Court dismisses appeal on appeal deadline waiver and costs allocation under Croatian Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe High Commercial Court dismissed the defendant's appeal against a first-instance ruling that rejected a request to restore the case status due to a missed appeal deadline. The defendant argued that an administrative error in recording the judgment date prevented timely filing, while the court held this was not a valid ground for waiver under Article 117 of the Civil Procedure Act. Additionally, the court rejected the appeal regarding the allocation of litigation costs as inadmissible because the appellant lacked a legal interest in that specific decision.
Legislator headnote
AI generatedčl. 117. ZPP; čl. 119. ZPP; čl. 358. st. 3. ZPP; čl. 380. t. 1. ZPP; čl. 367. ZPP: An administrative error in recording a judgment date does not constitute a valid reason for waiving an appeal deadline, and an appeal regarding the allocation of litigation costs is inadmissible if the appellant lacks a legal interest.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
9. Pž-8656/13-5
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republika Hrvatska, po sucu pojedincu Dubravki Zubović, u pravnoj stvari tužitelja S. M. C. S. d.o.o. u stečaju, P., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica iz R., protiv tuženika 1. S. M. G.-Š. d.o.o., Z., 2. P. G., Z.-D., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z. i 3. S. M. A. R. A. C. d.o.o., Z., radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika 2. P. G., Z.-D., protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2021/12-34 od 18. travnja 2013., 29. listopada 2013.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika 2. P. G. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2021/12-34 od 18. travnja 2013. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbacuje se žalba tuženika 2. P. G. u odnosu na točku III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2021/12-34 od 18. travnja 2013. kao nedopuštena.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika 2. P. G. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu (točka I. izreke rješenja); te mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove nastale u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 8.887,50 kn (točka II. izreke rješenja). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6.773,00 kn (točka III. izreke rješenja).
Protiv tog rješenja tuženik 2. je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11
– pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje odnosno preinačiti.
Žalba nije osnovana.
Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, ali ne iz razloga koje je naveo sud prvog stupnja u obrazloženju.
Uvodno se ukazuje, a bez potrebe ponavljanja, da je u ovom predmetu ovaj sud donio presudu i rješenje poslovni broj Pž-2786/12-3 od 10. srpnja 2012. (list 228.
– 235. spisa). Sukladno uputi ovoga suda iz citiranog drugostupanjskog rješenja, sud prvog stupnja je donio dopunsku presudu poslovni broj P-2021/12-17 od 17. prosinca 2012. (list 359. – 363. spisa); te je iz spisa vidljivo da je tuženik 2. protiv te presude podnio žalbu u odnosu na točku II. izreke (kojom je naloženo tuženiku 1. i 2. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.330,25 kn); te je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj P-2021/12-24 od 24. siječnja 2013. odbacio žalbu tuženika 2. P. G. kao nepravovremenu (list 385. spisa). Podneskom od 30. siječnja 2013. (list 382. spisa) tuženik 2. je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje žalbe, te žalbu protiv rješenja suda pravog stupnja od 24. siječnja 2013., a o kojoj je ovaj sud odlučio rješenjem poslovni broj Pž-8656/13-3 od 28. listopada 2013.
Naime, pobijanim rješenjem sud je odbio prijedlog tuženika 2. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu protiv presude od 17. prosinca 2012., pozivom na odredbu čl. 119. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 119. ZPP-a neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je dopušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
U obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi da tuženik 2. iako uredno pozvan na ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje 17. travnja 2013. nije pristupio, pa sud prvog stupnja utvrđuje da već iz tog razloga je valjalo odbiti tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te ističe da navod tuženika da je do propuštanja roka za žalbu došlo budući da je „omaškom administracije kao dan primitka presude naznačen pogrešan datum“ – sud ne prihvaća i dodaje da sve ukoliko je i došlo do omaške administracije tuženika 2. odnosno njegovog punomoćnika u označavanju datuma primitka presude – takva omaška ide na teret onoga tko ju je počinio.
Ocjena je ovog suda da sud prvog stupnja potpuno pogrešno tumači odredbu čl. 119. ZPP-a.
Naime, izostanak predlagatelja s ročišta određenog u povodu njegova prijedloga za povrat u prijašnje stanje nije razlog za odbijanje prijedloga; te je sud dužan odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i kad predlagatelj nije pristupio na ročište koje zakazano u povodu prijedloga. Odredba čl. 119. ZPP-a znači samo da se ne smije dopustiti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja tog ročišta, ali je sud dužan ocijeniti opravdanost razloga za povrat iznesenih u prijedlogu i o tome donijeti odluku.
Prema tome, imajući u vidu činjenično stanje u ovom predmetu, sud prvog stupnja je bio dužan ocijeniti opravdanost razloga za povrat iznesenih u prijedlogu.
Doista, razlog koji tuženik 2. navodi u prijedlogu za povrat – omaška administracije zbog koje je pogrešno upisan datum primitka presude – nije opravdani razlog za dopuštanje povrata u prijašnje stanje.
Razlog za povrat u prijašnje stanje je događaj koji je stranku spriječio da u propisanom roku učini određenu radnju u postupku, zbog čega je izgubila pravo na poduzimanje te radnje. Razlozi na temelju kojih tuženik 2. zahtijeva povrat u prijašnje stanje – ne opravdavaju propuštanje roka za pravodobno izjavljivanje žalbe protiv presude.
Slijedom iznesenog, valja zaključiti da omaška administracije koja se može pripisati punomoćniku tuženika 2. kojom je pogrešno označen datum primitka presude, a slijedom čega je tuženik 2. pogrešno računao početak tijeka roka za izjavljivanje žalbe– nije opravdani razlog iz čl. 117. ZPP-a, pa je pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika 2. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu protiv presude, pa iako sud prvog stupnja navodi pogrešne razloge u obrazloženju pozivom na odredbu čl. 119. ZPP-a, pravilno primjenom materijalnog prava iz čl. 117. ZPP-a valjalo je potvrditi pobijano rješenje u točki I. izreke.
Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o troškovima nastalim u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje sukladno određenjima iz čl. 122.a ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. istoga Zakona. Žalitelj u žalbi niti ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.
Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 1. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje u točkama I. i II. izreke.
Žalbu tuženika 2. u odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja (kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6.773,00 kn) valjalo je odbaciti budući da je takvu žalbu valjalo ocijeniti nedopuštenom kroz određenja iz čl. 358. st. 3. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja, između ostalog nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Slijedom iznesenog, tuženik 2. nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6.773,00 kn.
Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 367. ZPP-a riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 29. listopada 2013.
SUDAC
DUBRAVKA ZUBOVIĆ, v.r.