Legislator Case Law & Legislation
Gž x-28/2010-2 AI generated

Court partially allows appeal on damages calculation and interest, dismissing procedural errors in legal fees.

Case Number Gž x-28/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The appellate court partially upheld the first-instance judgment regarding damages for personal injury while correcting errors in legal fee calculations. The plaintiff argued for specific compensation amounts based on medical evidence, while the defendant contested the interest rates and total legal costs. The court affirmed the damages for pain and care but adjusted the legal fees based on the lawyer's tariff schedule and corrected the interest period for future care payments.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 195. ZOO; Čl. 191. st. 2. ZPP; Čl. 154. st. 3. ZPP; Čl. 166. ZPP; Čl. 368. st. 1. ZPP; Čl. 373. toč. 3. ZPP: The court may partially amend a judgment to correct calculation errors in legal fees and adjust interest periods for future damages without violating the principle of finality regarding the underlying factual assessment.

Keywords

AI generated
personal injury damages legal fees calculation interest on damages appellate review ZOO tort liability ZPP civil procedure future care compensation

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Gžx-28/2010-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš kao predsjednika vijeća, te Mirka Radojčića i Josipa Gabrića, kao članova vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja A. N. iz S. Đ., zastupan po ZOU F. - K., odvjetnici iz O., protiv I tuženika J. M. iz V., zastupan po punomoćniku D. O., odvjetnik iz V. i II tuženika A. B. iz Đ., radi naknade štete, odlučujući po žalbi I tuženika J. M. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu br. P-148/10-27 od 15. travnja 2010. god., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2011. god.,

p r e s u d i o j e:

Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda suda prvog stupnja:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema I tuženiku u odluci o glavnoj stvari kao i u odluci o zateznoj kamati u odnosu na iznos naknade nematerijalne štete, iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege od 25.250,00 kuna te iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege koji će dospijevati ubuduće počev od 15. travnja 2010.god.

b) preinačuje u dijelu u kojem je naloženo I tuženiku da na iznose naknade na ime tuđe pomoći i njege dosuđene za razdoblje od 15. veljače 2007. god. pa do donošenja presude 15. travnja 2010. god. plaća zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos od 15-og u mjesecu do isplate, tako da se nalaže I tuženiku da i na taj iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege plati zakonske zatezne kamate od donošenja presude 15. travnja 2010. god. do isplate c) preinačuje se odluka o parničnom trošku, tako da se nalaže I tuženom da solidarno s II tuženikom plati tužitelju ukupan parnični trošak od 37.740,18 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Nalaže se I-tuženom J. M. iz V., … i II-tuženom A. B. iz Đ., … da tužitelju A. N. iz S. Đ. po osnovu naknade štete solidarno isplate ukupan iznos od 817.250,00 kn i to na ime naknade za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 675.000,00 kn, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 25.250,00 kn, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 50.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn, na ime naknade za naruženost iznos od 37.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja I-stupanjske presude do isplate, te da ubuduće na ime naknade za tuđu njegu i pomoć solidarno isplaćuju tužitelju mjesečni iznos od 250,00 kn i to od 15. veljače 2007.g. sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svako mjesečni iznos teče od 15-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, kao i da tužitelju naknade parnicom prouzročeni trošak u iznosu od 46.817,06 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Sa zahtjevom iznad toga (za tuđu pomoć i njegu mjesečno po 250,00 kn za razdoblje prije nego je otpušten na kućnu njegu dana 20.8.1998.g.) tužitelj se odbija."

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija 1 tuženik J. M. iz razloga označenih u 51. 353. st.l. toč. 1, 2. i 3. ZPP-a ("NN" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 ZPP-a) kao i odluku o parničnim troškovima predlažući da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati ponovno na odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka a na koje povrede, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava pazi sud po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, a tuženik u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.

U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno istinito utvrđene su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Uvidom u spis, te iz rezultata kaznenog postupka utvrđeno je da je neosnovan prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti tj. o doprinosu tužitelja, s obzirom da tužitelj nije verbalno, a niti na drugi način isprovocirao sukob i nastanak štetnog događaja. Iz kaznenog spisa slijedi da su tri osobe i to žalitelj, II tuženik i pok. S. K. prišli tužitelju, koji je stajao između traktora i prikolice, te ga udarali rukama i nogama i oborili ga na zemlju. Kad su ga srušili nastavili su ga i dalje tući, smatrajući ga krivim za prometnu nezgodu koja se dogodila nešto ranije njihovim prijateljima. Međutim utvrđeno je da su im prijatelji bili alkoholizirani i da su njihovi prijatelji izazvali tu prometnu nezgodu. Ova trojica su brzo odigrali ulogu sudaca, ocijenivši daje tužitelj kriv za nezgodu i odmah mu presudili. Pri tome su sva trojica djelovali zajednički kao supočinitelji, sva trojica zajednički su napali žrtvu (tužitelja) u namjeri da ga teško tjelesno ozljede. Tako su ga izudarali da je isti zadobio niz ozljeda koje se kvalificiraju kao teške tjelesne ozljede. Iz kaznenog spisa slijedi da su žalitelj zajedno sa II tuženikom i pok. S. K. ispoljili znatnu upornost, odlučnost i brutalnost prema oštećeniku (tužitelju), tako da je isti trajno i u znatnoj mjeri psihički i fizički oštećen u svojim životnim aktivnostima. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio prigovor podijeljene odgovornosti, što usvaja i ovaj sud.

