II Kž-616/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-616/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednika vijeća, te Milivoja Mikora i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. V. T., zbog kaznenog djela iz čl. 263. st. 1. i dr. KZ, odlučujući o žalbi okr. V. T., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 27. kolovoza 2002. godine, br. Kv-256/02 (K-41/02), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 23. rujna 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. V.T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP i čl. 500. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor protiv okr. V.T. po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika zbog kaznenog djela iz čl. 263. st. 1. i dr. KZ.

Protiv ovog rješenja pravodobno je podnio žalbu okr. V.T., osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nema osnova produljavati mjeru pritvora protiv njega po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP.

Naime, žalitelj je i nakon podignute optužnice državnog odvjetnika (list spisa 1) osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ, a osnovana sumnja je opći zakonski uvjet da se pritvor protiv njega uopće može odrediti a potom i produljiti.

Kada se zatim ima u vidu da je okr. V.T. sklon prekomjernom uživanju alkohola, te da je i ovo kazneno djelo počinio u alkoholiziranom stanju, za koga psihijatrijski vještak (list 100) dr. R.D. smatra da postoji indikacija za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, budući da postoji opasnost ponavljanja sličnog kaznenog djela, to su onda, protivno mišljenju žalitelja, osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponovo počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, čime su ostvareni zakonski osnovi za daljnjom primjenom pritvora protiv njega po toč. 3. st.

1. čl. 102. ZKP.

Stoga je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv okr. V.T. po toj pritvorskoj osnovi.

Kako ni ostali žalbeni prigovori nisu osnovom za ukidanjem mjere pritvora protiv žalitelja, to je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. rujna 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.