P-1186/2019-17 · Općinski sud u Crikvenici

Poslovni broj: P-1186/2019-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja CMJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Slobodanu Drači, odvjetniku u Puli, protiv tuženika MARINA PUNAT d.o.o., Punat, Puntica 7, OIB: 52846613956, zastupanog po punomoćniku Mići Ljubenku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. Zagreb, radi predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. st. 6. Zakona o parničnom postupku, 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju preda brodicu i ključeve kabine i ključeve za pokretanje predmetne brodice, i to brodice: Indipendence, marka/proizvođač: Sealine, broj gradnje GB-SIL340401999, godina proizvodnje 1999., motor/fabrikant: 2 Volvo Penta AQAD41, godina proizvodnje: 1999., broj motora [broj motora]+2204157040, reg. oznake [registarska oznaka], u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. lipnja 2018. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da je Vlasnik brodice opisane u izreci prema Sporazumu o kupoprodaji od 24. srpnja 2017. i Međunarodnoj knjižici brodice. Tuženik da je osporio tužitelju predati ključeve kabine i ključeve za pokretanje predmetne brodice te time onemogućio tužitelja u isplovljavanju iz luke iako je to bio dužan jer je raniji vlasnik CM sva svoja vlasnička prava ugovorno i zakonito prenio na tužitelja kao novog vlasnika pa podnosi tužbu kojom traži da sud tuženiku naloži predati mu u posjed brodicu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi da se pokretnina za koju se traži predaja u posjed nalazi u posjedu tuženika a tuženik da ni nije posjednik pokretnine. CM za kojeg se navodi da je bivši vlasnik plovila čija se predaja u posjed traži da je bio ugovorni partner tuženika. 7. rujna 2017. tuženik da je istom poslao obavijest o nepodmirenom računu za vez i poduzimanju daljnjih radnji ukoliko se ležarina ne plati. 14. rujna 2017. tuženik da je primio obavijest i dokumentaciju o otvorenom stečajnom postupku nad imovinom g. CM koju dokumentaciju da je dostavio stečajni upravitelj, a 21. rujna 2017. stečajni upravitelj da je obavijestio tuženika da ne predaje ključ plovila tužitelju niti trećim osobama. 23. listopada 2017. stečajni upravitelj da je obavijestio tuženika da je našao potencijalnog kupca te će kupac platiti dug za vez a zatim obavijestio o imenu potencijalnog kupca (ĆM) i istome dao punomoć za preuzimanje plovila radi probne vožnje. ĆM da je kupio vozilo i platio dugovanje za vez te 24. studenog 2017. odvezao plovilo iz marine. Stoga da se plovilo ne nalazi u posjedu tuženika te tuženik ne može biti u obvezi predati pokretninu koju ne posjeduje jer ju je predao prije nego što je tužitelj podnio tužbu i to na temelju naloga stečajnog upravitelja. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Za 19. svibnja 2025. zakazano je pripremno ročište, na što je punomoćnik tužitelja 6. svibnja 2025. dostavio podnesak kojim povlači tužbu jer da tuženik više nije u posjedu pokretnine odnosno plovila opisanog u izreci tužbenog zahtjeva.

4. Sud je istog dana otpremio tuženiku obavijest o povlačenju tužbe i podnesak kojim je tužba povučena, koju obavijest je tuženik primio 14. svibnja 2025. te je istog dana dostavio podnesak da se povlačenju protivi te traži da se donese meritorna odluka uz naknadu troškova tuženiku.

5. Tužitelj se na to očitovao podneskom od 15. svibnja 2025. na način da smatra da tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova predstavlja konkludentnu radnju kojom je pristao na povlačenje. Osporava visinu zatraženih troškova, predlaže da sud donese rješenje o povlačenju tužbe te odluči o troškovima postupka. Navodi da u trenutku podnošenja tužbe nije znao da pokretnina nije u posjedu tuženika, da u predmetu nije poduzeta niti jedna radnja osim podnošenja tužbe i odgovora na tužbu te je tužitelj između ostalog i iz razloga ekonomičnosti da se izbjegnu nepotrebni troškovi znatno prije nego što se treba održati pripremno ročište povukao tužbu. Svaka druga odluka osim rješenja o povlačenju da ne bi imala nikakvu pravnu niti ekonomsku opravdanost jer da su se ostvarile sve pretpostavke za donošenje rješenja o povlačenju bez poduzimanja bilo kakvih dodatnih radnji a tužitelj nema namjeru pristupiti na pripremno ročište.

6. Suprotno stavu tužitelja, nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o povlačenju tužbe, budući da se tuženik izričito u podnesku od 14. svibnja 2025. protivio povlačenju te tražio da se o tužbenom zahtjevu donese meritorna odluka. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje davanjem odgovora na tužbu bez njegovog se pristanka ne može povući tužba (čl. 193. st. 2 ZPP-a). Postavljanje zahtjeva za naknadu troška postupka kraj izričite izjave tuženika da se povlačenju protivi ne predstavlja nikakvu "konkludentnu radnju kojom je tuženik pristao na povlačenje".

