Legislator Case Law & Legislation
Revr-663/2004-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on worker injury claim due to lack of employer fault and procedural non-violation.

Case Number Revr-663/2004-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment awarding no damages for a workplace injury. The lower courts found the employer not liable because the accident resulted from the worker's own lack of care while stepping on a non-slipper mat, as the stationary truck posed no danger. The court upheld this finding and rejected the procedural claim that a judge who participated in a prior, overturned decision violated the principle of impartiality in the current case. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2.; Zakon o obveznim odnosima čl. 174. st. 1.; Zakon o zaštiti na radu čl. 6.; A revision is not admissible if the lower court correctly determined that the employer is not liable for a workplace injury caused solely by the employee's lack of care, and a judge's prior participation in a different procedural phase does not constitute a violation of impartiality.

Keywords

AI generated
workplace injury liability employee negligence employer fault judicial impartiality civil procedure revision stationary vehicle safety non-slip mat accident

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2.
Zakon o obveznim odnosima čl. 174. st. 1.
Zakon o zaštiti na radu čl. 6.
Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 663/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Š., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetnici iz Š., protiv tuženika „T. – D.“ d.o.o. Š., trgovina, ugostiteljstvo i zaštita, zastupan po punomoćniku I. B., dipl. pravniku iz Š., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 7. travnja 2003. godine, br. Gž 276/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 4. svibnja 2001. godine, br. P 2693/97, u sjednici održanoj dana 24. studenog 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 100.000,00 kn, te na ime izgubljene zarade iznos od 2.500,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno podnio dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da nižestupanjske presude budu ukinute ili da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude prihvaćen. Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da mu naknadi štetu koja mu je nastala zbog ozljede koju je, kao zaposlenik tuženika, zadobio obavljajući radne zadatke.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju revident određeno upire u reviziji.

Točno je da je sudac G. S. kao član vijeća sudjelovao u donošenju pobijane drugostupanjske presude. Međutim, spomenuti sudac nije sudjelovao u donošenju prvostupanjske presude Općinskog suda u Šibeniku od 4. srpnja 2001. godine, br. P 2693/97, koja je potvrđena pobijanom drugostupanjskom presudom, već je u ranijoj fazi prvostupanjskog postupka u istom predmetu sudjelovao u donošenju presude, koja je ranijim rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta.

Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP, bitna povreda parničnog postupka uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se po zakonu morao izuzeti, odnosno koji je rješenjem bio izuzet.

A prema odredbi čl. 71. toč. 5. ZPP, koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja pobijane drugostupanjske presude, sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda.

S obzirom da sudac G. S. nije sudjelovao u donošenju prvostupanjske presude, koja je potvrđena pobijanom drugostupanjskom presudom, to se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, dana 14. svibnja 1994. godine, obavljajući radne zadatke nadzornika protupožarne zaštite, prilikom izlaska iz kabine vatrogasnog kamiona, parkiranog ispred vatrogasnog doma, oslonivši se nogom na papučicu ugrađenu ispod vrata kabine na visini od 70 cm od tla, izgubio ravnotežu i pao zadobivši pri tom prijelom zgloba lijeve ruke.

Polazeći od izloženih utvrđenja, a s obzirom na daljnja utvrđenja da u postupku nije utvrđeno da je u navedeno vrijeme papučica na kamionu bila klizava, da je tužitelj kritične prigode na nogama imao radne cipele, da je do nezgode došlo prilikom obavljanja radnje koju je tužitelj svakodnevno i višekratno obavljao u izvršavanju radnih zadataka – nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik u ovom slučaju nije odgovoran za nastali štetni događaj, jer kamion u stanju mirovanja ne predstavlja opasnu stvar, a iz činjeničnih utvrđenja da proizlazi da uzrok nezgode nije kakva radnja ili propust tuženika, već da je za nezgodu isključivo kriv sam tužitelj, koji prilikom izlaska iz kabine kamiona nije postupio sa potrebnom pažnjom, iz čega slijedi da se odgovornost tuženika ne može temeljiti na odredbu čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), a niti na odredbi čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83, 17/86, 46/92, 26/93 i 29/94), pa su sukladno tome u cijelosti odbili tužbeni zahtjev.

Ovaj revizijski sud prihvaća kao pravilan pravni zaključak nižestupanjskih sudova.

Tužitelj u reviziji u određenom dijelu prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tog razloga se ne može revizijom pobijati pravomoćna presuda (čl. 385. st. 3. ZPP).

Budući da prema izloženom revizija nije osnovana, to je presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. studenog 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.