I Kr-9/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 9/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K. Z., zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenim s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 9. siječnja 1996. godine br. K-1100/92 (Kv-203/95), u sjednici održanoj 21. veljače 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. K. Z. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 30. kolovoza 1995. godine br. Kv-114/95, na temelju čl. 389. ZKP, preinačene su u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Splitu od 16. veljače 1995. godine br. Kv-224/94 kojom je osuđen K. Z. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH i dr. i presuda Općinskog suda u Šibeniku od 13. srpnja 1994. godine br. K-239/94 kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH i dr. pa je K. Z. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno dana 27. rujna 1995. godine, u kojem navodi da su se obiteljske prilike pogoršale njegovim odlaskom na izdržavanje kazne, da mu je potrebna plastična operacija obzirom da ima posljedice prometne nezgode, a mora odslužiti i vojni rok.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, Općinski sud u Splitu je predložio da se zahtjev odbije, a takvo mišljenje su izrazili i općinski državni odvjetnik u Splitu, te državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 9/1996-3

Osuđenik u svom zahtjevu navodi da su se obiteljske prilike pogoršale njegovim odlaskom na izdržavanje kazne, međutim, ne radi se o okolnostima koje bi očito dovele do blaže osude tim prije što osuđenik niti ranije nije doprinosio uzdržavanju obitelji, kako to proizlazi iz vrlo opširne socijalne anamneze Centra za socijalni rad Split, već naprotiv, vrlo mlad se odao asocijalnom ponašanju i bio je tretiran i kao maloljetnik, a s druge strane zanemarivan je od obitelji. Stoga je teško za povjerovati da su se prilike obitelji pogoršale njegovim odlaskom na izdržavanje kazne, što bi inače bila uobičajena redovna posljedica osude. Niti ostale okolnosti koje navodi osuđenik a tiču se njegovog zdravstvenog stanja nisu takvog karaktera da bi očito dovele do blažeg kažnjavanja, i da je sud za njih znao u vrijeme izricanja presude.

Prema tome, kako nije udovoljeno zakonskim uvjetima iz čl. 399. ZKP trebalo je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, te je stoga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. veljače 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Ante Potrebica v.r.