Rev-2187/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2187/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika M.

V. iz L., P., drugotuženice M. D., H., Njemačka, trećetuženika G. D., H., Njemačka, četvrotuženika H. B., R. I. H., te D. B., Z., Njemačka, time da drugo do petotuženike zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru br. Gž-1123/12-2 od 30. svibnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru br. P-969/08 od 17. siječnja 2012., u sjednici održanoj 27. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja zaprimljena kod prvostupanjskog suda 9. srpnja 2012. odbacuje se kao nedopuštena.

Podnesak tužitelja zaprimljen kod revizijskog suda 30. travnja 2013., koji se smatra dopunom revizije, odbacuje se kao nepravovremen.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine č. z. 2101/1 i č.z. 2103/1, obje k.o. P., tako što su dana 25. ožujka 2008. na dijelovima predmetnih nekretnina motornom pilom otpilili debla hrastove šume, koji vidljivi ostaci panja i popilanih debla su na skici sudskog očevida održanog dana 24. rujna 2010. sačinjenog po vještaku geometru T. Ć., označeni zelenom bojom i brojevima 1-32, te izveli pripremne građevinske radove planiranja i iskopa terena na način da su dijelove nekretnine označne kao č.z. 2101/1 k.o. P. očistili, poravnali i iskopali navedeno zemljište građevinskim strojem kombinirka što je na navedenoj skici sudskog očevida naznačeno likom i tekstom „iskopane tri veće kamene gromade“, dok su očišćene površine označene oblikom kruga žute boje i slovima A površine 15 m2, slovom B površine 8 m2, slovom C površine 15 m2 i slovom D površine 15 m2, te izvršili odvoz materijala s kamionom, pa se tuženicima zabranjuje svako takvo ili slično smetanje i nalaže uspostava ranije posjedovnog stanja vraćanje navedene nekretnine u posjed tužitelju, a isto tako odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan drugo do petotuženicima nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 3.100,00 kn (toč. II.).

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), koja se jedino može podnijeti u sporovima zbog smetanja posjeda u smislu odredbe čl. 443. st. 4. ZPP. Tužitelj predlaže da se pobijano drugostupanjsko rješenje ukine, odnosno isto preinači na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja, kao i da se tuženici obvežu na naknadu troškova postupka.

Ujedno je tužitelj dostavio podnesak neposredno revizijskom sudu kojim je dopunio navode revizije 30. travnja 2013.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja podnesena prvostupanjskom sudu nije dopuštena, dok dopuna revizije nije pravovremena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima kada stranka ne može podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranka ima pravo podnijeti reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP prema st. 3. istog članka stranka mora određeno navesti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz podnesene revizije tužitelja proizlazi da isti postavlja pitanje „dali izreka može steći svojstvo ovršne isprave i trebaju li tuženici prema postavljenom tužbenom zahtjevu znati što trebaju činiti, propustiti ili trpjeti“, te „dali je u postavljenom tužbenom zahtjevu sadržan i kondemnatorni zahtjev u smislu zabrane, odnosno suzdržavanja od takovih postupaka u buduće kojima se tužitelja smeta ili uznemirava u posjedu, te dali je takav kondemnatorni zahtjev neovisan u parnici zbog smetanja posjeda o kondemnatornom zahtjevu za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, te dali oni mogu kumulirati.“ Tužitelj postavlja i pitanje „je li postavljeni tužbeni zahtjev na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja predajom u posjed cjelokupne nekretnine koji posjed je očito oduzet sa radnjama koji su izvršili tuženici dovoljno konkretiziran da bi tužitelj mogao uspostaviti ranije posjedovno stanje na način na koji je to i zatražio, a to je da mu se preda u suposjed cjelokupna nekretnina.“

Za postavljena materijalnopravna pitanja ne navode se razlozi važnosti, pa zbog tog razloga nisu ispunjene pretpostavke da bi se o postavljenim pitanjima meritorno odlučivalo. Tužitelj isto tako postavlja i postupovnopravno pitanje „je li drugostupanjski sud onemogućio tužitelju, ovdje podnositelju izvanredne revizije, B. V. raspravljanje pred sudom kada nije obrazložio niti jedan žalbeni razlog na koji se tužitelj pozvao, u svojoj žalbi“. Kao razlog važnosti za to pitanje ukazuje se na odluku Rev-1011/79. Prema shvaćanju revizijskog suda od odgovora na postavljeno postupovnopravno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, pri čemu valja istaći da je sud drugoga stupnja odgovorio na žalbene navode koji su relevantni za donošenje odluke.

Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja podnesenu prvostupanjskom sudu 9. srpnja 2012. odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

Glede pak podneska tužitelja zaprimljenog kod revizijskog suda 30. travnja 2013., s kojim je postupljeno kao s dopunom revizije, valja istaći sljedeće.

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od primitka drugostupanjske odluke. Kako je punomoćniku tužitelja odluka u ovom predmetu dostavljena 19. lipnja 2012., to je rok za izjavljivanje revizije istekao 19. srpnja 2012., a predmetna dopuna je podnesena 30. travnja 2013., dakle van zakonskog roka.

Stoga je predmetnu dopunu revizije valjalo odbaciti kao nepravovremenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 382. st. 4. ZPP.

Zagreb, 27. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.