III Kr-347/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Pazinu od 2. srpnja 2001. godine broj K-59/99 i presude Županijskog suda u Puli od 19. studenog 2001. godine broj Kž-266/01, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-347/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom, što ju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 2. srpnja 2001. godine broj K-59/99 i presuda Županijskog suda u Puli od 19. studenog 2001. godine broj Kž-266/01, S.S. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-347/02-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Pazinu od 2. srpnja 2001. godine broj K-59/99 i presude Županijskog suda u Puli od 19. studenog 2001. godine broj Kž-266/01, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S.S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, što ju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 2. srpnja 2001. godine broj K-59/99 i presuda Županijskog suda u Puli od 19. studenog 2001. godine broj Kž-266/01, S.S. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ.
Protiv te pravomoćne presude, a ustvari samo protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Pazinu, osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a iz razloga što je osuđeniku onemogućeno praćenje kaznenog postupka na materinjem, albanskom jeziku, bez prevoditelja, pa se tako izričito navodi da je glavna rasprava 28. lipnja 2001. godine zaključena, a da osuđenik nije upozoren na ustavno pravo o praćenju glavne rasprave na čime je povrijeđena odredba čl. 9. st. 2. ZKP.
materinjem jeziku,
Zahtjev nije osnovan.
Naime, sam sadržaj zahtjeva osuđenika je u suprotnosti sa sadržajem zapisnika, kako onog u istražnom postupku (list broj 31/II spisa), tako i sadržaju zapisnika s glavne rasprave (list broj 209/II spisa) od 21. veljače 2001. godine, te raspravnog zapisnika s glavne rasprave (list broj 255 spisa).
Pritom je sud prvog stupnja u navedenim raspravnim zapisnicima izričito upozorio osuđenika da tijekom postupka ima pravo služiti se svojim jezikom, kao i da će mu se osigurati prevođenje uz sudskog tumača (čl. 7. st. 2. ZKP).
Iz sadržaja tih zapisnika, ne samo da je osuđenik upozoren na odredbe čl. 7. st. 2. ZKP, već je i njegovo odreknuće od tog prava unijeto u sadržaj zapisnika, pri čemu se izričito navodi da osuđenik tvrdi da poznaje jezik na kojem se vodi postupak i to je razlogom zbog čega ne želi prevoditelja, kojeg se prava dakle izričito odrekao, i to upozorenje unijeto je u sadržaj zapisnika, posebice zapisnika s glavne rasprave, kad je ista zaključena i donijeta nepravomoćna presuda, što se posebno apostrofira u zahtjevu osuđenika.
Iz svega naprijed izloženog proizlazi da je osuđenik primio upozorenja iz čl. 7. st. 2. ZKP, kojeg se prava odrekao u smislu čl. 7. st. 3. ZKP i to njegovo odreknuće, kao i razlozi za odreknuće, unijeti su u sadržaj raspravnih zapisnika.
Iz izloženog, dakle, proizlazi da se osuđenik svjesno odrekao prava korištenja materinjim jezikom na glavnoj raspravi (uz pomoć sudskog prevoditelja), zbog čega njegova obrana nije pribavljena kršenjem ustavom zajamčenih prava, povredom čl. 9. st. 2. ZKP, a koja bi predstavljala i bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 2. ZKP, kao samostalni, odnosno neovisni razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.
Kako se, dakle, ne radi o povredi odredaba čl. 7. st. 2. i 3. ZKP, te s tim u svezi isticane bitne postupovne povrede kao razlogu za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 427. st. 1. toč. 2. ZKP, trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan i na temelju čl. 421. u svezi s čl. 429. ZKP presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 29. kolovoza 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ahmed Kapetanović, v.r.
Katica Jelić, v.r.