Gzz-44/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 44/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. J. iz N.M., kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, Građansko-upravni odjel, radi isplate plaće, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 16. siječnja 2003. godine, br. G-DO-128/02. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 19. studenoga 2002. godine, br. Gž-1632/03., u sjednici održanoj dana 20. listopada 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 19. studenoga 2002. godine, br. Gž-1632/02. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 3. rujna 2002. godine, br. P-945/02., te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.287,80 kn s osnove za 50% uvećane plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2000. do 7. kolovoza 2001. godine, sa zakonskom zateznom kamatom.

Tužitelj je dužan tuženici naknaditi trošak postupka u iznosu od 900,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 15.287,80 kn sa pripadajućom kamatom pobliže označenom u izreci i uz naknadu troška postupka u iznosu od 1.830,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Tužitelj nije odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Utvrđenje je nižestupanjskih sudova da je tužitelj u spornom razdoblju kao zaposlenik tuženice obavljao poslove u PP granične policije Ilok, no da nije imao ni prebivalište ni boravište u Hrvatskom Podunavlju (području od posebne državne skrbi).

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev jer cijene da tužitelj za sporno razdoblje ima pravo na uvećanu plaću, budući da je odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o područjima od posebne državne skrbi (“Narodne novine”, broj 44/96, 24/97, 73/00, 69/01 i 84/01) propisano da je za pravo na uvećanu plaću potrebno ispuniti samo jedan uvjet, a taj je da je zaposlenik zaposlen u tijelima koja se nalaze na područjima od posebne državne skrbi.

Odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima od posebne državne skrbi (“Narodne novine”, broj 83/00) dodan je st. 2. u čl. 2. Zakona o područjima od posebne državne skrbi prema kojemu prava iz tog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima od posebne državne skrbi i pravne osobe koje imaju sjedište na području od posebne državne skrbi -u daljnjem tekstu korisnici.

Prema tome za ostvarivanje prava iz tog Zakona potrebno je da se kumulativno ostvarene pretpostavke, a to su rad, prebivalište i boravište na području od posebne državne skrbi.

Iz iznesenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev, jer nije dovoljno da je zaposlenik zaposlen u tijelima koja se nalaze na području od posebne državne skrbi već je potrebno da se ispuni i drugi uvjet, tj. da ima prebivalište i boravište na tom području, što se u konkretnom slučaju nije ostvarilo, jer tužitelj nema prebivalište ni boravište na tom području.

Iz iznesenih razloga je ovaj sud prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti preinačio obje nižestupanjske presude i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, primjenom odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 408. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP).

S obzirom da je ovaj sud preinačio nižestupanjske presude odlučio je i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a). Tuženici su primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni troškovi zastupanja i to prema troškovniku od 4. rujna 2002. godine, za odgovor na tužbu te pristup na ročište 3. rujna 2002. godine u ukupnom iznosu od 900,00 kn, a nije dosuđen trošak žalbe ni zahtjeva za zaštitu zakonitosti, jer te troškove nije specificirala (čl. 164. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 20. listopada 2004.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.