Legislator Case Law & Legislation
Rev-3/1996-2 AI generated

Rev-3/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-3/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. M. iz Š., koga zastupa Ž. Č., odvjetnik iz Š., protiv tuženika M.- p. Š. d.o.o., poduzeće za trgovinu, usluge i transport, koga zastupa I. G., odvjetnik iz Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 8. svibnja 1995. godine, broj Gž-110/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 3. lipnja 1994. godine, broj P-698/92, u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 1998. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-3/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a niti je došlo do bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje revizijski sud pazi po službenog dužnosti, čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP) valjalo je odbiti tužiteljevu reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. M. iz Š., koga zastupa Ž. Č., odvjetnik iz Š., protiv tuženika M.- p. Š. d.o.o., poduzeće za trgovinu, usluge i transport, koga zastupa I. G., odvjetnik iz Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 8. svibnja 1995. godine, broj Gž-110/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 3. lipnja 1994. godine, broj P-698/92, u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 70.000 HRD (70,00 kn), po osnovu razlike naknade osobnog dohotka za vrijeme bolovanja od 1. svibnja 1992. godine do 30. studenog 1992. godine, s kamatama, te je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 600,00 kn. Odbačen je tužbeni zahtjev da je tuženik dužan od 1. prosinca 1992. godine na dalje, dok za to postoje uvjeti uplaćivati nadležnom Fondu zdravstvenog osiguranja na ime naknade plaće tužitelju za vrijeme bolovanja odgovarajuću naknadu koja ne može biti manja od plaće po Kolektivnom ugovoru za gospodarstvo, za puno radno vrijeme.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude (ne i rješenja) pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se "poništi" na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da se tužitelj na radu kod tuženika neprekidno nalazio na bolovanju od svibnja 1991.g. do 26. studenog 1992.g., da je za to vrijeme primao naknadu umjesto plaćanje. Naknada koju je tužitelj primao umjesto plaće bila je relativno niža, jer je tužitelj primao prije odlaska na bolovanje minimalnu plaću.

Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja, da je prije odlaska na bolovanje kod tuženika primao plaću nižu od minimalne. Naime, prvostupanjski sud je izvođenjem odgovarajućih dokaza, a posebno saslušanjem službene osobe K.M., referenta u oblasti prava iz zdravstvenog osiguranja, kao svjedoka, utvrdio da je tužitelj prije odlaska na bolovanje primao minimalnu plaću, prema kojoj mu se određivala naknada, koju je tokom bolovanja primao. S obzirom na to tužitelj u ovom sporu nije dokazao da bi mu pored isplaćene naknade pripadalo i pravo na razliku te naknade u periodu od 1. svibnja 1992.g. do 30. studenog 1992. godine 10.000 HRD (10,00 kn) mjesečno ili ukupno 70.000 HRD (70,00 kn) s kamatama. Suprotno tvrdnji tužitelja spisu je priložen izvod iz pravilnika tuženika o nagrađivanju radnika od 15. ožujka 1991.g. te nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka koji tužitelj vidi u nepribavljanju toga pravilnika radi uvida.

Zato su sudovi uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano odbili tužbeni zahtjev za isplatu 70.000 HRD (70,00 kn) s kamatama.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a niti je došlo do bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje revizijski sud pazi po službenog dužnosti, čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP) valjalo je odbiti tužiteljevu reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 15. travnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.