Revt-206/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 206/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., zastupanog po punomoćnicama K. G. i D. K., odvjetnicama iz R., protiv tuženika S. d.d. u stečaju iz V., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-850/12-3 od 29. veljače 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-1625/10 od 9. studenoga 2011., u sjednici održanoj 2. travnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-850/12-3 od 29. veljače 2012. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-1625/10 od 9. studenoga 2011. u dijelu u kojem je odlučeno da je tuženik dužan tužitelju u roku 8 dana platiti iznos od 833.228,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. studenoga 2011. pa do isplate po stopi od 20% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku 8 dana isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 98.489,20 kn i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 833.228,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini od 15% godišnje tekućim od 28. studenoga 2006. pa do 31. prosinca 2007., a po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa do isplate. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 73.809,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, dok je u toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 98.489,20 kn.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na toč. I. izreke kojom je odlučeno da je tuženik dužan u roku 8 dana tužitelju platiti iznos od 833.228,00 kn te u odnosu na toč. III. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana plati tužitelju parnični trošak u iznosu 98.489,20 kn. U toč. II. izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojom je odlučeno da je tuženik u roku od 8 dana na iznos od 833.228,00 kn dužan platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću od 28. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, te je u tom dijelu suđeno na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 833.228,00 kn za razdoblje od 28. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje te od 1. siječnja 2008. do 8. studenoga 2011. po stopi od 14% godišnje i ujedno je presuđeno da se nalaže tuženiku da tužitelju na iznos od 833.228,00 kn plati zateznu kamatu tekuću od 9. studenoga 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. U toč. III. izreke drugostupanjske presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 10.248,36 kn kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, odnosno ista preinačena i naložena isplata zakonske zatezne kamate tekuće od 9. studenoga 2011. pa do isplate, reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio kao radnik tuženika uslijed profesionalnog oboljenja (azbestoze).

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja do iznosa nematerijalne i materijalne štete od 833.228,00 kn obzirom da je u postupku utvrđeno da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i počinjenu štetu tužitelju, odnosno da je tužitelj obolio od azbestoze obavljajući svoje redovne poslove za tuženika, te temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. V. F. i dr. M. M. dosuđuju tužitelju navedeni iznos na ime naknade štete.

Tuženik u reviziji između ostalog ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te ističe da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz razloga jer u spisu postoje dva nalaza i mišljenja vještaka pulmologa (dr. V. F. i dr. I. G.), a koji se znatno razlikuju, a prvostupanjski sud uopće nije cijenio nalaz i mišljenje dr. I. G., odbio je pozvati vještake na ročište za glavnu raspravu radi otklanjanja razlika i suprotnosti, a također je odbio i prijedlog tuženika da se provede treće vještačenje iz razloga što se ranija dva nalaza i mišljenja u bitnom razlikuju. Pri tome tuženik ističe da nije od značaja činjenica da je prvostupanjski sud nakon što je odredio provođenje vještačenja po vještaku dr. I. G. odustao od tog vještaka zbog kašnjenja u izradi nalaza i mišljenja i odredio novog vještaka dr. V. F., jer je evidentno da u spisu postoje dva nalaza i mišljenja koja se u bitnom razlikuju.

Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prvostupanjski sud je svojim rješenjem od 11. travnja 2008. odredio da će se u ovom predmetu provesti vještačenje po vještaku pulmologu, a za vještaka je određen stalni sudski vještak dr. I. G. iz S.. Prvostupanjski sud na ročište od 4. lipnja 2008. pozvao je navedenog vještaka koji nije pristupio iako je bio uredno pozvan, nakon čega je prvostupanjski sud odustao od provođenja dokaza vještačenjem po pulmologu dr. I. G. i za provođenje vještačenja odredio vještaka dr. V. F. iz R.. Nakon toga 27. lipnja 2008. zaprimljen je nalaz i mišljenje novoimenovanog vještaka s time da iz spisa ne proizlazi da bi prvostupanjski sud obavijestio ranije određenog vještaka da nije potrebno izraditi i dostaviti nalaz i mišljenje sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 11. travnja 2008. Nakon toga je 13. listopada 2009. zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka dr. I. G., a koji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud na ročištu od 15. listopada 2008. uručio strankama.

Prvostupanjski sud odbio je cijeniti i nalaz i mišljenje dr. I. G. obrazlažući da je od tog vještaka sud odustao obzirom na kašnjenje u dostavi nalaza i mišljenja, a da se tuženik nije protivio određivanju novog vještaka. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća takvo stajalište prvostupanjskog suda. Suprotno navedenim stajalištima nižestupanjskih sudova ovaj sud nalazi kako je potrebno imati na umu da je sam prvostupanjski sud propustio izvijestiti prvotno određenog vještaka da više nije dužan izraditi nalaz i mišljenje, a nakon čega je prvostupanjski sud na ročištu od 15. listopada 2008. svakoj od stranaka uručio po jedan primjerak nalaza i mišljenja dr. I. G., čime se radi o dokazu koji je sud morao ocijeniti u smislu čl. 8. ZPP i ujedno raspraviti eventualne razlike i suprotnosti između dva nalaza i mišljenja. Pri tome nije od značaja što je sud odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po dr. I. G., jer se taj nalaz i mišljenje nalazi u spisu a uručen je i samim strankama.

Obzirom da se nalazi i mišljenja vještaka dr. I. G. i dr. V. F. znatno razlikuju prvostupanjski sud trebao je postupiti u smislu odredbe čl. 261. st. 2. ZPP i pozvati vještake radi usklađivanja nalaza i mišljenja, a na što pravilno ukazuje tuženik. Stoga su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. i čl. 261. ZPP obzirom da prvostupanjski sud nije cijenio nalaz i mišljenje dr. I. G. koji se nalazi u spisu i dostavljen je strankama, te nije otklonio razlike i nedostatke u tim nalazima i mišljenjima, a drugostupanjski sud nije sankcionirao takvu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

U ponovnom postupku bit će potrebno otkloniti navedene nedostatke i utvrditi sve odlučne činjenice od kojih ovisi osnova i visina pojedinih vidova nematerijalne štete, odnosno materijalne štete na ime potrebe tuđe pomoći i njege, i nakon toga donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja.

Obzirom na navedeno valjalo je donijeti odluku kao u izreci temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

U Zagrebu, 2. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.