Rev-1067/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1067/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz V., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz S.. I. Z., protiv tuženika H. R. iz R., zastupanog po punomoćnici N. G., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-996/08-2 od 8. rujna 2010., kojom je potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3308/05 od 24. listopada 2007., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 638.736,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2002. do isplate i troškova ovršnog postupka u iznosu od 13.280,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2003. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 100.498,55 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke dok je u odnosu na parnične troškove žalba tužitelja prihvaćena i presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena tako da je tužitelju naloženo plaćanje troškova postupka u iznosu od 74.774,70 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, u nastavku: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu parničnih troškova.

U odgovoru na reviziju tuženik u cijelosti osporava sve revizijske navode predlažući da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana te da mu se nadoknade troškovi za odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi odredbi iz prijelaznog članka 52. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.

Tužitelj se neosnovano poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ističući da pobijana presuda ima nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje.

Protivno razlozima revizije, izreka pobijane presude je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

Predmet spora je zahtjev tužitelja (igrača profesionalca) da mu tuženi nogometni klub, na temelju ugovora o profesionalnom igranju, isplati utuženu novčanu tražbinu koju čine neisplaćene dospjele novčane obveze kluba prema tužitelju.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke ugovorom o profesionalnom igranju od ... ugovorile primjenu Statuta HNS-a i Pravilnika o statusu igrača Hrvatskog nogometnog saveza (u nastavku teksta: Pravilnik o statusu igrača), a u članku 21. tog Pravilnika propisano je da sve sporove koji mogu nastati iz odnosa klub igrač, ukoliko ti

ča Udruge profesionalnih

sporovi nisu riješeni unutar kluba, rješava Komisija za status igra

klubova prve HNL.

Također je utvrđeno da je navedena Komisija, rješavajući nastali spor, na traženje samog tužitelja prvotno donijela odluku ... od ..., po kojoj tuženik nije postupio, a potom nakon što joj se tužitelj ponovno obratio, konačnu odluku broj ... od ..., kojom je na osnovi odredbe iz članka 21. i 22. Pravilnika o statusu igrača raskinut tužiteljev ugovor o profesionalnom igranju na štetu kluba. Tom odlukom određeno je da HNK R. nakon raskida ugovora nije dužan ispuniti dospjele obveze prema igraču, tj. tužitelju, ali da s druge strane klub nema pravo tražiti naknadu za igrača nastalu po osnovi raskinutog ugovora prilikom prelaska igrača u drugi klub.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi, odbili tužbeni zahtjev utvrđujući da je Komisija za status igrača Udruge profesionalnih klubova Prve HNL, postupajući sukladno Pravilniku o statusu igrača, kao nadležno tijelo, donijela pravilnu i konačnu odluku kojom je ugovor raskinut „na štetu kluba“, slijedom čega utvrđuju da tuženik nije dužan isplatiti tužitelju spornu novčanu tražbinu.

Protivno navodima revidenta materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Naime, u ovom je slučaju, s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o profesionalnom igranju (...) mjerodavno pravo za razrješenje spora Zakon o športu ("Narodne novine", broj 111/97, 13/98 i 24/01, u nastavku teksta: ZŠ).

Prema odredbi iz članka 14. stavak 3. ZŠ-a, profesionalni klubovi s osobama koje profesionalno obavljaju poslove sudjelovanja u športskim natjecanjima (športaši profesionalci) zaključuju ugovore o profesionalnom igranju, kojim uređuju pitanja naknada za igranje, i drugih primanja za sudjelovanje u športskom natjecanju, te opseg drugih prava i obveza, dok se prema stavku 4. te pravne norme, status profesionalnog športaša, kao i prava i obveze u svezi njihovog rada, osiguranja i dr., uređuju aktima profesionalnog kluba.

Iz sadržaja Ugovora o profesionalnom igranju, kako su to pravilno utvrdili nižestupanjski sudovi, proizlazi da su stranke u međusobnim odnosima ugovorile primjenu Statuta HNS-a i Pravilnika o statusu igrača (članak 1., 4. i 14. stavak 4. Ugovora).

Odredbama članka 21. stavak 1. Pravilnika o statusu igrača, kao mjerodavnog podzakonskog propisa (uz ostalo i glede novčanih primanja igrača), čiji sadržaj revident ne osporava, određeno je da Komisija za status igrača Udruge profesionalnih klubova Prve HNL rješava sve sporove koji mogu nastati iz odnosa klub - igrač, ukoliko ti sporovi nisu riješeni unutar kluba. Člankom 22. stavak 2. tog Pravilnika određeno je da rečena Komisija, uz ostalo, nakon raskida ugovora može odlučiti da klub nije dužan ispuniti svoje dospjele ugovorne obveze, ali nema pravo potraživati naknadu za igrača prilikom prelaska u drugi klub. Prema tome, kad je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da je prije podnošenja tužbe sudu konkretan spor riješen pred za to nadležnim tijelom i to na način da je tužiteljev ugovor o profesionalnom igranju raskinut te je konačnom odlukom tog tijela okončan „na štetu kluba“, tada tuženi nogometni klub nije dužan ispuniti svoje dospjele obveze prema igraču i platiti utuženu novčanu tražbinu.

anje u

Uostalom, suprotno tvrdnjama iznesenim u reviziji, jednako pravno shvać tumačenju i primjeni prava mjerodavnog za razrješavanje pravnih odnosa koji izviru iz ugovora o profesionalnom igranju sklopljenih između profesionalnih igrača i sportskih klubova (u istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama kao što je u ovom parničnom postupku) proizlazi iz ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama Revr-723/04 i Revr-844/05), ali i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-900/2008, od 9. veljače 2011.

Prema tome, kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, ali ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 393. ZPP-a, valjalo presuditi kao u izreci.

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić,v.r.