Rev-2164/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2164/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Veseljka Šeparovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. C. iz S. S., protiv tuženika J. C. iz S. S., radi utvrđenja i dr., rješavajući reviziju obiju parničnih stranaka izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. svibnja 1997. godine broj Gž-4712/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 6. lipnja 1995. godine broj P-645/92, u sjednici održanoj dana 30. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice i revizija tuženika kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela, a tuženik u 2/3 dijela kuće i gradilišta sagrađene na k.č.br. 192/9 k.o. S.K. i da su parnične stranke suvlasnici svaka u 1/2 dijela vikend kuće i garaže na V. sagrađene na k.č.br. 813/8 k.o. V., s nalogom tuženiku da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu navedenih suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina u zemljišne knjige i kojom je ostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbije. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavile obje parnične stranke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužiteljica i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Oboje revidenata predlažu da se pobijana presuda preinači u smislu njihovih revizijskih navoda s podrednim prijedlogom tužiteljice da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju, s prijedlogom da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Na reviziju tužiteljice nije podnesen odgovor, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenim revizijama.

Revizije nisu osnovane.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revidentica prema sadržaju svoje revizije posebno ističe.

Sud drugog stupnja je u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužiteljice. Bio je to dužan samo u odnosu na one njene žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije, prema tome, učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP koju tužiteljica prema sadržaju svoje revizije također posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da su parnične stranke živjele u bračnoj zajednici od 1973. do 1992. godine, s tim da su prije sklapanja braka živjele u izvanbračnoj zajednici oko godinu dana i da imaju dvoje zajedničke djece;

- da su navedene nekretnine zajednička imovina stranaka stečena za vrijeme njihove bračne zajednice;

- da je tužiteljica koja je rođ. 1954. godine bila zaposlena kao radnica u Tvornici obuće Z.;

- da je tužiteljica pored toga radila u domaćinstvu i porodici kao i na izgradnji predmetnih nekretnina, te da se brinula o odgoju i podizanju djece stranaka;

- da je tužiteljica pridonjela stjecanju zajedničke imovine stranaka i sredstvima ostvarenim na ime nadoknade štete prouzročene joj prometnom nezgodom, koja sredstva je koristila kao polog za dobivanje kredita, kao i sredstvima kredita dobivenim od svog poduzeća;

- da je tuženik koji je rođ. 1950. godine po zanimanju VKV vodoinstalater, limar i industrijski limar bio zaposlen u Poduzeću O. Z. i u Gradskom vodovodu Z., gdje je imao veću plaću od tužiteljice;

- da je tužitelj ostvario i povećanu zaradu radom u svojoj struci u tvz. fušu;

- da je tuženik također osobno radio na samoj izgradnji objekata o kojima je ovdje riječ;

- da je tuženik u izgradnju kuće sa garažom u S.S. uložio posebnu imovinu i imovinu svoje obitelji stečenu prije izvanbračne i bračne zajednice stranaka. Naime, zajedno sa svojim bratom tuženik je kupio gradilište i pristupio izgradnji, a tužiteljica se uključila u izgradnju tek druge etaže i doprinjela izgradnji na navedeni način do završetka tog objekta;

- da su izgradnji prijepornih objekata u S.S. pomogli tužitelju njegovi roditelji i rodbina.

Pri utvrđivanju suvlasničkih dijelova sudovi su pravilno odredili udjele stranaka u zajedničkoj imovini prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu su vodili računa o svim odlučnim okolnostima iz čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 i 59/90).

Tuženik je istina imao veću zaradu od tužiteljice. Tužiteljica je, međutim, pored svoje plaće za vrijeme trajanja bračne zajednice dala svoj poseban doprinos radom u domaćinstvu i porodici, te brigom oko odgoja i podizanja djece koji doprinos su sudovi uz ostalo pravilno ocijenili i vrednovali.

Sudovi su pravilno ocijenili i znatan doprinos tužitelja u stjecanju nekretnina u S.S. posebno imovinom i radom.

Zbog tog doprinosa tuženika i po nalaženju ovog suda udio stranaka kao bračnih drugova ne može biti jednak kao na predmenoj vikendici s garažom.

Sudovi su pravilno odredili da je udio tuženika i njihov suvlasnički dio na tim nekretninama u S.S.

2/3, a tužiteljičin 1/3.

S obzirom na inače podjednaki doprinos stjecanju prijeporne zajedničke imovine sudovi su pravilno ocijenili da je jednak suvlasnički dio stranaka na vikend-kući sa garažom na V. pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Revizijski prigovori glede kredita nisu od odlučnog značenja, jer se krediti otplaćuju na teret zajedničkih troškova domaćinstva stranaka pa jednako opterećuju stranke bez obzira tko ih je ishodio i tko ih otplaćuje za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, pa su zbog toga temeljem odredbe čl. 393. ZPP revizije stranaka odbijene kao neosnovane.

U Zagrebu, 30. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.