Legislator Case Law & Legislation
Pž-8656/2013-5 AI generated

Court dismisses appeal on appeal deadline waiver and costs allocation under Croatian Civil Procedure Act.

Case Number Pž-8656/2013-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Commercial Court dismissed the defendant's appeal against a first-instance ruling that rejected a request to restore the case status due to a missed appeal deadline. The defendant argued that an administrative error in recording the judgment date prevented timely filing, while the court held this was not a valid ground for waiver under Article 117 of the Civil Procedure Act. Additionally, the court rejected the appeal regarding the allocation of litigation costs as inadmissible because the appellant lacked a legal interest in that specific decision.

Legislator headnote

AI generated

čl. 117. ZPP; čl. 119. ZPP; čl. 358. st. 3. ZPP; čl. 380. t. 1. ZPP; čl. 367. ZPP: An administrative error in recording a judgment date does not constitute a valid reason for waiving an appeal deadline, and an appeal regarding the allocation of litigation costs is inadmissible if the appellant lacks a legal interest.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act appeal deadline waiver of appeal administrative error litigation costs legal interest inadmissible appeal

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Pž-2786/12-3
Uvodno se ukazuje, a bez potrebe ponavljanja, da je u ovom predmetu ovaj sud donio presudu i rješenje poslovni broj Pž-2786/12-3 od 10.
P-2021/12-17
Sukladno uputi ovoga suda iz citiranog drugostupanjskog rješenja, sud prvog stupnja je donio dopunsku presudu poslovni broj P-2021/12-17 od 17.
P-2021/12-24
naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.330,25 kn); te je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj P-2021/12-24 od 24.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

9. Pž-8656/13-5

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republika Hrvatska, po sucu pojedincu Dubravki Zubović, u pravnoj stvari tužitelja S. M. C. S. d.o.o. u stečaju, P., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica iz R., protiv tuženika 1. S. M. G.-Š. d.o.o., Z., 2. P. G., Z.-D., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z. i 3. S. M. A. R. A. C. d.o.o., Z., radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika 2. P. G., Z.-D., protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2021/12-34 od 18. travnja 2013., 29. listopada 2013.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika 2. P. G. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2021/12-34 od 18. travnja 2013. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbacuje se žalba tuženika 2. P. G. u odnosu na točku III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2021/12-34 od 18. travnja 2013. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika 2. P. G. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu (točka I. izreke rješenja); te mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove nastale u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 8.887,50 kn (točka II. izreke rješenja). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6.773,00 kn (točka III. izreke rješenja).

Protiv tog rješenja tuženik 2. je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11

– pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje odnosno preinačiti.

Žalba nije osnovana.

Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, ali ne iz razloga koje je naveo sud prvog stupnja u obrazloženju.

Uvodno se ukazuje, a bez potrebe ponavljanja, da je u ovom predmetu ovaj sud donio presudu i rješenje poslovni broj Pž-2786/12-3 od 10. srpnja 2012. (list 228.

– 235. spisa). Sukladno uputi ovoga suda iz citiranog drugostupanjskog rješenja, sud prvog stupnja je donio dopunsku presudu poslovni broj P-2021/12-17 od 17. prosinca 2012. (list 359. – 363. spisa); te je iz spisa vidljivo da je tuženik 2. protiv te presude podnio žalbu u odnosu na točku II. izreke (kojom je naloženo tuženiku 1. i 2. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.330,25 kn); te je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj P-2021/12-24 od 24. siječnja 2013. odbacio žalbu tuženika 2. P. G. kao nepravovremenu (list 385. spisa). Podneskom od 30. siječnja 2013. (list 382. spisa) tuženik 2. je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje žalbe, te žalbu protiv rješenja suda pravog stupnja od 24. siječnja 2013., a o kojoj je ovaj sud odlučio rješenjem poslovni broj Pž-8656/13-3 od 28. listopada 2013.

Naime, pobijanim rješenjem sud je odbio prijedlog tuženika 2. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu protiv presude od 17. prosinca 2012., pozivom na odredbu čl. 119. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 119. ZPP-a neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je dopušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

U obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi da tuženik 2. iako uredno pozvan na ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje 17. travnja 2013. nije pristupio, pa sud prvog stupnja utvrđuje da već iz tog razloga je valjalo odbiti tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te ističe da navod tuženika da je do propuštanja roka za žalbu došlo budući da je „omaškom administracije kao dan primitka presude naznačen pogrešan datum“ – sud ne prihvaća i dodaje da sve ukoliko je i došlo do omaške administracije tuženika 2. odnosno njegovog punomoćnika u označavanju datuma primitka presude – takva omaška ide na teret onoga tko ju je počinio.

Ocjena je ovog suda da sud prvog stupnja potpuno pogrešno tumači odredbu čl. 119. ZPP-a.

Naime, izostanak predlagatelja s ročišta određenog u povodu njegova prijedloga za povrat u prijašnje stanje nije razlog za odbijanje prijedloga; te je sud dužan odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i kad predlagatelj nije pristupio na ročište koje zakazano u povodu prijedloga. Odredba čl. 119. ZPP-a znači samo da se ne smije dopustiti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja tog ročišta, ali je sud dužan ocijeniti opravdanost razloga za povrat iznesenih u prijedlogu i o tome donijeti odluku.

Prema tome, imajući u vidu činjenično stanje u ovom predmetu, sud prvog stupnja je bio dužan ocijeniti opravdanost razloga za povrat iznesenih u prijedlogu.

Doista, razlog koji tuženik 2. navodi u prijedlogu za povrat – omaška administracije zbog koje je pogrešno upisan datum primitka presude – nije opravdani razlog za dopuštanje povrata u prijašnje stanje.

Razlog za povrat u prijašnje stanje je događaj koji je stranku spriječio da u propisanom roku učini određenu radnju u postupku, zbog čega je izgubila pravo na poduzimanje te radnje. Razlozi na temelju kojih tuženik 2. zahtijeva povrat u prijašnje stanje – ne opravdavaju propuštanje roka za pravodobno izjavljivanje žalbe protiv presude.

Slijedom iznesenog, valja zaključiti da omaška administracije koja se može pripisati punomoćniku tuženika 2. kojom je pogrešno označen datum primitka presude, a slijedom čega je tuženik 2. pogrešno računao početak tijeka roka za izjavljivanje žalbe– nije opravdani razlog iz čl. 117. ZPP-a, pa je pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika 2. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu protiv presude, pa iako sud prvog stupnja navodi pogrešne razloge u obrazloženju pozivom na odredbu čl. 119. ZPP-a, pravilno primjenom materijalnog prava iz čl. 117. ZPP-a valjalo je potvrditi pobijano rješenje u točki I. izreke.

Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o troškovima nastalim u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje sukladno određenjima iz čl. 122.a ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. istoga Zakona. Žalitelj u žalbi niti ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.

Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 1. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje u točkama I. i II. izreke.

Žalbu tuženika 2. u odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja (kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6.773,00 kn) valjalo je odbaciti budući da je takvu žalbu valjalo ocijeniti nedopuštenom kroz određenja iz čl. 358. st. 3. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja, između ostalog nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Slijedom iznesenog, tuženik 2. nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6.773,00 kn.

Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 367. ZPP-a riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 29. listopada 2013.

SUDAC

DUBRAVKA ZUBOVIĆ, v.r.