P-426/2017-34 · Trgovački sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni br. 10 P-426/2017-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr.sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d., OIB:, O., Š. 11, kojega zastupa punomoćnik V. I., odvjetnik u O. društvu O. i P. d.o.o., OIB:, Z., G. ulica 7, protiv tuženika E. Z. d.o.o., OIB:, Z., R. cesta 80, kojega zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u O. društvu B., I., Ž. i partneri d.o.o., OIB:, Z., R. cesta 80, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, v.p.s. 351.031,31 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. travnja 2018. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 11. svibnja 2018.

p r e s u d i o j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3606/2016 od 27. rujna 2016.

II. Nalaže se tuženiku E. Z. d.o.o., OIB:, Z., R. cesta 80 isplatiti tužitelju O.-K. d.d., OIB:, O., Š. 11 iznos od 487.453,84 kn (četristoosamdesetsedamtisućačetreistopedesettrikune i osamdesetčetirilipe) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

III. Nalaže se tuženiku E. Z. d.o.o., OIB:, Z., R. cesta 80 naknaditi tužitelju O.-K. d.d., OIB:, O., Š. 11 parnični trošak u iznosu od 31.625,00 kn (tridesetjednatisućašestodvadesetpetkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 11. svibnja 2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

IV. Zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 487.453,84 kn (četristoosamdesetsedamtisućačetreistopedesettrikune i osamdesetčetirilipe) za razdoblje od 29. studenog 2016. pa do 10. travnja 2018., odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je Općinski sud u Osijeku 27. rujna 2016. donio rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima po računu ovršenika poslovni broj Ovr-3606/2016. Tužitelj je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio žalbu, pa je rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 10. studenog 2016. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je 27. rujna 2017. zaprimio rješenje Županijskog suda u Splitu od 24. srpnja 2017. poslovni broj Gž-135/2017 kojim se žalba odbija. Tužitelj ističe da na temelju ovršne isprave tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu.

Navodi da je nad tužiteljem otvoren postupak predstečajne nagodbe i da je 16. veljače 2015. u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj Stpn-224/14 sklopljena predstečajna nagodba između tužitelja i njegovih vjerovnika. Navodi da je tuženikovo potraživanje, radi kojega se vodi ovršni postupak, nastalo povodom raskida Ugovora o zakupu, koji je dana 23. srpnja 2010. sklopljen između društva O.-K. d.o.o. Z., koje je kasnije pripojeno tužitelju i tuženika, te koji Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika. Ističe kako je tužitelj obavijestio tuženika 28. ožujka 2013. o raskidu predmetnog Ugovora, pa je stoga tuženikovo potraživanje nastalo prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, odnosno prije 2. rujna 2013.

Kako se nedospjele tražbine vjerovnika prema dužniku prijavljuju kao da su dospjele s danom otvaranja postupka predstečajne nagodbe, to se pravne posljedice otvaranja toga postupka odnose i na tražbinu tuženika. Kako tuženik nije svoju tražbinu na temelju Ugovora o zakupu prijavio u postupku predstečajne nagodbe niti ju je tužitelj uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, to tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, pa stoga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i utvrditi nedopuštenom predmetnu ovrhu.

