Kž-263/2016-4 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

19 Kž-263/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Stanke Vuk-Pintarić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. S., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12, u daljnjem tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-32/12-59 od 21. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2016.,

r i j e š i o j e :

I Povodom žalbi optuženika B. S. i Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod točkom I žalbe optuženika B. S. i Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženik B. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. KZ/97 na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

Na temelju čl. 78. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije u trajanju od 1 godine, računajući od pravomoćnosti presude, s time da mu se vrijeme izvršenja izrečene kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06, u daljnjem tekstu ZKP/97) optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. t. 6. ZKP/97 u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn, dok je na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. t. 1. ZKP/97 pa ti troškovi u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude su optuženik putem branitelja Z. R. i D. P., odvjetnika iz istoimenog Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Preloga, i Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu ( u daljnjem tekstu ODO) pravovremeno podnijeli žalbe i to optuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu preinači pobijanu presudu „na način da odbije optužbu u odnosu na optuženika“, odnosno podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ODO zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, predlažući da sud drugog stupnja u tom dijelu preinači prvostupanjsku presudu.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj KŽ-DO-264/16 od 24. lipnja 2016. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

Žalbe su bespredmetne.

Budući da se stranke ne žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj je sud drugog stupnja pobijanu presudu najprije ispitao u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, pri čemu je uočio da je prvostupanjski sud napadanom presudom ostvario bitnu postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. t. 10. ZKP/08 na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

Radi se, dakle, o tome da je predmetnom presudom sud prvoga stupnja povrijedio odredbu čl. 13. ZKP/08 koja glasi: „Ako Zakon drukčije ne propisuje (članak 544. stavak 2.), povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu.“

Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je raniju presudu suda prvoga stupnja u ovom predmetu broj 3 K-146/09-33 od 28. listopada 2011. Županijski sud u Varaždinu rješenjem broj 19 Kž-960/11-5 od 10. siječnja 2012. ukinuo, jer je prihvatio žalbu optuženika B. S.. Tom prilikom se ODO žalilo samo zbog odluke o kaznenoj sankciji. Optuženik je tom ranijom ukinutom presudom proglašen krivim zbog toga što je kršenjem blanketnih prometnih propisa iz čl. 199. st.

1. i čl.

43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11 – pročišćeni tekst, 80/13, 158/13 – odluka Ustavnog suda, 92/14 i 64/15, u daljnjem tekstu ZOSPNC) izazvao predmetnu prometnu nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, no tada mu se u sklopu čl. 199. st.

1. ZOSPNC-a stavljalo na teret da je vožnju teretnim vozilom poduzeo pod utjecajem alkohola u koncentraciji najmanje 1,22 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da vožnjom u tako alkoholiziranom stanju ugrozi druge sudionike u prometu. Nakon ponovljenog suđenja optuženik je opetovano proglašen krivim zbog kršenja istih blanketnih normi ZOSPNC-a, međutim sada mu je uz naprijed naznačenu koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi stavljeno na teret i da je vožnju poduzeo pod utjecajem lijekova „Zaldiar“ i „Brufen“, koji mogu izazvati pospanost i time imaju utjecaj na sposobnost za sigurno upravljanje motornim vozilom, zbog čega su u sinergiji ovih lijekova s konzumiranim alkoholom optuženikove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene. Takvim činom prvostupanjski sud je postupio protivno zabrani reformatie in peius u smislu čl.

13. ZKP/08. Naime, u situaciji kada je drugostupanjski sud ukinuo prethodnu presudu prihvaćajući optuženikovu žalbu i kada je vratio predmet na ponovno suđenje, a državni odvjetnik se žalio samo zbog kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud nije smio prilikom donošenja nove presude prihvatiti dodatnu nepovoljniju inkriminaciju za optuženika jer je tako zbog svoje žalbe on doveden u teži položaj nego prije. To poradi toga što mu je dopunjenom inkriminacijom od strane ODO u ponovljenom suđenju, a koju je sud prvog stupnja usvojio, de facto dodana nova kriminalna količina koju ranija presuda nije sadržavala.

Budući da se državni odvjetnik prije, kao i sada, žalio samo zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, u ponovljenom kaznenom postupku on više nije imao mogućnost zbog zabrane reformatie in peius proširivati opseg radnji kojima daje značaj postupanja optuženika s neizravnom namjerom izazivanja prometne nesreće, a ako je to već i učinio, sud prvoga stupnja takvu intervenciju državnog odvjetnika u činjenični supstrat inkriminiranog kaznenog djela nije smio uvažiti.

Slijedom iznijetih razloga, a s obzirom da je u ovom slučaju riječ o povredi načela iz čl. 13. ZKP/08 koja se ne može sanirati u žalbenom postupku kroz odredbu čl. 486. st. 1. ZKP/08, valjalo je stoga na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U ponovljenom suđenju sud će nakon izvođenja do sada provedenih dokaza, a i drugih za koje se ukaže potreba, te njihove valjane analize donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti uvjerljive i argumentirane razloge sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08, pazeći posebice da ne ponovi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem.

U Varaždinu, 30.kolovoza 2016.

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanja Hajdarović,v.r.

Zdravko Pintarić,v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Mirjana Badanjak