II Kž-242/1993-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 242/1993-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Svedrović Marijana, kao članova vijeća i stručnog surdnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G.M. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 148. st. 2. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi opt. G.M. podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1993. K-67/93, u sjednici održanoj 4. lipnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Žalba opt. G.M. se uvažava, preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv optuženika u k i d a.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim je rješenjem, na temelju čl. 343. st. 2. ZKP, produljen pritvor protiv opt. N.I. i opt. G.M. iz zakonske osnove predviđene u čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, a nakon donošenja nepravomoćne presude kojom su ovi optuženici i opt. T.I. osuđeni zbog kriv. djela iz čl. 148. st. 2. OKZRH i dr. i to opt. N.I. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, opt. G.M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, a opt. T.I. na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu s dopunom opt. G.M. po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba je osnovana.

Pravilno navodi žalitelj da, prema sadašnjem stanju predmeta i do sada prikupljenim podacima, više ne postoje osobite okolnosti koje bi i dalje opravdavale mjeru pritvora iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, usprkos ranije utvrđenih razloga koji su u dosadašnjem toku postupka opravdavali mjeru pritvora, ovaj sud nalazi da se činjenično stanje u tom pogledu bitno izmijenilo.

Suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, ovaj sud nalazi da se na temelju priložene dokumentacije u spisu ne može zaključiti da bi optuženik na slobodi, u cilju stjecanja sredstava za život, nastavio s vršenjem kriminalne djelatnosti. Naime, na temelju priložene izjave o zajedničkom domaćinstvu optuženika s njegovom suprugom i ocem, potvrde o mirovini oca optuženika G.I. u iznosu od 1.135 DEM mjesečno i potvrde buffeta "E. " prema kojoj je vlasnik tog lokala spreman primiti optuženika u radni odnos konobara, a imajući u vidu i navode žalbe optuženika prema kojima je on suvlasnik obiteljske kuće u S. u 1/2 dijela, te

vlasnik

osobnog

automobila,

ovaj

sud

zaključuje da optuženik ima dovoljno sredstava za život, te ne proizlazi bojazan da bi ih pribavljao krivičnim djelima, pa kada se uzme u obzir i činjenica da je optuženik do sada neosuđivan, što upućuje na zaključak da učin predmetnog krivičnog djela predstavlja eksces u njegovom dosadašnjem životu, to po ocjeni ovog Vrhovnog suda, u ovoj fazi postupka, više ne postoje osobite okolnosti koje bi opravdavale bojazan da bi optuženik na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slično krivično djelo.

Budući da se ove okolnosti pravilno žalbom ističu, dok ovaj sud ne nalazi niti drugih zakonskih razloga temeljem kojih bi pritvor protiv optuženika trebalo produljiti, valjalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, pritvor protiv optuženika ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća

Vinja Ileana v.r.

Kocijančić Erika v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)