Revt-219/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 219/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. u stečaju iz S., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika O. B. H. d.d. iz Z., kao pravnog sljednika D. b. d.d. iz D., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. & L. – S. iz Z., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6186/08-3 od 23. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-246/03 od 27. svibnja 2008., u sjednici održanoj 29. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio raskid ugovora sklopljenog između stranaka pod nazivom: "Upisnica – izjava upisnika redovnih dionica na ime serije C D. b. d.d." od 27. studenog 1997., kojim ugovorom je tužitelj upisao 1000 redovnih dionica tuženika D. b. d.d. D. serije C označenim brojevima od … do …, svaka u nominalnom iznosu od 7.000,00 kuna, u ukupnoj vrijednosti od 7.000.000,00 kuna. Prvostupanjskom presudom odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik plati iznos od 7.000.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 1997. pa do isplate. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke utvrđeno je da je tuženik- protutužitelj povukao protutužbu od 29. listopada 2001., a u toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 629.030,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja te su potvrđene prvostupanjska presuda i rješenje o troškovima, dok je u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se nižestupanjske presude preinače i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora (upisnice) na temelju kojeg je stekao određeni broj dionica (1000 redovnih dionica serija C broj … do … u nominalnom iznosu od 7.000,00 kuna svaka) od tuženikovog prednika D. b. d.d., a predmet spora je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.000.000,00 kuna koji je uplatio tuženikovom predniku za dionice kao obvezu iz upisnice.

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U postupku je utvrđeno:

- da je D. b. d.d. D. donijela odluku o povećanju temeljnog kapitala ulozima – izdavanjem novih dionica serije "C", a sukladno odredbi čl. 304. tada važećeg Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 – dalje: ZTD),

- da je 16. listopada 1997. navedena banka objavila javnu ponudu – prospekt za upis i uplatu redovnih dionica na ime serije "C" D. b. d.d. D. kako je predviđeno čl. 196. ZTD,

- da je prednik tužitelja potpisao upisnicu kojom se obvezao na račun prednika tuženika uplatiti iznos od 7.000.000,00 kuna uz uvjet da povećanje temeljnog kapitala društva bude provedeno u sudskom registru do 31. siječnja 1998.,

- da je prednik tužitelja ispunio svoju obvezu uplate dionica dana 18. prosinca 1997.,

- da je u sudskom registru 28. siječnja 1998. upisano povećanje temeljnog kapitala društva,

- da je Hrvatska narodna banka, Sektor nadzora i kontrole u razdoblju od 5. ožujka do 10. travnja 1998. obavila kontrolu poslovanja prednika tuženika,

- da je u svibnju 1998. sačinjen zapisnik Hrvatske narodne banke o obavljenoj kontroli dijela poslovanja za 1997. D. b. d.d. D. kao i zaključak od 22. svibnja 1998.,

- da je Vlada Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 11. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka ("Narodne novine", broj 44/94 – dalje: Zakon o sanaciji) na sjednici održanoj 16. travnja 1998. donijela odluku o sanaciji i restrukturiranju D. b. d.d. kojom je pokrenut postupak sanacije i restrukturiranja D. b. d.d. D., a navedena odluka objavljena je u Narodnim novinama broj 56 od 20. travnja 1998.,

- da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 28. siječnja 1999. na temelju odredbe čl. 11. Zakona o sanaciji i čl. 90. Zakona o bankama ("Narodne novine", broj 161/98) donijela odluku o sanaciji i restrukturiranju D. b. d.d. D. kojom je u toč. I. st. 3. odlučeno da danom stupanja na snagu navedene odluke prestaje važiti odluka o sanaciji i restrukturiranju D. b. d.d. D. objavljena u Narodnim novinama broj 56/98,

- da su u smislu čl. 15. Zakona o sanaciji danom objave odluke o sanaciji i restrukturiranju D. b. d.d. povučene sve dotadašnje dionice te banke pa tako i dionice tužitelja,

- da Komisija za promet vrijednosnim papirima nije pokrenula postupak u smislu čl. 12. st. 2. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima ("Narodne novine", broj 107/95).

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja za raskid predmetnog ugovora sklopljenog između stranaka kao i zahtjev za isplatu iznosa za uplaćene dionice s obrazloženjem da nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti te da u smislu odredbe čl. 217. st. 1. ZTD dioničar koji je stekao dionice provedbom povećanja temeljnog kapitala u sudskom registru ne može tražiti povrat uplaćenog na ime tog povećanja temeljnog kapitala, a također temeljem čl. 12. st. 2. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima samo je Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske ovlaštena pokrenuti građansko upravni spor radi naknade štete, između ostalog u slučaju izdavanja dionica povećanjem temeljnog kapitala, i u kojem slučaju ako uspije u sporu će naknadu štete isplatiti svim oštećenim vlasnicima vrijednosnih papira istog roda zbog kojeg je pokrenut spor.

Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iako nigdje u reviziji ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava revident suprotno zaključku nižestupanjskih sudova smatra da je prednik tuženika postupio prijevarno, odnosno protivno čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96 i 91/96 – dalje: ZOO) slijedom čega da tuženik prema odredbi čl. 16., čl. 17. i čl. 20. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnih papira prilikom sastavljanja prospekta nije točno prikazao svoju imovinu i obveze pa da je odgovoran za točnost podataka u prospektu. Tužitelj također smatra da nema zapreke da sam potražuje povrat uplaćenih sredstava i da nije točno da jedino Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske ima to pravo sukladno čl. 12. st. 2. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka isti nije osnovan jer nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u reviziji niti ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka slijedom čega se taj revizijski razlog u odnosu na navode tužitelja ne može niti ispitati.

Nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo te nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj u biti u tužbi i tijekom cijelog postupka tvrdi da ga je prednik tuženika doveo u zabludu i prijevarno postupio lažnim prikazivanjem podataka u prospektu o stvarnom stanju svog poslovanja, slijedom čega da ga je prednik tuženika naveo na uplatu dionica, koje su kasnije povučene odlukom Vlade Republike Hrvatske, a tužitelju nisu dane niti zamjenske dionice.

Sukladno odredbi čl. 16. st. 1. tada važećeg Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnih papira prospekt je javni poziv na upis i/ili kupnju vrijednosnih papira koji mora sadržavati sve informacije neophodne da ulagatelj može stvoriti realnu sliku o imovini i obvezama, gubitku i dobitku, financijskom položaju i perspektivama izdavatelja te o pravima sadržanim u vrijednosnim papirima na koje se odnosi prospekt, a prema odredbi čl. 16. st. 2. citiranog zakona izdavatelj vrijednosnog papira komisiji za vrijednosne papire Republike Hrvatske podnosi zahtjev za odobrenje prospekta vrijednosnih papira, uz koji prilaže prospekt i tekst odluke nadležnog tijela izdavatelja o izdavanju vrijednosnih papira.

Prednik tuženika je u konkretnom slučaju u dnevnom tisku objavio prospekt za upis uplate dionica kojeg je odobrila Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske, te je na temelju upisa i uplate te izvršenog upisa u knjigu dionica prednik tužitelja postao imatelj spornih dionica.

Navedena banka je izdala poziv za upis njezinih dionica radi povećanja svog temeljnog kapitala, a prednik tužitelja je upisom u knjigu dionica postao članom te banke. Istaknutim tužbenim zahtjevom tužitelj nastoji raskinuti ugovor pod nazivom "upisnica – izjava upisnika redovnih dionica na ime serije "C" D. b. d.d." i ujedno povratiti uplaćen iznos za upis dionica.

Odredbom čl. 217. st. 1. ZTD propisana je zabrana vraćanja uplaćenih iznosa dioničarima. Prema odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnih papira komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske može pokrenuti građansko pravni spor radi naknade štete od izdavatelja, društva za poslovanje s vrijednosnim papirima, investicijskog fonda, pokrovitelja izdanja te drugih pravnih subjekata ili fizičkih osoba za koje smatra da su svojim postupcima protupravno oštetile vlasnike vrijednosnih papira, te u takvom sporu ima status stranke – oštećenika, iako nije vlasnik vrijednosnih papira i nije oštećena, - a ako uspije u sporu, naknada štete biti će isplaćena svim oštećenim vlasnicima vrijednosnih papira istog roda, zbog kojega je pokrenut spor. Stoga i ovaj sud prihvaća da tužitelj nije aktivno legitimiran za isticanje zahtjeva kojima traži raskid spornog ugovora o upisu dionica te kojim traži povrat uplaćenih sredstava.

U smislu odredbe čl. 20. st. 3. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnih papira za istinitost i potpunost informacija koje sadrži prospekt odgovaraju isključivo izdavatelj, osobe navedene u prospektu i druge osobe koje su se s prospektom koristile za prikrivanje ili lažno prikazivanje materijalnih činjenica, neovisno o tome jesu li navedene u prospektu i je li prospekt ili nije odobrila Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske. Međutim, naknadu štete u svezi takve odgovornosti u korist oštećenika ostvaruje isključivo Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske u smislu navedenog čl. 12. st. 2. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnih papira. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su u cijelosti odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 393. ZPP.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, te tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

U Zagrebu, 29. svibnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.