Rev-229/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 229/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice K. G., II. tužitelja P. „M.“ E.-I. d.d., III. tužitelja H. H., IV. tužitelja G. Z., V. tužitelja V. I., VI. tužiteljice S. Š., VII. tužiteljice L. Š., VIII. tužitelja S. H., IX. tužiteljice Š. K., X. tužitelja T. R., XI. tužitelja M. P., XII. tužiteljice M. P., XIII. tužitelja M. P., XIV. tužiteljice D. G. i XV. tužiteljice M. S., suvlasnika stambene zgrade u Z., svi zastupani po upravitelju Z. d.o.o., P. G., Z., koje zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika L. M. i II. tuženice N. M., oboje iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5343/10-2 od 8. svibnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1711/08-12 od 22. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2017.,

r i j e š i o j e

Revizija I.-XV. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5343/10-2 od 8. svibnja 2012. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj P-1711/08-12 od 22. ožujka 2010. utvrdio da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena te je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., posl. br. Ovrv- 2663/06 od 27. srpnja 2006. (točka I/ izreke). Također je naložio tuženicima da I.-XV. tužiteljima naknade parnične troškove u iznosu 533,75 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (točka II/ izreke).

Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-5343/10-2 od 8. svibnja 2012. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1711/08 od 22. ožujka 2010. u dijelu u kojem nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (točka II/ izreke prvostupanjske presude).

Protiv drugostupanjskog rješenja I.-XV. tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da je podnose radi osiguranja jedinstvene primjene prava, bez prijedloga o sadržaju odluke ovog revizijskog suda. Traže trošak sastava revizije u iznosu 468,75 kuna.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Ovaj revizijski sud je prije ocjene o osnovanosti revizije ispitao dopuštenost revizije vodeći računa da se revizijom pobija drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, vodeći računa o tome da je prema odredbama ZPP-a revizija izvanredni pravni lijek. Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Iz navedene odredbe slijedi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka, nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer glede parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

Upravo odredbe ZPP o litispendenciji otkrivaju pravu prirodu rješenja o troškovima parničnog postupka slijedom koje rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP. Naime prema odredbi čl. 194. st. 1. ZPP parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku. U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka (čl. 194. st. 2. ZPP). Parnica dakle ne počinje teći podnošenjem zahtjeva za naknadu parničnih troškova nego samo u pogledu tužbenog zahtjeva, pa se i litispendencija odnosi na tužbeni zahtjev, a ne i na zahtjev za naknadu parničnih troškova.

Također treba imati na umu i odredbu čl.190. ZPP prema kojoj se objektivna preinaka tužbe odnosi na predmet spora, dok se preinakom zahtjeva za naknadu parničnog troška ne mijenja identitet spora, iz čega također slijedi da zahtjev za naknadu parničnog troška nije sastavni dio predmeta spora, niti o tom zahtjevu teče parnica.

Zaključno, odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi se samo na ona rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno dovršava parnični postupak.

Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.

Kad je u pitanju postupanje revizijskog suda po reviziji protiv pravomoćne odluke o predmetu spora, treba imati na umu odredbu čl. 166. st. 2. ZPP prema kojoj je sud dužan, samo kad preinači odluku protiv koje je podnesena revizija ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučiti o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP). Nadalje, kada sud odbaci ili odbije reviziju, odlučit će o troškovima nastalim u postupku u povodu revizije, (čl. 166. st. 1. ZPP). O troškovima parničnog postupka se dakle odlučuje isključivo kao o izdatku nastalom u tijeku i u povodu spora.

O pravnoj prirodi rješenja o troškovima postupka izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-III-4937/2013 od 11. studenoga 2013. u kojem je navedeno: „Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavana odluka, u dijelu koji podnositelj pobija ustavnom tužbom, a kojim je odlučeno o trošku ovršnog postupka, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.“ (tako i u odlukama U-III-4623/2013, U-III-2365/2001, U-III-954/2004, U-III-1794/2009, U-III-565/2012, U-III-140/2014).

Imajući na umu naprijed iznijete razloge slijedi da u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer drugostupanjsko rješenje, kojim je odbijena žalba i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, ne spada u kategoriju rješenja iz te odredbe. Zbog iznijetih razloga za dopuštenost revizije u ovom slučaju nije odlučno radi li se o reviziji u sporu u kojemu bi revizija inače bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Glede nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

Stoga je podnesena revizija nedopuštena, pa je valjalo riješiti kao u izreci i odbaciti reviziju.

Zagreb, 25. travnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.