I Kž-1303/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1303/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu prema mlt. H.E., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 30. studenog 1992. Km-7/92, u sjednici održanoj 27. siječnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske C.B.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba mlt. H.E. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem prema mlt. H.E. izrečena je odgojna mjera upućivanja u dom za preodgoj.

Temeljem čl. 486. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu maloljetnik zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o odgojnoj mjeri, te predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, a ujedno je zatražio i obavijest o sjednici vijeća.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Temeljem čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, jer je citiranim propisom odredjeno da se odredbe Zakona o krivičnom postupku o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća ne primjenjuju.

Žalba nije osnovana.

I Kž 1303/92

Maloljetnik ne poriče da su on i punoljetni B.A. zatražili od oštećenika P.H. novac i da su ga od njega i dobili. Medjutim, u žalbi ustraje u svojoj tvrdnji da traženje novca nije bilo popraćeno nikakvom prijetnjom, a pogotovo ne ozbiljnom i stoga smatra da on svojim ponašanjem nije ostvario obilježja krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. KZH.

No, suprotno ovim žalbenim prigovorima, prvostepeni sud je na temelju savjesne analize obrane maloljetnika i pozitivno ocijenjenog iskaza oštećenika P.H. saslušanog kao svjedoka i svjedoka G.N. s pravom našao da obrana maloljetnika nije istinita i u tom pogledu je dao iscrpne i uvjerljive razloge.

Sve one činjenice koje su u provedenom postupku utvrdjene sa sigurnošću upućuju na zaključak do kojeg je došao prvostepeni sud, da je maloljetnik svojim ponašanjem kritične zgode ostvario obilježja krivičnog djela razbojništva.

Postupanje maloljetnika i način na koji su on i punoljetni B.A. pristupili oštećeniku, te naizmjence od njega tražili novac, a kada je ovaj to odbio, zaprijetili mu da će ga izudarati i razbiti mu vozilo, a cijeli dogadjaj se zbivao noću (0,3 h) i na neosvijetljenom parkiralištu u Hrvojevoj ulici, u blizini Disco kluba "Kulušić", a sa oštećenikom se nalazila i njegova djevojka G.N., te im je oštećenik iz straha predao 1.400 HRD - opravdano je prvostepeni sud označio kao upotrebu prijetnje usmjerenu na oduzimanje tudje pokretne stvari - novca, u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi.

Stoga nije osnovana žalba maloljetnika zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Bez osnova se maloljetnik žali i u odnosu na izrečenu odgojnu mjeru.

Naime, kada se ima u vidu težina i društvena opasnost počinjenog krivičnog djela, ličnost maloljetnika, njegova psihička svojstva i sklonosti, raniji život, zatim činjenica da je on već do sada u više navrata prijavljivan zbog raznih krivičnih djela, te da su mu izricane i odgojne mjere, koje nisu dale rezultata, roditelji su neefikasni, a maloljetnik je prema svom ponašanju potpuno nekritičan, bez osjećaja krivnje i kajanja, uporan u svojoj kriminalnoj aktivnosti, opravdano je prvostepeni sud zaključio da je prema ovom maloljetniku potrebno primijeniti stroži odgojni tretman od do sada poduzetih, jer se jedino na taj način može očekivati da će se polučiti svrha odgojnih mjera iz čl. 74. OKZRH.

Valjalo je stoga, obzirom na sve izneseno, o podnesenoj žalbi odlučiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. siječnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)