U podnesku od 10. travnja 2018., tužitelj navodi kako je Općinski sud u Osijeku donio rješenje poslovni broj Ovr-3606/2016, kojim se ovrha na novčanim sredstvima ovšenika dovršava, protiv kojega rješenja su stranke podnijele žalbu o kojoj još nije odlučeno. Budući je F. agencija 29. rujna 2016. zaplijenila na računu tužitelja kao ovršenika iznos od 487.453,84 kn te izvršila prijenos tih sredstava na račun tuženika to tužitelj potražuje povrat toga iznosa zajedno sa zateznim kamatama od 29. studenog 2016. pa do isplate. Predlaže prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu ističe prigovor nepravovremenosti tužbe, jer da ista nije podnesena u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3606/2016. od 10. studenog 2016. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, jer da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ovog spora, jer je ovrha u cijelosti provedena i sud nije ovlašten utvrđivati nedopuštenost ovrhe nakon njezina provođenja, pa treba tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Osporava navode tužitelja da je tražbinu trebao prijaviti u postupku predstečajne nagodbe nad tužiteljem, jer je Ugovor o zakupu prestao 30. rujna 2013., kada je i dospjela obveza tužitelja da tuženiku isplati penale zbog raskida Ugovora, a predstečajni postupka je otvoren 2. rujna 2013., dakle prije nego li je je tražbina dospjela. Tužiteljeva obveza plaćanja penala je nastala nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Tražbine tuženike utvrđene u postupku predstečajne nagodbe nad tužiteljem ne odnose se na ovdje spornu tražbinu. Predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu broj: Ovr- 3606/16, zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti i žalbu ovršenika na listu 9-12 spisa, u rješenje broj: Ovr-3606/16-14 od 10. studenoga 2016., rješenje broj: Gž-Ovr-135/2017-3 od 24. srpnja 2017., u rješenje F. od 2. rujna 2013., u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj: Stpn- 224/14-51 od 16. veljače 2015., u obavijest o otkazu ugovora o zakupu od 28. ožujka 2013., u Ugovor o zakupu na listu 62 do 73 spisa, u rješenje F. od 20. prosinca 2013., u račune na listu 78 do 82 spisa, u izjavu o prijeboju na listu 83 spisa, ispravljenu tablicu popisa tražbina na dan otvaranja predstečajne nagodbe na listu 93 do 108 spisa, u račun broj 390 na listu 109 spisa, u izračun penala na listu 110 spisa, u dopise na listu 111 do 113 spisa, u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-3606/16 od 30. studenog 2016., u izvadak H. o promjenama stanja na računu od 29. studenoga 2016., u izvadak R. banke o stanju i prometu od 30. studenoga 2016., u izvadak A. bank d.d. o stanju i prometu po računu od 29. studenoga 2016.

Tužbeni zahtjev je osnovan osim u dijelu glede zateznih kamata.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3606/2016 od 27. rujna 2016., kao i zahtjev za povrat iznosa od 487.453,84 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 29. studenog 2016. pa do isplate.

U postupku je nesporno utvrđeno da je:

- rješenjem F. R. centar Z., Klasa: UP-1/110/07/13-01/4585, Ur.broj:04- 06-13-4585-59 od 2. rujna 2013. nad tužiteljem kao dužnikom otvoren postupak predstečajne nagodbe,

- rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Stpn-224/14-51 od 16. veljače 2015. sklopljena predstečajna nagodba, koja je postala pravomoćna 24. kolovoza 2015.

- tuženik u tom postupku nije prijavio svoju tražbinu niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, a što među strankama nije niti sporno,

- tuženik je kao ovrhovoditelj 13. rujna 2016. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na novčanoj tražbini tužitelja kao ovršenika Općinskom sudu u Osijeku, koji je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-3606/16 od 27. rujna 2016., na koje je rješenje tužitelj kao ovršenik podnio žalbu pa je rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 10. studenog 2016. upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- tužitelj je na predmetno rješenje o upućivanju na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom izjavio žalbu, o kojoj je odlučio Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-135/2017- 3 od 24. srpnja 2017. i kojim je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovna, a koje je rješenje tužitelj zaprimio 27. rujna 2017.,

- ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr- 3606/16, - Ugovor o zakupu, od 1. listopada 2010., koji je sklopljen između tuženika kao zakupodavca i zakupnika O. K. d.o.o. Z.,

- zakupnik O. K. d.o.o. Z. je pripojen društvu tužitelja, a što među strankama nije niti sporno, pa je tužitelj preuzeo sva prava i obveze toga društva,

- tužitelj je 28. ožujka 2013. uputio tuženiku Obavijest o otkazu ugovora o zakupu, u kojoj obavijesti navodi da otkazuje Ugovor o zakupu uz otkazni rok od šest mjeseci koji počinje teći od 1. travnja 2013. i da će se ugovor smatrati raskinutim 1. listopada 2013.,

