I Kž-527/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 527/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. K., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98-ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05-ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženice podnesene protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 15. svibnja 2014. broj K-7/2013, u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. L. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prvostupanjskom presudom označenog kao kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ/11, te se utvrđuje da je opt. L. K. tim radnjama počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. L. K. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se opt. L. K. na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. KZ/97 joj se, na temelju tog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se opt. L. K. uz primjenu čl. 51. st. 1 i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

na uvjetna osuda time

Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, opt. L. K. izriče se djelomič da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako opt. L. K. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba opt. L. K. se u ostalom dijelu odbija kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž 527/14-4

Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci opt. L. K. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ97 i kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/97, pa joj je za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97 u svezi čl. 61. KZ/97 po istim zakonskim propisima utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. u svezi čl. 61. KZ/97 po istim zakonskim propisima utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, te je uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. KZ/97 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Na temelju čl. 122. st. 1. uz primjenu čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku - „Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03- pročišćeni tekst i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97, (pravilno bi bilo: na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku - „Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13 i 145/13 - nastavno:

ZKP/08 - koji je u ovom kaznenom postupku valjalo primijeniti sukladno pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. svibnja 2014. broj Su-IV k- 24/14-30), opt. L. K. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, kao i putne troškove svjedoka T. H., H. H., L. M., S. B., J. B., R. M., G. I., D.

V., I. O., D. Č., I. M. Č., N. L., M. M., I. S., B. O., I. F., D. Ž., R. Š., D. P., B. L., D. M., N. M., M. B., Ž. Ž., V. P., J. K., B. Č., Ž. Š., D. Ž., R. V., R. Z., I. U. i N. Š. u ukupnom iznosu od 2.810,00 kn, te troškove stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof. dr. D. Š. u iznosu od 2.500,00 kn i stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo K. P. u iznosu od 16.500,00 kn.

Na temelju čl. 82. st. 1. i 3. KZ/97 od opt. L. K. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelima u iznosu od 333.216,80 kn. Imovinska korist u navedenom iznosu predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Opt. L. K. je naloženo isplatiti navedeni iznos od 333.216,80 kn u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. L. K. po branitelju A. B., odvjetniku iz V., uvodno ističući iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženice je djelomično osnovana i to zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Pobijajući presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženica tvrdi da se presuda ne može ispitati, jer je izreka presude proturječna

I Kž 527/14-4

razlozima presude, te je sud izostavio razloge o odlučnim činjenicama iz isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

Suprotno takvim neobrazloženim prigovorima optuženice, presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez ikakve proturječnosti kao i sama izreka presude koja je u skladu sa njenim razlozima, a sve je suglasno sa stanjem spisa, kao i iskazima ispitanih svjedoka. Druga je stvar što optuženica ne prihvaća te razloge i iznosi svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza. Time nije ostvarena istaknuta bitne povreda odredaba kaznenog postupka na koje se ukazuje u žalbi optuženice. Kako, dakle, označena bitna povreda nije ostvarena, niti je ovaj sud drugog stupnja ispitivanjem presude u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženice zbog bitne povrede nije osnovana.

Optuženica pobija presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da u činjeničnom opisu izreke presude ne stoje utvrđenja da je kao voditeljica Ispostave HZZO-a pribavila nepripadnu imovinsku korist, a to ne proizlazi ni iz dokaznog supstrata.

Međutim, ovdje valja naglasiti da se optuženica tijekom glavne rasprave očitovala da se smatra krivom za počinjena djela, a prigovorila je samo visini štete, tvrdeći da je pribavila imovinsku korist samo u visini oko 200.000,00 kn. Ispitana tijekom istrage optuženica je priznala da je počinila kazneno djelo kako joj se stavljalo na teret u istražnom zahtjevu, a priznala je počinjenje djela kako joj se stavljalo na teret i u zahtjevu za proširenje istrage. To njezino priznanje u tijeku postupka bilo je potpuno. Osim toga, da je opt. L. K. počinila kaznena djela za koja se teretila osim njenog priznanja potvrđeno je i iz brojnih dokaza navedenih u prvostupanjskoj presudi. To prije svega proizlazi kako iz predmetnih putnih naloga koji prileže spisu, iskaza brojnih svjedoka pobliže navedenih u obrazloženju presude, kao i nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo. Prvostupanjski sud je analizirao iskaze svjedoka navedene u pobijanoj presudi, te osnovano utvrdio da je iz njihovih iskaza utvrđeno da te osobe nisu koristile zdravstvene usluge koje se navode u putnim nalozima, niti su liječnici izdavali uputnice i sporne putne naloge tim pacijentima, već je upravo optuženica nakon što je izvršena isplata navodnim korisnicima uzimala novac koji su joj te osobe predavale neposredno ili putem D. V., Z. Z. i R. M. što su ti svjedoci u svojim iskazima i potvrdili.

