Rev-692/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 692/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice Lj. D. iz G., zastupane po punomoćniku S. D. iz B., protiv tuženog I. S. iz G., radi stjecanja bez osnova i naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 5. prosinca 1991. br. Gž-2118/91, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Garešnici od 19. lipnja 1991. br. P-167/90, u sjednici održanoj dana 27. svibnja 1992. godine

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice kojom je tražila da se tuženog presudi da joj plati 7.107 dinara na ime dinarske protuvrijednosti za pozajmljenih 500 DM.

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepeno rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostepenog rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica predlaže da se nižestepena rješenja ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suđenje u odredjenoj pravnoj stvari dopušteno je samo ako o zahtjevu nije izrečena pravomoćna sudska odluka.

Sud je prema odredbi st. 2. čl. 333. ZPP tokom cijelog postupka dužan po službenoj dužnosti paziti je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, sud je dužan tužbu odbaciti.

Nesporno je da je tužiteljica tuženom dana 25. studenog 1987. godine pozajmila 500 DM koji iznos tuženi nije vratio u ugovorenom roku pa je tužiteljica ustala tužbom za povrat zajma povodom kojeg je u spisu prvostepenog suda br. P-238/88 proveden postupak i okončan pravomoćnom presudom od 31. svibnja 1989. godine tako da je tužiteljici primjenom odredbe čl. 395. Zakona o obveznim odnosima umjesto 500 DM koje je tražila tužbom dosuđena dinarska protuvrijednost u iznosu od 403.699 ondašnjih dinara, dok je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijena.

Nesporno je da je ta presuda pravomoćna.

Dakle, o tužbenom zahtjevu tužiteljice koji ona temelji na ugovoru o zajmu kojim je tuženom pozajmila 500 DM u cijelosti je odlučeno pravomoćnom presudom.

Tužiteljica sada u ovom predmetu utužuje onaj iznos dinarske protuvrijednosti s kojim je odbijena citiranom pravomoćnom presudom.

Prema tome sud nije učinio bitnu povredu ZPP kako to tvrdi tužiteljica već je pravilno primijenio odredbu st. 2. čl. 333. tog zakona kada je tužbu odbacio jer se radi o zahtjevu o kojem je već odlučeno pravomoćnom presudom.

Zbog izloženog je revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.