetnog rješenja sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“ br. 33/92, 57/92, 77/92, 86/92, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 82/01), pa je danom izvršene revizije i davanjem suglasnosti drugostupanjskog tijela na predmetno rješenje postalo izvršno u smislu odredbe st. 1. navedenog članka s danom 19. veljače 2000.

Isto tako suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da činjenica da dostavnica ne postoji u spisu ne znači da dostava rješenja nije izvršena, već da se činjenica da je dostava izvršena može dokazivati i drugim dokaznim sredstvima u smislu odredbe čl. 98. st. 2. ZUP. Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj predmetno rješenje primio, to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je dostava predmetnog rješenja izvršena.

Odluka donesena u upravnom postupku postaje ovršna po pravilima koje uređuju taj postupak (čl. 23. st. 3. Ovršnog zakona – „Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, dalje OZ), time da potvrdu ovršnosti daje sud ili drugo nadležno tijelo, odnosno potvrdu ovršnosti ukida sud odnosno nadležno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti, a što se u ovom predmetu nije dogodilo.

Osim toga, pravilno nižestupanjski sudovi nisu primijenili u ovom predmetu odredbu čl. 270. st. 7. ZUP-a, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari. Naime, u upravnom postupku tužitelju je priznato pravo, ali navedeno rješenje nema kondemnatorni karakter, pa je tužitelj bio ovlašten svoj imovinskopravni zahtjev ostvarivati u ovom parničnom postupku.

Treba istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Uzz 6/07-5 od 29. listopada 2008. odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj UZ-DO-8/07 od 28. ožujka 2007., a koji zahtjev za zaštitu zakonitosti je podnesen protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske Us-8517/2004 od 4. siječnja 2007., a kojim je uvažena tužba tužitelja T. C. i poništeno rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, klasa: UP/II-562-02/05-0001/29, ur.br.: … od 24. studenoga 2005.

Kako je rješenjem od 12. prosinca 1997. utvrđeno pravo tužitelja kao hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata na isplatu invalidnine i posebnog dodatka, te kako je to pravo tužitelju priznato od 1. kolovoza 1993. pa nadalje, to je sud pravilno utvrdio dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa s početkom sljedećeg mjeseca od mjeseca, te je u tom smislu zatezna kamata pravilno dosuđena u smislu odredbe čl. 277. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

Budući da obveza tuženice postoji sukladno rješenju koje je donijelo nadležno tijelo, irelavantni sud navodi revizije da za ovu namjenu nisu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

U Zagrebu, 15. veljače 2012.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.