Rev-x-669/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 669/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. S. iz Z. i drugotužiteljice D. R. iz Z., koje zastupa punomoćnica S. S., odvjetnica u I. G., protiv prvotuženika M. K. iz S., drugotuženice M. V. iz S. B., trećetuženice B. M. iz O., četvrtotuženice S. H. iz Z., petotuženika I. S. iz O. i šestotuženika D. S. iz S. B., koje zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1320/08 od 15. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Tisnom broj P-73/05 od 12. prosinca 2007., u sjednici održanoj 16. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da ostavinsku imovinu pok. F. D. iz Z., …, preminule … 1991. godine, ne sačinjavaju nekretnine upisana u Z.U. 3811 K.O. T. u naravi zkč. 934/8, zajedno sa neuknjiženim vikend objektom sa garažom sastojećim od suterena i prizemlja, dimenzija 12,00 x 8,00 m, sve u naselju „B.“, jer su ove nekretnine vlasništvo tužitelja B. S. i D. R., neposredno i kao nasljednika S. S..

Tuženici su dužni platiti tužiteljima troškove ovog postupka u roku od 15 dana.“

2. Dužni su tužitelji naknaditi tuženima troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 18.757,50 kuna.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odlučeno da trošak odgovora na žalbu pada na teret tuženika.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP). U reviziji navode da reviziju izjavljuju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Revidenti u reviziji opširno navode razloge zbog kojih smatraju da je u ovom predmetu protiv drugostupanjske presude dopuštena i redovna i izvanredna revizija. Zaključno predlažu reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Tužitelji su u reviziji naveli da reviziju izjavljuju na temelju odredbi čl. 381. st. 1. i st. 2. ZPP pa je zbog toga ovdje potrebno istaknuti da prema važećim odredbama ZPP nije dopušteno istovremeno podnijeti redovnu i izvanrednu reviziju. To stoga što postojanje uvjeta za podnošenje redovne revizije isključuje dopuštenost podnošenja izvanredne revizije. Naime, nakon 1. listopada 2008. kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 84/08 i 123/08 – dalje ZIDZPP 08) institut tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP reguliran je na način da je izvanredna revizija dopuštena protiv svih drugostupanjskih odluka, ali samo ako nisu ispunjeni uvjeti, odnosno zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP. Nadalje, razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti izvanrednu reviziju su bitno ograničeniji u odnosu na razloge zbog kojih je bila dopuštena izvanredna revizija uvedena u zakonodavstvo još Novelom ZPP iz 2003..

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju (redovnu) protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP (točka 3.).

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelji su tražili da sud utvrdi da nekretnine upisane u zk. ul. 3811 k.o. T. i neuknjižene nekretnine sagrađene na toj čestici, pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude, ne sačinjavaju ostavinsku imovinu pok. D. F. već da su te nekretnine vlasništvo tužitelja.

S obzirom da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari ne odnosi na novčanu svotu za određivanje vrijednosti predmeta spora, koja je ujedno i vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude, mjerodavna je, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora naznačena tužbi. U konkretnom slučaju tužitelji su u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačili iznos od 10.000,00 kuna.

Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je ta presuda donesena na temelju odredbe čl. 368. ZPP.

Slijedom izloženog, a kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u ovom postupku nije dakle ispunjena niti jedna od izričito propisanih zakonskih pretpostavki, odnosno kriterija iz čl. 382. st. 1. ZPP za dopustivost podnošenja redovne revizije.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanredna revizija), primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Na temelju izričite odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U predmetnoj reviziji tužitelji su postavili tri pravna pitanja za koje smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to:

1. Je li sud dužan obrazložiti odluku o trošku i to s aspekta primjene materijalnog prava i s aspekta primjene postupovnog prava?

2. Predstavlja li propust suda da obrazloži odbijanje određenog dokaznog prijedloga relativno ili apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i koji je značaj propisane obveze suda da to odbijanje obrazloži odmah po donošenju rješenja o odbijanju prijedloga?

3. Koji je značaj dokaza saslušanjem stranaka (naročito u parnicama radi stjecanja vlasništva te sličnim činjenično složenim sporovima) i to kao prava stranke na iskaz, odnosno predstavlja li odbijanje izvođenja tog dokaza via facti onemogućavanje stranke da raspravlja pred sudom, odnosno kršenje njenih prava iz čl. 5. st. 1. i 7. st. 3. ZPP, posebno u kontradiktornom postupku?

Odlučujući o postavljenim postupovnopravnim pitanjima koja su revidenti izričito naveli u reviziji ovaj revizijski sud je ocijenio da se ta pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

U dijelu revizije kojim obrazlažu prvo postavljenog pitanje tužitelji su naveli da je to pitanje važno jer je u pobijanoj drugostupanjskoj odluci u dijelu koja se odnosi na naknadu troška postupka drugostupanjski sud zauzeo stav, odnosno pravno shvaćanje suprotno pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo u odluci broj Rev-1791/96 od 2. lipnja 1999. odlučivši da se odluka o parničnom trošku ne može ispitati ako se iz nje ne može zaključiti za koje radnje i u kojem iznosu je stranci priznat trošak zastupanja po punomoćniku te u odluci broj Gzz-72/04 od 8. ožujka 2006. u kojoj je navedeno da iz obrazloženja navedene odluke se ne može razaznat za koje je sve parnične radnje tužitelju priznat trošak i u kojoj visini.

Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka u dijelu koji se odnosi na naknadu troška parničnog postupka proizlazi da je tuženima dosuđen trošak na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. U obrazloženju prvostupanjske odluke sud je u dijelu kojim obrazlaže odluku o trošku parničnog postupka naveo vrijednost predmeta spora u ovom postupku, parnične radnje za koje je tuženima dosudio naknadu parničnog troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, kao i visinu dosuđenog troška. Prema tome, pobijana drugostupanjska odluka u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troška postupka tuženicima nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjima ovog, revizijskog, suda zauzetim u odlukama broj Rev-1791/96 od 2. lipnja 1999. i broj Gzz-72/04 od 8. ožujka 2006., na koje se revidenti pozivaju u reviziji.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda u odnosu na drugo i treće postavljeno postupovnopravno pitanje revidenti su u reviziji samo općenito naveli razloge zbog kojih smatraju da bi se ta pitanja trebala smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Međutim, općenito postavljena postupovnopravna pravna pitanja nisu dovoljna za dopuštenost revizije. Zbog nedovoljne određenosti razloga koje su revidenti u reviziji naveli u odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje ovaj revizijski sud nije u mogućnosti upuštati se u ocjenu osnovanosti podnesene revizije u tom dijelu. Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni u pogledu razloga zbog kojih je revizija podnesena, koji su primjerice nabrojani u odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, revident u reviziji mora određeno navesti da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, broj sudskih odluka, odnosno koji su to drugostupanjski sudovi donijeli te odluke i priložiti primjerke odluka na koje se poziva ili barem navesti gdje su one objavljene.

Prema tome, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP pa na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.