Legislator Case Law & Legislation
Rev-222/2000-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, ruling insurance branch lacks legal personality and cannot own assets.

Case Number Rev-222/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a lower court judgment ordering compensation for vehicle damage. The defendant argued the insurance branch lacked legal personality to own the car, while the lower courts relied on regulations not yet in force at the time of the incident. The court agreed with the defendant, holding that branches of insurance organizations do not possess legal personality and therefore could not own assets or be sued for damages.

Legislator headnote

AI generated

čl. 34. st. 2. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba; branches of insurance organizations do not possess legal personality and cannot own assets or be liable for damages.

Keywords

AI generated
legal personality insurance branch asset ownership liability civil procedure damage compensation juridical person

Cited Legislation

AI generated
čl. 385. Zakona o parničnom postupku
Protiv presude suda drugog stupnja tuženik (po punomoćniku) je izjavio reviziju zbog razloga predviđenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP).
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 164. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 34. st. 2. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 222/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.D. za osiguranje S. O., protiv tuženika A. S. iz V., koga zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 8. rujna 1994. godine, br. Gž 881/93-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 15. prosinca 1992. godine, br. P 235/92, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija, preinačuju presude Županijskog suda u Osijeku od 8. rujna 1994. godine, br. Gž 881/93-2 i Općinskog suda u Valpovu od 15. prosinca 1992. godine, br. P 235/92-12, te sudi:

Tužitelj D.D. za osiguranje S. O., glavna filijala O., odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Tuženik A. S. iz V. dužan je tužitelju D.D. S. O. nadoknaditi protuvrijednost 60.000 DEM u hrvatskim dinarima prema tečaju na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. prosinca 1992.g. pa do isplate, te mu nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 60.000 HRD, sve u roku od 15 dana.

Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 210,65 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda dragog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"Tuženik A. S. iz V. dužan je tužitelju D.D. S. O. nadoknaditi protuvrijednost 60.000 DEM, u hrvatskim dinarima prema tečaju na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. prosinca 1992.g. pa do isplate, te mu nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 60.000 HRD, sve u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik (po punomoćniku) je izjavio reviziju zbog razloga predviđenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se nižestupanjske presude preinače u smislu navoda revizije uz nadoknadu parničnog troška prema troškovniku u spisu i trošak revizije prema tbr. 48/3 Odvjetničke tarife i pristojbi ili da se iste presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je naveo u tužbi, da je tuženik kao direktor tužiteljevog prednika D.D. za osiguranje D. B., glavna filijala O., tijekom mjeseca srpnja 1991. godine odvezao osobni automobil marke "Peugeot 605 SL" reg. oznake …, vlasništvo D.D. za osiguranje D. B., glavna filijala O. u nepoznatom smjeru i na taj način oštetio pravnog prednika tužitelja za iznos od 60.000 DEM.

Tuženik je stavio prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da je automobil kupljen po nalogu i na temelju odluke centrale u Beogradu od 27. 12. 1990. za potrebe glavne filijale u O., te da je tuženik po nalogu glavnog direktora centrale u B. odvezao automobil i predao ga glavnom direktoru.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

Tužitelj je osnovan i registriran u Sudskom registra, koji se vodi kod Okružnog privrednog suda u Osijeku (sada trgovački sud) dne 19. rujna 1991. godine. Sporni automobil je kupljen sredstvima D.D. za osiguranje D. B., Glavna filijala O., te je tuženik po nalogu direktora isti automobil sredinom mjeseca srpnja 1991. godine odvezao u B., gdje je bilo sjedište centrale.

S obzirom na navedeno utvrđenje sudovi nižeg stupnja zaključili su, da je sporni automobil bio vlasništvo Glavne filijale u O., da tuženik nije imao ovlaštenje nadležne osobe za predaju automobila glavnom direktora, kao i da je na taj način tužitelju prouzročena šteta.

Stoga su sudovi nižeg stupnja prihvatili tužbeni zahtjev za naknadu štete.

Pri tome su se sudovi nižeg stupnja pozvali na Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 52/91 i 53/91), koje nisu bile na snazi u vrijeme kada je tuženik predao sporni automobil u glavnu centralu, jer su one operacionalizirale ranije donesenu Ustavnu Odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/91).

Sudovi nižeg stupnja odbili su prigovor tuženika, da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom sporu.

Osnovano se prigovara u reviziji, daje materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu za naknadu štete. Naime, u vrijeme kada je tužitelj odvezao sporni automobil iz Glavne filijale u O. u centralu D.D. za osiguranje D. u B., bio je na snazi Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine", broj 17 i 82/90) u kojem je izričito propisano u odredbi čl. 34. st. 2., da "dijelovi organizacija za osiguranje nemaju svojstvo pravne osobe".

Stoga je pogrešan zaključak sudova nižega stupnja, da je sporni automobil bio vlasništvo Glavne filijale u O., jer filijale nisu imale svojstvo pravne osobe već samo centrale, pa ni imovina nije bila njihovo vlasništvo, niti je tužitelj mogao preuzeti sporni automobil kao bivše vlasništvo filijale u Osijeku, a niti je tuženik mogao prouzročiti tužitelju štetu budući da u vrijeme kada je tuženik odvezao sporni automobil u Beograd, tužitelj nije postojao kao pravna osoba.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 16. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.