- ugovaratelji su točkom 4.1. Ugovora o zakupu dogovorili da u slučaju raskida toga Ugovora od strane zakupnika nakon treće godine trajanja zakupa, zakupnik je dužan platiti zakupodavcu penale u visini šest mjesečnih zakupnina,

- među strankama nije sporno da visina penala zbog otkaza Ugovora o zakupu iznosi 351.031,13 kn, za koji iznos je tuženik ispostavio tužitelju račun broj 390/ZGTO/365 od 16. rujna 2013.,

- nije niti sporno da je tuženik u postupku ovrhe s računa tužitelja naplatio ukupan iznos od 487.453,84 kn i to na ime glavnice duga od 351.031,13 kn, na ime zateznih kamata iznos od 125.716,94 kn, na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 10.562,50 kn i kamata na taj trošak u iznosu od 143,27 kn,

Međutim, sporno je to je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na temelju navedene ovršne isprave tražiti ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika, imajući u vidu da je nad tužiteljem proveden postupak predstečajne nagodbe. Sporno je i to je li tužba pravovremena te ima li tužitelj pravni interes za podnošenjem ove tužbe jer je ovrha dovršena.

Tuženik ističe kako je rješenjem Općinskog suda u od 10. studenog 2016. tužitelj upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i da je to rješenje postalo pravomoćno24. srpnja 2017., a tužba je podnesena 16. listopada 2017.

Sud je utvrdio kako je tužitelj rješenjem Općinskog suda u od 10. studenog 2016. upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i da je protiv toga rješenja podnio žalbu. O žalbi je odlučivao Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž- 135/2017- 3 od 24. srpnja 2017., kojim je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovna, a koje je rješenje tužitelj zaprimio 27. rujna 2017. Tužitelj je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 12. listopada 2017., dakle u rok od 15 dana od dana zaprimanja odluke drugostupanjskog suda. Tužitelj nije mogao podnijeti tužbu prije nego li je zaprimio odluku drugostupanjskog suda. Stoga se tuženikova prigovor nepravovremenosti ukazuje neosnovanim.

Sud je utvrdio kako niti prigovor nedostatka tužiteljeva pravnog interesa za vođenje ovog spora, jer da je ovrha u međuvremenu dovršena, nije osnovan. Naime sud je utvrdio kako je Općinski sud u Osijeku donio rješenje poslovni broj Ovr-3606/2016-32 od 3. siječanja 2018., kojim se ovrha dovršava. Međutim, protiv navednog rješenja stanke su podnijele žalbu tako da isto nije pravomoćno do zaključenja glavne rasprave u ovom sporu.

Sud je utvrdio da tuženikova tražbina nije nastala poslije otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tužiteljem, dakle nakon 2. rujna 2013.

U konkretnom slučaju imaju se primjeniti odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, dalje: ZFPPN) koji je lex specialis u odnosu na odredbe Ovršnog zakona. Naime, prema odredbi čl. 71. ZFPPN-a pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Nadalje, odredbom čl. 72. ZFPPN-a je propisano da nedospjele tražbine vjerovnika dospijevaju otvaranjem postupka predstečajne nagodbe radi ponovnog ugovaranja rokova i načina njihova plaćanja, a u skladu s planom financijskog restrukturiranja, dok je čl. 73. istog Zakona određeno da tražbine vezane uz raskidni uvjet koji nastupa nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe se, sve dok uvjet ne nastupi, uzimaju u obzir kao bezuvjetne tražbine.

Među stankama nije sporno da je tuženikova tražbina nastala na ime ugovorenih penala zbog prijevremenog raskida Ugovor o zakupu. Iz Obavijesti o otkazu Ugovor o zakupu od 28. ožujka 2013. (list 61. spisa) je razvidno kako je predmetni Ugovor o zakupu, tužitelj otkazao 1. travnja 2013, uz otkazni rok od 6 mjeseci te je navedeno kako će se smatrati raskinutim 1. listopada 2013. Tuženik je tužitelju ispostavio račun na ime obračunatih penala broj 390/ZGTO/365 od 16. rujna 2013., dakle i prije isteka otkaznog roka. Sud je nesporno utvrdio da je tuženik u smislu odredbe čl. 72. i 73. ZFPPN-a bio dužan svoju tražbinu na ime penala prijaviti u postupku predstečajne nagodbe radi ponovnog ugovaranja rokova i načina njihova plaćanja, a u skladu s planom financijskog restrukturiranja, bez obzira što bi po redovitom tijeku stvari ista dospjela 1. listopada 2013. Time se tuženikova tražbina smatra dospjelom danom otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tužiteljem.