Na temelju iznijetog, osnovano sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrđuje da je na temelju putnih naloga priležećih spisu i provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja optuženica sačinila ukupno 457 lažnih putnih naloga. Iz samih putnih naloga i nalaza sudskog vještaka nedvojbeno je sud utvrdio da je optuženica kopirala putne naloge i u njima mijenjala određene podatke, te je iz više različitih putnih naloga kopiranjem kreirala nove putne naloge koje je obračunavala i upućivala na isplatu kao da su valjane isprave. Stoga je ispravno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrdio da se radilo upravo o 457 putnih naloga isplatom kojih je optuženica oštetila Državni proračun Republike Hrvatske, a sebi pribavila imovinsku korist u iznosu od 333.216,80 kn. Takva činjenična utvrđenja, a posebice glede visine pribavljanja imovinske koristi u prvostupanjskoj presudi navodima žalbe optuženice nisu dovedena u sumnju. Osim toga, u pobijanoj presudi vrlo detaljno je obrazloženo iz kojih razloga je optuženica imala svojstvo odgovorne osobe, a što joj je upravo i omogućilo

I Kž 527/14-4

počinjenje presuđenih kaznenih djela, pa žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženice po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio kazneni zakon. Naime, uspoređujući odredbe Kaznenog zakona iz 1997. i Kaznenog zakona iz 2011. ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju trebalo umjesto čl. 337. st. 4. KZ/97 primijeniti odredbu iz čl. 246. st. 2. KZ/11, jer je ta odredba blaža. Ovo s obzirom na pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV k-4/2012 od 27. prosinca 2012., prihvaćeno u čl. 87. st. 29. Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 22. svibnja 2015., („Narodne novine“ br. 56/15 i 61/15), prema kojem zakonsko obilježje znatna imovinska korist, odnosno znatna šteta postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kn, jer upravo ta činjenica to djelo čini blažim u odnosu na čl. 337. st. 4. KZ/97 koje je bilo ostvareno kada je imovinska korist prelazila 30.000,00 kn. Zbog toga je prvostupanjsku presudu valjalo povodom žalbe optuženice po službenoj dužnosti preinačiti na način kako je to opisano u toč. I. izreke ove presude. Uslijed odluke pod toč. I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženice preinačena je i odluka o kaznenoj sankciji na način kako je to opisano u toč. II. izreke ove presude.

S obzirom na izvršenu izmjenu pravnu kvalifikacije kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne optuženici cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Kod toga je posebno imao u vidu da je optuženica u starijoj životnoj dobi, narušenog zdravstvenog stanja kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, da do sada nije bila osuđivana, da je kaznena djela priznala u čijem priznanju se iznalaze i elementi iskrenog kajanja, pa su joj sve te okolnosti cijenjene kao olakotne, dok su duljina kriminalne djelatnosti, te način izvršenja djela cijenjeni otegotnim. Polazeći od tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud je optuženici za djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 po istom zakonskom propisu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. KZ/97 primjenom tog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa je primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Istovremeno, cijeneći brojne istaknute olakotne okolnosti ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženici izrekao djelomično uvjetnu osudu, time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine neće se izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ovo iz razloga jer smatra da u konkretnom slučaju postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženica ubuduće neće činiti kaznena djela i da će se tako izrečenom kaznenom sankcijom ostvariti svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11.

Slijedom izloženog, trebalo je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. KZ/11 presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. listopada 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.

I Kž 527/14-4