U provedenom postupku medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio nagnječenje mozga, krvni izljev u moždanu šupljinu s lijevo čeono- tjemene regije, postkomatozno stanje, otok mozga, oduzetost lijeve ruke, nagnječenje i ogrebotine čela, nosa, lica i desnog ramena, te smetnje govora, koje povrede se kvalificiraju kao osobito teška tjelesna povreda s trajnim fizičkim i mentalnim posljedicama. Učinjena su dva operativna zahvata na lubanji u cilju sanacije krvnog izlijeva u mozak, ali se razvilo niz komplikacija kao posljedica povrede u vidu gnojnog procesa na lijevoj strani u predjelu krvnog izlijeva, zatim oduzetost lijevog ručnog živca, smetnje govora koji intenzivno liječi dulje od 3 godine. Medicinski vještak navodi da se kao posljedica oštećenja moždanih stanica razvila padavica, da su se razvile opsežne psiho-organske promjene u smislu depresije i opadanje intelektualnih sposobnosti, da mora uzimati doživotno lijekove radi padavice zbog žarišnih oštećenja moždanih stanica, te da je kod tužitelja došlo do trajnog umanjenja duševnih i općih životnih aktivnosti od 90%, odnosno trajnog smanjenja opće radne aktivnosti od 100%.

Sukladno čl. 200. ZOO (NN 53/91, 73/91, 3/94, 112/99, 88/01) i sudskoj praksi, cijeneći ovako opisano umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja pravilno je dosuđen tužitelju s tog osnova iznos od 675.000,00 kuna.

Cijeneći opisanu tešku tjelesnu naruženost koja se odnosi na polukružni ožiljak na glavi iznad lijevog uha na koži u dužini 15 cm koji je posljedica operativnog zahvata, da je vlasište izrazito povrijeđeno na tim mjestima i dijelom potpuno bez kose, te naruženost u odnosu na kretanje (hod) koja će biti vidljiva drugim osobama u svakodnevnom životu, te otežanoj komunikaciji, pravilno je tužitelju s ovog osnova dosuđen iznos od 37.000,00 kuna.

Cijeneći jačinu pretrpljenog straha koji je bio velikog intenziteta popraćen trajnim posljedicama u vidu posttraumatskog sindroma sa depresivnim komponentama, pravilno je s ovog osnova tužitelju dosuđen iznos od 30.000,00 kuna.

Cijeneći pretrpljene fizičke boli koje je tužitelj trpio najjačeg intenziteta u momentu nastanka povrede u trajanju od nekoliko sekundi, nakon čega je zapao u polukomatozno stanje, te fizičku bol jakog intenziteta tijekom 2 do 3 sata za sve vrijeme liječenja, te operacije i rehabilitacije, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca, te bolove slabog intenziteta doživotno u vidu glavobolje, te mišićno koštane bolove radi otežanog kretanja pravilno je s ovog osnova tužitelju dosuđen iznos od 50.000,00 kuna.

Sukladno čl. 195. ZOO cijeneći činjenicu da će tužitelju biti doživotno potrebna tuđa njega i pomoć radi nesigurnog i nestabilnog hoda, te da su mu potrebni ručni štapovi, budući mu je hod na vrlo širokoj osnovi i gegav, sud smatra da je primjerena novčana naknada s ovog osnova za vremensko razdoblje od otpuštanja tužitelja iz bolnice na kućnu njegu od 20. kolovoza 1998. god. pa do 15. veljače 2007. god. u ukupnom iznosu od 25.250,00 kuna (101 mjesec x 250,00 kuna), te za ubuduće od 15. veljače 2007.god. na ime naknade tuđe njege i pomoći mjesečni iznos od 250,00 kuna.

U odnosu na naknadu za troškove tuđe pomoći i njege, pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Naime, radi se o novčanoj naknadi štete, a visina te naknade određuje se po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Naknada se dosuđuje i onda kad je tuđa pomoć i njega pružena besplatno. Ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.

Nakon datog nalaza medicinskog vještaka tužitelj je saznao za stvarnu visinu štete te je svojim podneskom (list 45) postavio svoj konačni tužbeni zahtjev, tako da se toj preinaci u pogledu visine koja potječe iz iste činjenične osnove, tuženik ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP).

Međutim, tužitelju ne pripada kamata za tuđu njegu i pomoć koja je dosuđena na svakomjesečne iznose od po 250,00 kuna za razdoblje od 15. veljače 2007. god. pa do presudenja, jer je visina tuđe njege i pomoći određena prema cijenama na dan presuđenja, zbog čega je djelomičnim uvažavanjem žalbe I tuženika presuđeno kao pod toč. b) izreke.

Osnovano se u žalbi tuženika navodi daje prvostupanjski sud pogrešno izračunao parnični trošak.

Ovaj sud nalazi da su tuženici dužni tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 3. u svezi s čl. 166. ZPP, a visina parničnog troška temelji se na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 9/94, 37/05, 59/07 i 117/08) u svezi s Tbr. 7 Odvjetničke tarife. Tužitelju pripada parnični trošak za sastav tužbe od 11. listopada 2000. god. u iznosu od 1.310,00 kuna, za ročište 5. prosinca 2006. god. zajedno sa PDV iznos od 3.050,00 kuna i za ročište 15. veljače 2007. god. sa PDV iznos od 3.050,00 kuna, te za podnesak od 18. veljače 2007.god. (kad je povišen tužbeni zahtjev) iznos od 8.220,00 kuna plus PDV od 1.808,40 kuna i za ročište od 6. ožujka 2007. god. iznos od 8.220,00 kuna plus PDV od 1.808,40 kuna te za ročište 15. travnja 2010. god. iznos od 8.220,00 kuna plus PDV od 1.890,06 kuna što daje sveukupan iznos od 37.576,86 kuna.

Zbog pogrešnog izračuna parničnog troška u prvostupanjskoj presudi, valjalo je trošak preinačiti kao pod toč. c) izreke.

Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP)

U Osijeku, 24. ožujka 2011. godine

Predsjednik vijeća:

Branka Guljaš, v.r.