I Kž-781/2005-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 781/05-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić, Milivoja Mikora, Hajrije Novoselec i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. B., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi opt. H. B., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 16. lipnja 2005. godine broj K-5/05, u sjednici održanoj dana 01. veljače 2006. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,

p r e s u d i o j e

Djelomično se prihvaća žalba opt. H. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. H. B. za kazneno djelo pod točkom 1) izreke iz čl. 91. toč. 1. KZ-a utvrđuje kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 (dvadeset i pet) godina, a za kazneno djelo pod točkom 2) izreke iz čl. 192. st. 1. i 5. KZ-a utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, dok se za kazneno djelo pod točkom 3) izreke iz čl. 214. st. 1. KZ-a prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa se opt. H. B. za ova kaznena djela, temeljem istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 60. st. 1.i 2. toč. a. KZ-a, osuđuje na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 (trideset) godina.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a optuženiku se u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 26. srpnja 2004. godine, na nadalje.

Odbija se kao neosnovana žalba opt. H. B. u ostalom dijelu, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim opt. H. B., zbog kaznenog djela usmrćenja maloljetne osobe iz čl. 91. toč. 1. KZ-a (djelo pod točkom 1) izreke), kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 1. i 5. KZ-a (djelo pod točkom 2) izreke) i

I Kž 781/05-6

kaznenog djela izvanbračnog života s maloljetnom osobom iz čl. 214. st. 1. KZ-a (djelo pod točkom 3) izreke), te su mu za ta djela utvrđene kazne zatvora i to za djelo iz čl. 91. toč. 1. KZ-a kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina, za kazneno djelo iz čl. 192. st. 1. i 5. KZ-a kazna zatvora u trajanju od 10 godina, a za kazneno djelo iz čl. 214. st. 1. KZ-a kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je temeljem istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 60. st. 1.i 2. toč. a. KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a optuženiku je u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. srpnja 2004. godine, na nadalje.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – jedne sjekire s drvenom drškom.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP), optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik sam i putem branitelja S. Š., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, odnosno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vračajući spis predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba opt. H. B. je djelomično osnovana.

Ovaj drugostupanjski sud je razmatrao i odlučivao o žalbi koju je optuženik sam podnio i po branitelju koje su podnesene pravovremeno, dok je „dopuna žalbe“ podnesena izvan zakonskog roka od 15 dana za podnošenje žalbe, pa stoga u njoj istaknuta žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije razmatrana, jer ta žalbena osnova nije bila navedena u pravovremeno podnesenoj žalbi po optuženiku, kao niti po branitelju. “Dopuna žalbe “ uzeta je u razmatranje u onom dijelu u kojem se obrazlaže povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te odluka o kazni, koje žalbene osnove su istaknute i u pravovremeno podnesenoj žalbi optuženika i njegovog branitelja.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, temeljem čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2 ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede zakona iz tog propisa.

Nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 781/05-6

Prvostupanjski sud je na temelju savjesne ocjene svih provedenih dokaza izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika, pa su stoga žalbeni prigovori u pogledu utvrđenih činjenica i pravne oznake djela potpuno neosnovani.

Sam objektivni učin kaznenog djela usmrćenja mlt. V. J. optuženik i ne poriče, već jedino smatra upitnim broj udaraca po glavi oštećenice, te pravnu oznaku djela (o čemu se nastavno biti posebno riječi). Međutim, prvostupanjski sud je u skladu s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka A. B., podesio opis djela u izreci (u odnosu na optužnicu) i naveo da je optuženik ušicom sjekire jednom snažno udario po glavi pok. V. J. i u razlozima presude to obrazložio (list 4 / II pasus spisa), pa su stoga bez ikakvog opravdanja žalbeni navodi o „kontradiktornim zaključcima“ u svezi broja udaraca.

Također se potpuno neopravdano u žalbi optuženika problematizira pitanje da li je on naravni otac djece – H. N. i D. J., obzirom na nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić“ u Zagrebu, iz kojega proizlazi da je H. N. biološki potomak optuženika i pok. oštećenice V. J., zatim podataka iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb u Vukovaru, iskaza svjedoka R. B., koji je određeno izjavio da mu je optuženik rekao „da su djeca njegova“, kao i djelomično obrane samog optuženika na glavnoj raspravi. Konačno iz „dopune žalbe“ proizlazi da optuženik više ne dovodi u pitanje da li je on biološki otac djece H. N. i D. J., jer na više mjesta izričito govori o svojoj, odnosno zajedničkoj djeci s pok. oštećenicom V. J..