7. Budući da nije bilo mjesta donošenju rješenja o povlačenju pripremno ročište trebalo je održati. Tužitelj je imao mogućnost odreći se tužbenog zahtjeva u kojem slučaju pripremno ročište ne bi bilo održano, međutim to nije učinio.

8. Na pripremno ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja a pristupio je punomoćnik tuženika. Sukladno odredi čl. 291. st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.) ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj sud će raspravljati s prisutnom strankom. Naime, sukladno odredbi čl. 291 st. 3. Zakona o parničnom postupku iz čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljenog u Narodnim novinama 70/19, koja se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari temeljem čl.117 tog zakona, tek ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročišta smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Dakle prema odredbi st. 291. st. 3 ZPP-a koja se ima primijeniti za povlačenje tužbe zbog nedolaska tužitelja na pripremno ročište uvjet je da obje stranke ne dođu ili da se obje stranke ne upuste u raspravljanje ili se udalje s ročišta.

9. Tuženik je na pripremnom ročištu ustrajao kod odgovora na tužbu i naveo da je već u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju tužitelja budući da tužitelj niti u trenutku podnošenja tužbe nije bio ovlašten tražiti predaju plovila a također je tuženik osporio i svoju pasivnu legitimaciju jer tuženik niti u jednom trenutku nije posjednik tog plovila. Naime, tuženik sklapanjem ugovora o vezu ne preuzima posjed plovila od korisnika veza već daje vez na uporabu a kako to uređuje Pomorski zakonik u čl.673j. To što tuženik ponekad preuzima jedan od više primjeraka ključeva plovila iz usluge prema korisniku veza to ne znači da tuženik preuzima posjed plovila, jer svaki vlasnik plovila uvijek može sa svojim ključem koristiti plovilo i time ima svoje pravo posjeda. Tuženik da povrh gore navedenog nije uopće ovlašten niti određivati tko će imati posjed plovila ako vlasnik tj. korisnik veza ima zahtjev za posjed prema trećoj osobi, jer je tuženik ovlašteni koncesionar koji samo predaje vez na uporabu a ne preuzima plovila u svoj posjed. Također dodaje kako u ugovoru o vezu i uvjetima tuženika nikad nije bilo propisano da bi tuženik preuzimao posjed plovila zbog predaje tzv. rezervnog servisnog ključa od kabine plovila. Marina da niti preuzima ključ od motora tj. pogonskog stroja niti marina može ikada upaliti motor kako bi koristila plovilo. Obzirom da tužitelj nije ničime osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu smatra da je u ovom postupku jasno da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje a i držanjem u postupku gdje pet godina nakon odgovora na tužbu nije pokazao interes za daljnjim vođenjem postupka smatra da postoje svi procesni uvjeti za zaključenje postupka i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troška kako je opisan podneskom od 14. svibnja 2025.g.

10. Prihvaćeni je dokazni prijedlog tuženika da se pročitaju isprave priložene spisu dok je odlučeno da se ostali dokazi neće provoditi, održano je odmah ročište za glavnu raspravi i ista zaključena.

11. Brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed plovilo, za koje tvrdi da je njegovo vlasništvo a da je u posjedu tuženika.

13. Čl. 161 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a čl. 162. st. 1 ZVDSP propisano je da da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

14. Budući da je sam tužitelj u podnesku od 6. svibnja 2025. kojim je izjavio da povlači tužbu naveo da tuženik nije u posjedu predmetnog plovila već je iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti, ne ulazeći uopće u pitanje vlasništva plovila, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

15. O troškovima postupka tužienika odlučeno je primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a a prema vrijednosti spora koju je označio tužitelj 380.000,00 kuna što konverzijom iznosi 50.434,67 eura. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka a kao osnovan tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to:

- trošak sastava odgovora na tužbu od 23. srpnja 2020. u visini od 500 bodova temljem tbr 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), koja se ima primjeniti temeljem Tbr. 52. st. 3 te Tarife.

- trošak sastava podneska od 14. svibnja 2025. u visini od 25 bodova temeljem

Tbr. 8 toč. 4 Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu 19. svibnja 2025. u visini od 500 bodova temeljem

Tbr. 9 toč. 1 Tarife,

tako da troškovi zastupanja po odvjetniku iznose 1025 bodova, pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura temeljem Tbr. 54 Tarife pa to iznosi 2.050,00 eura. Na navedeni iznos temeljem Tbr. 46 Tarife obračunat je PDV od 25 posto pa troškovi postupka koje je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku iznose 2.562,50 eura.

16. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 14. svibnja 2025. u visini u kojoj je to zatražio već u manjoj niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer ista dospijeva po pravomoćnosti postupka i podmiruje ju onaj tko je spor izgubio pa tuženik neće imati taj trošak.

U Krku 4. srpnja 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, a o žalbi odlučuje županijski sud.