Revr-284/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 284/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. Olge Jelčić i Davorke Lukanović Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz N., zastupane po punomoćniku V. Lj., odvjetniku iz S., protiv tuženika Općine Nerežišće, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Supetru, Građansko-upravni odjel, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 15. studenog 2002. broj Gž-2524/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2002. broj IV P-2198/95, u sjednici održanoj dana 22. travnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Splitu od 15. studenog 2002. broj Gž-2524/02 i presuda Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2002. broj IV P-2198/95 u dijelu pod točkom I izreke i u tom dijelu predmet vraća Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I izreke poništava se odluka tuženika broj:

Klasa: 112/01/95-02, Ur. broj: 2104-06-96 od 14. lipnja 1995. i nalaže tuženiku da primi tužiteljicu u radni odnos i rasporedi na poslove koje je obavljala prije predmetne odluke, a pod točkom II izreke nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici naknadu plaće za vrijeme od listopada 1995. do prosinca 2000., u ukupnom iznosu od 255.243,43 kn, sa zakonskim zateznim kamatama. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjih 38.012,76 kn tužiteljica se odbija. Pod točkom III izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 40.420,12 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke, a u preostalom dijelu (točka II i točka III izreke) prvostupanjska presuda je rješenjem ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

Protiv djela drugostupanjske presude kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja tuženik je izjavio reviziju iz svih revizijskih razloga i predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. U reviziji tuženik navodi da iz cjelokupne dokumentacije priložene u spisu i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 379. Zakona o upravi ("Narodne novine" broj 16/78, 50/78, 29/85, 41/90, 47/90 i 53A/91 – dalje: ZU) za prestanak radnog odnosa tužiteljici, dok niži sudovi temelje svoje odluke samo na iskazima saslušanog novoimenovanog načelnika Općine P. B., koji nije ni obnašao tu dužnost u vrijeme koje prethodi otkazu, već je samo potpisao rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljici na temelju zaključka Poglavarstva tužene Općine i Općinskog vijeća od 21. veljače 1995., 11. ožujka 1995. i 09. lipnja 1995., a koje zaključke sud nije ocijenio. Time su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), koje tuženik opisno ističe u svojoj reviziji.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, a niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija tuženika je osnovana.

U postupku je utvrđeno, da je prema rješenju tuženika od 14. lipnja 1995. tužiteljici prestao radni odnos iz razloga što nema sposobnosti za obavljanje povjerenih poslova radnog mjesta "računovodstveno-upravnog referenta" (čl. 379. st. 1. ZU).

Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZU ("Narodne novine" broj 47/90) izmijenjena je odredba čl. 379. ZU, tako da st. 1. i st. 2. te odredbe glasi: "Radniku, za kog se utvrdi da nema sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta čije mu je obavljanje povjereno ili za kog se utvrdi da trajnije ne ostvaruje uobičajene rezultate rada, može prestati radni odnos. Činjenice u smislu stavka 1. ovog članka utvrđuje rukovoditelj organa, po pribavljenom mišljenju nadležnog rukovodećeg radnika."

Iz utvrđenja nižih sudova proizlazi da je u sporno vrijeme (1994./1995.) Općina Nerežišće zapošljavala samo načelnika Općine (otac tužiteljice) i računovodstveno-upravnog referenta, na koje je radno mjesto bila raspoređena tužiteljica. Izvršne poslove obavljalo je Općinsko poglavarstvo.

S obzirom na takvo ustrojstvo tužene Općine Nerežišće, smatra se da je zadovoljena procedura za donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa propisana odredbom čl. 379. st. 2. ZU, ako je poglavarstvo općine utvrdilo i prethodno dalo svoje mišljenje o sposobnosti tužiteljice za obavljanje povjerenih joj poslova, odnosno o tome da li tužiteljica zadovoljava ili ne zadovoljava svojim radom na radnom mjestu na koje je bila raspoređena.

Kako sud nije ocijenio sadržaje zapisnika Poglavarstva na koje se poziva tuženik u reviziji i na kojima se temelji pobijano rješenje o prestanku radnog odnosa, presude nižih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Zbog toga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

U ponovnom postupku potrebno je otkloniti navedene nedostatke i potom ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

U Zagrebu, 22. travnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Tomo Gložinić, v.r.