Neprihvatljivi su i žalbeni prigovori u pogledu pravne oznake počinjenih kaznenih djela. Prvostupanjski sud je, naime, u radnjama optuženika opravdano našao sva obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 1. KZ-a, kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 1.i 5. KZ-a i kaznenog djela izvanbračnog života s maloljetnom osobom iz čl. 214. st. 1. KZ-a.

Za svoje zaključke u pogledu pravne oznake djela prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud, jer imaju podlogu u provedenim, prije svega materijalnim dokazima.

Pri ocjeni optuženikovih radnji prvostupanjski sud je ispitao i razmotrio i obranu optuženika i opravdano je našao neosnovanom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

Imajući u vidu izneseno, neprihvatljivi su navodi žalbe da bi se kod djela pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude radilo o ubojstvu na mah iz čl. 92. KZ-a, jer za takvu pravnu oznaku nedostaju potrebni zakonski elementi. Isto tako je neopravdano stajalište žalbe da bi djelatnost pod točkom 2) i 3) izreke prvostupanjske presude trebalo pravno označiti kao jedno djelo (ali se u žalbi ne navodi koje bi to djelo bilo), jer se kod tih kaznenih djela radi o različitim zaštitnim objektima. Kod djela pod točkom 2) izreke radi se o zlouporabi djeteta, a kod djela pod točkom 3) izreke ratio inkriminacije je u zaštiti posebnih društvenih vrijednosti - braka, obitelji i mladeži, a za nasilni spolni odnošaj s djetetom optuženik i nije suđen, već za oblik djela iz čl. 192. st. 5. KZ-a, jer je pokojna oštećenica prije 14 godine života, dakle kao dijete ostala trudna.

I Kž 781/05-6

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pitanje uračunljivosti optuženika. Psihijatrijski vještak B. P. opisao je u svom nalazu i mišljenju psihički status optuženika, nalazeći da se kod njega radi o asocijalnom poremećaju osobnosti u smislu sklonosti zanemarivanju i kršenju važećih moralnih normi, zanemarivanju prava drugih osoba i sklonosti očitovanju agresije i nasilja, te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, a u pogledu navodne amnezije da se doima interesno motiviranim.

Stoga nema nikakvog opravdanja žalbeni prigovor optuženika kako njega „nitko nije vještačio“ i da je trebalo provesti psihijatrijsko vještačenje u nekoj ustanovi u Zagrebu, pogotovo kada na glavnoj raspravi ni optuženik, a niti njegov branitelj nisu imali primjedbe na citirani nalaz i mišljenje.

Osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Prvostupanjski sud se prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji za djelo pod točkom 1) izreke ispravno odlučio za dugotrajni zatvor, obzirom na težinu djela, stupanj optuženikove krivnje i pogibeljnost djela.

No ovaj drugostupanjski sud ipak nalazi, da je prilikom odlučivanja o mjeri te kazne trebalo više cijeniti činjenicu da se optuženik sam prijavio policiji, zatim da je izrazio kajanje, koje ponavlja i sada u žalbi, zatim priznanje da je s oštećenicom živio u izvanbračnoj zajednici i imao s njom seksualne odnose, kao i njegovu životnu dob – 63 godine, a posebno zdravstveno stanje. Naime, prema naknadno dostavljenoj liječničkoj svjedodžbi Zatvorske bolnice u Zagrebu od 25. srpnja 2005. godine proizlazi da optuženik boluje od više teških bolesti.

Uzimajući dakle u obzir sve izneseno kao i zbog odsutnosti otegotnih okolnosti, ovaj sud smatra da je za kazneno djelo pod točkom 1) izreke primjerena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, a za djelo pod točkom 2) izreke kazna zatvora u trajanju od 8 godina, dok je za djelo pod točkom 3) izreke iz čl. 214. st. 1. KZ-a prihvaćena po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, te da je primjerena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina. Po ocijeni ovog suda takve pojedinačne kazne, kao i jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora odgovaraju stupnju optuženikove krivnje i pogibeljnosti djela, te će se takvom kaznom u svemu ostvariti svrha kažnjavanja.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a prema optuženiku je pravilno i u skladu s citiranim propisom primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - jedne sjekire s drvenom drškom, jer se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

Zbog svega izloženog trebalo je presuditi i odlučiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. i čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 01. veljače 2005. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Melita Božičević Grbić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.

I Kž 781/05-6

Pravna pouka:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao sudu trećeg stupnja. Žalba se podnosi u roku pod 15 dana od primitka pismenog otpravka presude, u četiri istovjetna primjerka, putem Županijskog suda u Vukovaru.