Supreme Court dismisses appeal on wrongful termination of employment contract and statutory severance pay entitlement.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment ordering the payment of severance pay. The court found that the employment contract was terminated by written notice rather than mutual agreement, entitling the plaintiff to statutory severance under the Employment Relations Act. Consequently, the appellate court correctly applied the law and rejected the claim of procedural error regarding the termination method.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu; Zakon o parničnom postupku: When an employment contract is terminated by written notice rather than mutual agreement, the employee is entitled to statutory severance pay calculated according to the Employment Relations Act, and a claim based on a different calculation standard is invalid.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2537/1999-2
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. V. iz K., koju zastupa punomoćnik M. B.-K., dipl. pravnica, protiv tuženika S. - Tvornica obuće d.d. K., radi isplate, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 8. travna 1999. godine, br. Gž 39/99-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Koprivnici od 15. rujna 1998. godine, br. P 396/98-5, u sjednici održanoj 3. studenoga 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ta stranka obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 4.481,50 kn (s osnova preostalog dijela otpremnine) sa kamatom koja teče od 13. svibnja 1998. godine do isplate.
Protiv drugostupanjske presude je tužena pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice ili ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Dosuđeni iznos predstavlja razliku od onoga što je tužiteljici plaćeno prilikom prestanka radnog odnosa sa tuženikom 3.780,00 kn (otpremnina po čl. 90. Pravilnika o radu tuženika prilikom odlaska djelatnice u mirovinu) i iznosa na koji bi imala pravo prema odredbi čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 33/95 - dalje: ZOR) kao otpremninu zbog prestanka radnog odnosa otkazom ugovora o radu djelatniku nakon dvije godine neprekidnog rada.
Sporno među strankama da li je do prestanka ugovora o radu došlo otkazom - što tvrdi tužiteljica ili sporazumom - što tvrdi tuženik.
Utvrđenja su sudova da je do prestanka ugovora o radu došlo pismenim otkazom od strane tuženika koji je dat 30. travnja 1997. godine pa su stoga sudovi tužiteljici dosudili pravo na otpremninu (visina nije sporna) uračunajući ono što je dobila od tuženika kao otpremninu po čl. 90. Pravilnika o radu.
Tuženik ostaje kod tvrdnje da je do prestanka ugovora o radu došlo usmenim sporazumom (usprkos postojanja pismene odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme) i da je u toj odluci navedeno kako tužiteljica ima pravo na otpremninu po čl. 90. Pravilnika o radu (toč. IV Odluke) i da je tako zaključeno na zaposleničkom vijeću.
S pravom sudovi zaključuju da je prema pismenoj odluci tužiteljici otkazan ugovor o radu, a da nije došlo do sporazumnog prestanka tog ugovora, te da stoga tužiteljica ima pravo na otpremninu po odredbi čl. 118. st. 1. i 2. Zakona o radu i da se ista ne smije ugovoriti niti odrediti u iznosu manjem od 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca - što predstavlja utuženi iznos zajedno s iznosom što je na ime otpremnine plaćeno tužiteljici.
Oba su suda navela valjane razloge zbog čega smatraju da je do prestanka ugovora o radu došlo otkazom (pismenim), a ne sporazumom stranaka, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku na koju ukazuje tuženik.
Pravilno je primijenjeno i materijalno pravo odredba čl. 118. Zakona o radu jer tužiteljica, kao djelatnik kojoj je otkazan ugovor o radu ima pravo na otpremninu po toj odredbi, a ne po odredbi čl. 90. Pravilnika o radu tužene.
Nije utvrđeno da bi se tužiteljica odrekla svog prava na puni iznos otpremnine, kada je ona dospjela (nakon otkaza ugovora o radu).
Revizija stoga nije osnovana i trebalo ju je odbiti primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 3. studenoga 1999.
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.