Kako je dakle, ova tražbina nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe i nije bila prijavljena u tom postupku i nije uvrštena u popis obveza prema vjerovnicima, to stoga na temelju odredbe čl. 80. st. 4. ZFPPN nije dopušteno pokretanje ovršnog postupka radi naplate te tražbine.

Odredbom čl. 81. st. 2. ZFPPN-a propisano je da nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz članka 60. stavka 3. ovoga Zakona.

Imajući u vidu citirane odredbe neosnovano je stajalište tuženika da postupak predstečajne nagodbe ne isključuje pravo tuženika da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje u sudskom postupku i ako nije prijavio svoju tražbinu niti je ona utvrđena u postupku predstečajne nagodbe. Naime, upravo suprotno, tuženik je imao pravo i obvezu sporno potraživanje od 351.031,13 kn prijaviti u postupku predstečajne nagodbe tužitelja i ne može sada, nakon njenog zaključenja, tražiti isplatu tog iznosa odnosno provoditi ovrhu radi naplate toga iznosa.

Budući da je ovrha pokrenuta nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a radi ostvarenja tražbine koja je, dakle, nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe za koju tuženik kao vjerovnik nije podnio prijavu niti ju je tužitelj kao dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima te nije ispitana, treba smatrati da nije proveden zakonom predviđen postupak ostvarivanja prava podnošenjem prijave u postupku predstečajne nagodbe nad tužiteljem. Zbog toga se, kada je već sklopljena predstečajna nagodba, ovrha radi naplate sporne tražbine, ukazuje nedopuštenom te je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi, kao i imajući u vidu rezultat cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan, i da tuženik nije bio ovlašten na temelju predmetne ovršne isprave tražiti ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika. Stoga se tužiteljev zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti u cijelosti.

Kako je sud utvrdio da predmetna ovrha koja se vodila po rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3606/2016 nije dopuštena, a tuženik je po navedenoj ovrsi naplatio ukupan iznos od 487.453,84 kn i to: na ime glavnice duga od 351.031,13 kn, na ime zateznih kamata iznos od 125.716,94 kn, na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 10.562,50 kn i kamata na taj trošak u iznosu od 143,27 kn, a kako je to razvidno iz priloženih izvadaka banaka na listu 138. do141. spisa i što među strankama nije niti sporno, to je sud utvrdio kako je osnovan i tužiteljev zahtjev za povratom toga iznosa pa ga je prihvatio u cijelosti.

Sud je tužitelju na iznos od 487.453,84 kn prizna o zatezne kamate na temlju odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje:ZOO) i to od dana podnošenja zahtjeva za njihovom isplatom. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata od 29. studenog 2016. do 10. travnja 2018. odbijen kao neosnovan.

Sud je odbio prijedlog punomoćnika tužitelja za prikolom spisa poslovni broj Stpn-224/2014 i broj Ovr-3606/2016 iz razloga što činjenice zbog kojih se traži priklop navednih spisa među strankama nisu niti sporne.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP). Naime, tužitelj nije uspio samo s neznanim dijelom zahtjeva glede zateznih kamata, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe (Tbr.7.toč.1.Ot), sastav podneska (Tbr.8.toč.1.Ot) od 10. travnja 2018. u iznosu od po 5.000,00 kn, za sastav žalbe na rješenje u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanje na ročištu (Tbr.9.toč.1.Ot) od 26. travnja 2018. u iznosu od 5.000,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 4.375,00 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu od 5.000,00 kn i na presudu u iznosu od 5.000,00 kn što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 31.625,00 kn.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 11. svibnja 2018.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Snježana Andrijanić