Legislator Case Law & Legislation
Gž Ovr-741/2020-2 AI generated

Court partially allows enforcement creditor's appeal on enforcement costs under Articles 14 and 23 of Enforcement Act.

Case Number Gž Ovr-741/2020-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The court partially dismissed the enforcement creditor's appeal against a lower court's decision regarding enforcement costs. The creditor argued that submission fees and proof of advance payment were necessary for enforcement, while the lower court had rejected these claims. The appellate court found that while submission fees were not strictly required for enforcement, the creditor lacked an enforcement title to collect the specific proposal fees, leading to a partial reversal of the lower court's ruling.

Legislator headnote

AI generated

Articles 14 paragraph 4 of the Enforcement Act; Article 23 paragraph 1 of the Enforcement Act; The court distinguishes between costs necessary for enforcement and costs recoverable only upon obtaining a separate enforcement title, ruling that a ruling on movable property does not automatically grant the creditor a title to collect proposal submission fees.

Keywords

AI generated
enforcement costs enforcement title submission fees advance payment proof partial appeal success Enforcement Act civil procedure

Cited Legislation

AI generated
Article 14 paragraph 4 of the Enforcement Act
Article 23 paragraph 1 of the Enforcement Act
Article 353 paragraph 1 items 1 and 3 of the Civil Procedure Act
Article 380 item 2 of the Civil Procedure Act
Article 380 item 3 of the Civil Procedure Act
Article 154 paragraph 2 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj Gž Ovr-741/2020

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja V. i O. d.o.o. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu D. C. & A. P. iz Z., protiv ovršenice K. B. iz Z., OIB ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-737/10 od 23. studenog 2016., 18. siječnja 2021.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje točka III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-737/10 od 23. studenog 2016. za iznos troškova ovršnog postupka od 622,52 kn (preko iznosa od 615,00 kn do iznosa od 1.237,52 kn).

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se točka III. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-737/10 od 23. studenog 2016. za iznos troškova ovršnog postupka od 615,00 kn i sudi:

„Nalaže se ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 615,00 kn, u roku od 8 dana“.

III. Nalaže se ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju troškove sastava žalbe u iznosu od 128,12 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Točkom I. izreke rješenja suda prvog stupnja obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi tog suda posl.br. Ovrj-7374/10 od 13. rujna 2010., točkom II. izreke je naloženo ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 78,13 kn, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.273,52 kn.

Protiv točke III. izreke citiranog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivajući se na žalbene razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ/17).

Žalbenim navodima osporava pravilnost primjene odredbe članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje: OZ) smatrajući da su troškovi sastava podnesaka u privitku kojih je ovrhovoditelj dostavljao dokaze o uplati predujma za izlazak sudskog ovršitelja bili potrebni za ovrhu. Nastavno, ističe da rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave suda prvog stupnja posl.br. Ovrj-737/10 od 13. rujna 2010. kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenice i kojim su ovrhovoditelju odmjereni troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 615,00 kn ne predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje bi ovrhovoditelj te troškove mogao i naplatiti.

Predlaže preinačiti točku III. izreke pobijanog rješenja i dosuditi ovrhovoditelju daljnje troškove ovršnog postupka, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ/17.

Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u ovom ovršnom postupku povukao prijedlog za ovrhu jer je ovršenica podmirila novčanu tražbinu radi čije naplate je rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave suda prvog stupnja posl.br. Ovrj-737/10 od 13. rujna 2010. određena ovrha na pokretninama ovršenice te je zatražio naknadu troškova ovršnog postupka. Sud prvog stupnja djelomično je odbio prijedlog za naknadu troškova uz obrazloženje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu jer su ti troškovi već odmjereni rješenjem o ovrsi, kao ni trošak sastava podnesaka u privitku kojih je ovrhovoditelj dostavljao dokaze o uplati predujma za izlazak sudskog ovršitelja utvrđujući u bitnome da u tom dijelu nije riječ o troškovima iz članka 14. stavak 4. OZ-a koji su bili potrebni za ovrhu budući da dokazi o uplati nisu morali biti dostavljeni podneskom. Zahtjev za naknadu troškova sastava podneska od 8. rujna 2016. sud prvog stupnja nije priznao ovrhovoditelju uz obrazloženje da je njime ovrhovoditelj samo ispravio navode iz podneska od 8. lipnja 2016.

Pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava predmetnih podnesaka jer nije riječ o troškovima potrebnim za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a. Naime, ovome sudu prihvatljivo je stajalište suda prvog stupnja da je ovrhovoditelj u sudski spis mogao dostaviti samo dokaze o uplati predujma za izlazak sudskog ovršitelja te da nije bilo potrebe za sastavljanjem podnesaka kojima iste dostavlja.

Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi točku III. izreke rješenja suda prvog stupnja za iznos troškova ovršnog postupka u iznosu od 622,52 kn primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ/17. Međutim, s pravom tvrdi ovrhovoditelj da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 23. stavak 1. OZ-a, kad je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 615,00 kn.

Naime, budući da je tijekom ovog ovršnog postupka ovrhovoditelj naplatio tražbinu radi čije naplate je ovršni postupak i pokrenut, nema dvojbe da je u odnosu na sastav prijedloga za ovrhu riječ o trošku potrebnom za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja.

Međutim, pogrešan je stav suda prvog stupnja da će po dostavi rješenja o ovrsi na pokretninama ovršenici ovrhovoditelj raspolagati ovršnom ispravom za naplatu predmetnih troškova. Naime, rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave na pokretninama ovršenici nije naloženo platiti ovrhovoditelju troškove sastava prijedloga za ovrhu, već je njime samo određena ovrha radi naplate tih troškova (koja je pobijanim rješenjem pravomoćno obustavljena), pa protivno stavu suda prvog stupnja ovrhovoditelj u tom dijelu ne raspolaže ovršnom ispravom u smislu odredbe članka 23. stavak 1. OZ-a.

Stoga je u tom dijelu žalba ovrhovoditelja usvojena i točka III. izreke rješenja suda prvog stupnja preinačena za iznos troškova sastava prijedloga za ovrhu u visini od 615,00 kn pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ/17.

Kako je ovrhovoditelj uspio sa žalbom u omjeru od 50%, dosuđeni su mu pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ/17 i članka 14. stavak 4. OZ-a sukladno takvom uspjehu u sporu i troškovi sastava žalbe u iznosu od 128,12 kn, dok je u preostalom dijelu (do zatraženih 256,25 kn) njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Točka I. i točka II. izreke rješenja suda prvog stupnja kao nepobijane ostaju neizmijenjene.

U Rijeci, 18. siječnja 2021.

Sutkinja

Brankica Malnar