Gzp-859/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 859/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja A. S. iz Z., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. lipnja 2008., dana 16. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-3258/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju A. S. iz Z., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 4.000,00 kn (četiritisućekuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 11. lipnja 2008. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, vođenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1854/06 (prije pod poslovnim brojem P-777/01), a koji se nalazi u žalbenom stadiju postupka kod Županijskog suda u Splitu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1854/06 (prije pod poslovnim brojem P-777/01) i očitovanja Županijskog suda u Splitu od 21. ožujka 2009., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- 15. svibnja 2001. predlagatelj je kao tužitelj podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv tuženika A. F. radi proglašenja nedopuštenim izvršenja određenog rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj I-467/88 od 17. lipnja 1991. te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-177/01;

- zbog neuredne dostave poziva strankama ročište od 2. svibnja 2002. je odgođeno, a sud je tužitelju dostavio zapisnik s tog ročišta i odredio mu rok od 15 dana za dostavu adrese tuženika;

- tužitelj je podneskom od 14. lipnja 2002. obavijestio sud da je tuženik preminuo, a povodom traženja suda PU Splitsko-dalmatinska je dostavila podatak o danu smrti tuženika (30. travnja 1993.);

- rješenjem suda poslovni broj P-777/01 od 13. rujna 2002. pod stavkom I izreke određen je prekid postupka, dok je pod stavkom II izreke riješeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine (odredba članka 212. stavka 1. Zakona o parničnom postupku – Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje u tekstu. ZPP, u vezi sa odredbom članka 215. stavka 1. ZPP);

- navedeno rješenje je sud pokušao dostaviti tužitelju četiri puta, ali se isto vratilo sudu s naznakom da je obaviješten, ali nije podigao pošiljku, zbog čega je sud zatražio od PU Zagrebačke da provjeri adresu tužitelja;

- 13. siječnja 2003. tužitelj je bez poziva pristupio u sud i rješenje od 13. rujna 2002. mu je uručeno, a dopisom PU Zagrebačke od 16. siječnja 2003. sud je obaviješten da tužitelj nije zatečen na naznačenoj adresi, već da se tu nalazi njegova tvrtka A.-E. d.o.o. i da tužitelj povremeno navrati i podigne poštu;

- 18. travnja 2003. u spis je zaprimljen podnesak Z. U. kojim prijavljuje svoje sudjelovanje u postupku kao umješač na strani tuženika, a podneskom od 5. srpnja 2004. je požurivao postupanje suda;

- tužitelj je 14. lipnja 2005. ponovno nepozvan pristupio u sud te je izvršio uvid u spis, nakon čega je podneskom od 13. prosinca 2005. tužitelj predložio sudu da pozove nasljednike tuženika radi stupanja u parnicu;

- 29. lipnja 2006. sud je izvršio uvid u ostavinski spis poslovni broj O-1320/93 te je izdvojio primjerak rješenja o nasljeđivanju kojim su kao nasljednici pokojnog A. F. proglašeni sin G. F. i supruga S. F. te ih je sud rješenjem pozvao da preuzmu postupak iza pokojnog tuženika;

- rješenje od 29. lipnja 2006. nije se moglo uručiti tužitelju jer se isto vratilo sudu s naznakom „obaviješten, ali nije podigao pošiljku“;

- podneskom od 7. kolovoza 2006. tužitelj je požurivao postupanje suda koji je 11. kolovoza 2006. utvrdio da je nasljednica S. F. umrla i da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1377/97 njenim nasljednikom proglašen njen sin G. F.;

- sud je na ročištu održanom 27. rujna 2006. rješenjem odredio nastavak postupka te je utvrđeno da umješač Z. U. stupa na mjesto tuženika, čemu se tužitelj nije protivio pa je postupak nastavljen pod poslovnim brojem P-1854/06;

- sud je dopisom od 6. listopada 2006. zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu dostavu spisa poslovni broj Ovr-623/01 radi uvida, koje traženje je ponovio dopisom od 10. studenoga 2006. i to nakon ročišta održanog 7. studenoga 2006;

- tužitelj je uz podnesak od 4. prosinca 2006. kojim je požurivao postupanje suda dostavio dodatnu dokumentaciju, a sud je dopisom od 22. siječnja 2007. zatražio od zemljišnoknjižnog odjela dostavu povijesnog izvadka za čest. zem. 9130 i 9129/1 k. o. S., po čemu je postupljeno;

- na ročištu održanom 20. veljače 2007. sud je zaključio glavnu raspravu, a na ročištu održanom 6. ožujka 2007. je donio i objavio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev;

- protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu 18. svibnja 2007. te je cijeli spis dostavljen Županijskom sudu u Splitu radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi, o kojoj još nije odlučeno.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je razdoblje od podnošenja tužbe 15. svibnja 2001. do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 16. travnja 2009. (s obzirom da predmetni parnični postupak nije dovršen) tako da predmetni postupak traje 7 (sedam) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 1 (jedan) dan.

Ocjenjujući postupanje Općinskog suda u Splitu Vrhovni sud Republike Hrvatske je imao na umu činjenicu da je predmetni postupak bio prekinut rješenjem od 13. rujna 2002. do ročišta održanog 27. rujna 2006. na kojem je postupak nastavljen. Međutim, ta okolnost ne može opravdati postupanje Općinskog suda u Splitu prije i poslije prekida postupka, koje unatoč poduzimanim radnjama u postupku nije bilo učinkovito. Iako je prvostupanjska presuda donesena predmetni postupak nije još uvijek pravomoćno dovršen jer se nalazi u žalbenom stadiju kod Županijskog suda u Splitu. Stoga nisu ostvareni ciljevi načela ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. ZPP.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – dalje: Ustav).

Predlagatelj je kao tužitelj u znatnoj mjeri doprinio trajanju postupka svojim ponašanjem, jer mu je trebalo tri godine i šest mjeseci da predloži sudu da pozove nasljednike pokojnog tuženika da preuzmu parnicu (podneskom od 14. lipnja 2002. tužitelj je obavijestio sud da je tuženik preminuo, a podneskom od 13. prosinca 2005. predložio je da sud pozove nasljednike tuženika da preuzmu parnicu). Nadalje, tužitelju se pismena, nakon brojnih pokušaja, nisu mogla uručiti na adresi koju je naznačio u tužbi, već je ista tužitelj preuzimao povremeno dolazeći nepozvan na sud.

Imajući na umu ukupno trajanje postupka pred nadležnim prvostupanjskim sudom, njegovo postupanje, činjenicu da se ne radi o složenom predmetu te okolnost da postupak i dalje traje, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 4.000,00 kn (četiritisućekuna) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve navedeno, uz uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i teških gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. travnja 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.