Rev-x-185/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 185/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz B. L., (Republika Bosna i Hercegovina) zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Š., protiv I. tuženika I. B. sina I. iz V. i II. tuženika E. B. sina H. iz Z., zastupanog po punomoćnici A. K. odvjetnici u Š., radi isplate, utvrđenja ništavim ugovora i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o reviziji II. tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gžx-155/13-2 od 13. siječnja 2014., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl. broj P-524/00 od 14. travnja 2011., u sjednici održanoj 30. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija II. tuženika E. B. protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gžx- 155/2013-2 od 13. siječnja 2014., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je ništav i bez pravne valjanosti ugovor kupoprodaje vrhu nekretnine upisane u Z.U. 5135 K.O. V. koja se sastoji od površine parcele od oko 150 m2 sa polovinom kuće - lijeva strana dvojnog objekta gledano iz pravca ulaza u kuću koja se nalazi na dijelu površine od čestica 6808/1 i 6810 u naravi površina pod kućom te ispred i iza predmetnog objekta, koja konačna površina utvrdit će se cijepanjem parcele što se sve nalazi u V., ... koji su ugovor potpisali tuženi ad 1 kako navodi punomoćnik prodavatelja i tuženi ad 2 kao kupac, a koji ugovor je ovjerovljen u potpisu kod javnog bilježnika A. G., V. br. ... do 27. siječnja 2000. godine.

2. Dužni su tuženi solidarno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju iznos od 52.600,00 kuna, dok se tužitelj sa drugim tužbenim zahtjevima odbija kao neosnovanim."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Odbija se žalba tuženika ad2. kao neosnovana, pa se u dijelu pod točkom I. izreke - kojom je utvrđeno da je ništav i bez pravne važnosti ugovor o kupoprodaji od 27. siječnja 2000. godine, ovjeren kod javnog bilježnika A. G. pod br. ..., kao i u odluci o parničnom trošku - kojom je naloženo tuženicima da solidarno naknade tužitelju 52.600,00 kuna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate (dio točke 2. izreke), potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 14. travnja 2011. godine broj P-524/00.

2. Uvažava se žalba tužitelja, pa se u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 14. travnja 2011. godine broj P-524/00, na način da se zahtjev tužitelja na predaju u posjed nekretnine prihvaća kao osnovan, tako da sada glasi:

„Dužan je tuženik ad2., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari nekretninu, pobliže opisanu pod točkom 1. izreke presude, i istu slobodnu od osoba i stvari predati na nesmetano raspolaganje tužitelju."

3. Dužan je tuženik ad2. naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) podnio II. tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju II. tuženika.

Revizija II. tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije II. tuženika ispitana prema vrijednosnom kriteriju, te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je odredio slijedeći tužbeni zahtjev:

Nalaže se tuženicima solidarno tužitelju isplatiti iznos od 217.290,64 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2000., pa do lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do konačne isplate, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke važećoj posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo isplati, uvećanoj za 5%-tnih poena.

Tužitelj je u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP protiv I. i II. tuženika istaknuo i sljedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev:

Utvrđuje se da je ništav i bez pravne valjanosti Ugovor kupoprodaje vrhu nekretnine upisane u z.u. 5135 k.o. V., koja se sastoji od površine parcele od oko 150 m2, s polovinom kuće - lijeva strana dvojnog objekta gledano iz pravca ulaza u kuću koja se nalazi na dijelu površine od čestice 6808/1 i 6810 u naravi površina pod kućom te ispred i iza predmetnog objekta, koja konačna površina utvrdit će se cijepanjem parcele, što se sve nalazi u V., ... koji su ugovor potpisali tuženi (ad 1) kao navodni punomoćnik prodavatelja i tuženi (ad 2) kao kupac, a koji ugovor je ovjerovljen u potpisu kod javnog bilježnika A. G., V. br. ... do 27. siječnja 2000. godine.

K tome, tužitelj je u smislu odredbe čl. 182. st. 2. ZPP protiv (samo) II. tuženika istaknuo i sljedeći eventualni kumulirani tužbeni zahtjev:

Dužan je tuženik (ad 2.), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari ovu gore opisanu nekretninu i istu slobodnu od osoba i stvari predati na nesmetano raspolaganje tužitelju.

Kako tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora glede netom navedena dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, to pravilno II. tuženik zaključuje da je vrijednost predmeta spora glede oba ta tužbena zahtjeva u visini osnovnog tužbenog zahtjeva koji se sastoji od isplate u novcu iznosa od 217.290,64 kn.

No, kako je riječ o dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva koja nisu istaknuta protiv istih tuženika (prvi je istaknut protiv I. i II. tuženika, a drugi je istaknut samo protiv II. tuženika), te kako ti tužbeni zahtjevi ne proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove, vrijednost predmeta spora glede tih tužbenih zahtjeva određuje se prema vrijednosti svakog od njih (čl. 37. st. 2. ZPP). Stoga, kada se iznos od 217.290,64 kuna podijeli na dva jednaka dijela dobije se iznos od 108.645,32 kuna, a koji iznos predstavlja vrijednost predmeta spora za svaki od prije navedena dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužitelja.

Kako II. tuženik revizijom pobija drugostupanjsku presudu kojom je odlučeno o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima tužitelja, te kako vrijednost predmeta spora u pogledu svakog od tih eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva ne prelazi 200.000,00 kn, to je dakle, revizija II. tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija II. tuženika, podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

Iako je II. tuženik u reviziji naznačio sljedeća postupovnopravna pitanja:

1) Da li je sud ovlašten odlučivati o zahtjevu o kojem zbog nezakonitog postupanja, propuštanja dostave kojoj stranci nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom?

2) Da li je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, ukoliko kojoj stranci zbog nezakonitog postupanja, propuštanja dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom? 3) Da li u pobijanoj presudi, u kojoj sud u obrazloženju navodi činjenice koje nisu naznačene u zapisniku sa glavne rasprave, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika?.

II. tuženik u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi ta postupovnopravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako predmetna revizija II. tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, te kako ta revizija nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je tu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP.

Zagreb, 30. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.