I Kr-300/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-300/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. S., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Sinju od 20. prosinca 2002. godina, broj K-62/02 i Kv-6/02, u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. I.S. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sinju od 05. lipnja 2002. godine broj K-62/02, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 15. listopada 2002. godine broj Kž-402/02, osuđen je I.S., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da prvostupanjski i drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni nisu uzeli u obzir da on do sada nikada nije bio osuđivan. Također, da sudovi nisu u dovoljnoj mjeri cijenili njegovo učešće u Domovinskom ratu, te da je jedini hranitelj u obitelji. Smatra, da su iznesene okolnosti pravilno cijenjene da bi sud izrečenu kaznu uvjetovao, pa makar i na dulji rok kušnje. Iz iznesenih razloga predlaže da se izrečena kazna izvanredno ublaži.

Općinski sud u Sinju i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložili su da se zahtjev osuđenika odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Prilikom odlučivanja o kazni sudovi su uzeli u obzir osuđenikovo učešće u Domovinskom ratu, iskreno priznanje i kajanje, zatim da je u prometnoj nesreći stradao njegov prijatelj, te da je jedini hranitelj obitelji, ali i težinu počinjenog kaznenog djela, pogibeljnost djela, okolnosti pod kojima se dogodila prometna nesreća i alkoholiziranost osuđenika, te su pravilnom ocjenom svih tih okolnosti zaključili da se samo kaznom zatvora u trajanju od dva mjeseca može postići svrha kažnjavanja.

Okolnost, pak, da sudovi nisu posebno istaknuli neosuđivanost osuđenika, ali nisu je niti pogrešno vrednovali na štetu osuđenika, sama za sebe, kraj valjane ocjene svih okolnosti o kojim ovisi izbor vrste i mjere kazne, ne bi očito dovela do blaže osude.

Kako iz iznesenog proizlazi da se u ovom slučaju nisu stekli zakonski uvjeti za primjenu instituta izvanrednog ublažavanja kazne, trebalo je zahtjev osuđenika odbiti i odlučiti kao u izreci (čl. 416. st. 6. ZKP-a).

U Zagrebu, 20. ožujka 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.