Legislator Case Law & Legislation
Rev-658/2016-4 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to state legal grounds and untimely supplements.

Case Number Rev-658/2016-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal and declared supplementary submissions untimely. The defendant argued that lower courts erred in recognizing property rights despite unpaid purchase prices, but failed to specify the exact legal basis for the appeal or justify why the issue required uniform application of law. The court ruled that the appeal lacked the mandatory elements required under the Civil Procedure Act, specifically the citation of a legal provision and the demonstration of its importance for consistent legal application.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. i 2. ZPP; čl. 382. st. 3. i 4. ZPP; čl. 389. st. 1. ZPP; čl. 392. st. 1. i 3. ZPP; čl. 155. ZPP: An appeal is inadmissible if the appellant fails to cite the specific legal provision and explain why the question is vital for the uniform application of law, and supplementary submissions must be filed within the original appeal deadline.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act inadmissible appeal uniform application of law supplementary submissions property rights dispute timeliness requirements legal grounds citation

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 658/16-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja H. M. i II-tužiteljice B. M., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica D. O., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik Zoran Špoljarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika i dopunama revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5908/13-2 od 18. studenog 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2717/07-18 od 27. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbacuju se dopune revizije tuženika od 19. lipnja 2015. i 9. ožujka 2018. kao nepravovremene.

Odbija se kao neosnovan zahtjev I i II-tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I- Utvrđuje se da su tužitelji M. H. i M. B., oboje iz Z., ..., kupoprodajnim ugovorom br. ... od 11. svibnja 1997. sklopljenim sa firmom A. d.o.o. stekli pravni temelj za priznanje prava vlasništva na jednake dijelove 15. etaže, 13,12/100 stana br. 6 na drugom katu, površine 104,41 čm u stambenoj zgradi br. 35 u ..., sagrađenoj na zk.č.br. 4539/10 sa 71,7 čhv, odnosno 258 m2, sve upisano u zk.ul.br. 35717 k.o. G. Z., kao etažno vlasništvo, te je slijedom toga tužena B. d.o.o. iz Z., ..., ranije ..., dužna izdati tužiteljima valjanu tabularnu ispravu, sposobnu za zemljišno knjižni upis vlasništva na ime tužitelja, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II- Nalaže se B. d.o.o. Z., ..., da I-o tužitelju H. M. i II-o tužitelju B. M., oboje iz Z., ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.057,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2013.g. do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena u roku od 15 dna.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe (toč. II.).

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju ne navodeći po kom zakonskom osnovu reviziju podnosi, da li prema čl. 382. st. 1. ili prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Osim toga, tuženik je podnio i podneske 19. lipnja 2015. i 9. ožujka 2018., s kojima je postupljeno kao s dopunama revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu, time da isti potražuju i troškove sastava odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

U ovoj parnici predmet spora je nenovčani zahtjevi (radi utvrđenja). U postupcima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP).

Tužitelji su u tužbi označili vrijednost predmeta spora iznosom od 101.000,00 kn, pa vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP).

Nadalje, u ovom predmetu ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP), pa nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija).

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranka ima pravo, prema st. 2. istog članka, podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno navesti pitanje radi kojeg je revizija podnesena, treba izložiti razloge i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

Tuženik u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

Kako je moguće da i prvostupanjski, ali zaključno i drugostupanjski sud usvajaju tužbeni zahtjev tužitelja i time mu priznaju pravo vlasništva, a time i odgovarajuću imovinsku vrijednost iako iz predmeta jasno proizlazi da dio odnosno najveći dio kupoprodajne cijene nije plaćen, a istodobno se tuženiku priznaje da bi tuženik bio pravni slijednik društva A. d.o.o. pa je ujedno time i ovlaštenik zahtjeva za isplatom neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene?

U odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje treba reći da se prema shvaćanju revizijskog suda, ne radi se o materijalnopravnom ili postupovnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već o činjeničnom pitanju koje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

toga, za napomenuti je i da u samoj reviziji nisu navedeni razlozi zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana, niti se ukazuje na eventualno postojanje različite sudske prakse.

Slijedom navedenog revizija tuženika nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st.4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.

Iz spisa proizlazi da je tuženiku pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 8. svibnja 2015. (dostavnica na poleđini lista 204 spisa) pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženika, bio 8. lipnja 2015. (ponedjeljak).

S obzirom da tuženik dopune revizije nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka (19. lipnja 2015. i 9. ožujka 2018.) to su dopune revizije nepravovremena u smislu odredbe čl. 389. st.1. ZPP.

Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st.1. ZPP dopune revizije tuženika od 19. lipnja 2015. i 9. ožujka 2018. odbačene kao nepravovremena te je odlučeno kao u izreci rješenja.

Odluka o zahtjevu I i II-tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.