Rev-1163/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1163/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Đ. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženika „C. o.“ d.d. Z., F. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1578/08-3 od 10. srpnja 2008., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-751/07-43 od 14. travnja 2008., u sjednici održanoj 25. studenog 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak odgovora na reviziju u iznosu 3.050,00 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev utvrđeno je da je nevaljana i ništava nagodba zaključena 16. prosinca 2003. između tada mldb. tužitelja i tuženika te je naloženo tuženiku na ime naknade štete za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti isplatiti tužitelju 110.000,00 kn sa zateznim kamatama od 14. travnja 2008. do isplate i troškovima postupka u iznosu 32.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari uključujući i zatezne kamate na dosuđeni iznos 110.000,00 kn, dok je rješenjem ukinuta odluka o troškovima postupka i samo u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se reviziju tuženika odbije kao neosnovanu.

Potražuje trošak odgovora na reviziju.

Revizija tuženika nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud bio je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima obje presude u postupku koji je prethodio reviziji nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati te sadrže razloge o odlučnim činjenicama usuglašene sa prikupljenom i obrađenom procesnom građom pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju sadržajno ističe tuženik.

Pri tome se navodi da nije točno da polica osiguranja od požara i drugih opasnosti nije dostavljena u spis, jer je u spis navedena polica dostavljena u više navrata (Polica osiguranja tuženika – Filijala V. broj: … od 8. srpnja 2002. od rizika požara i drugih opasnosti – npr. list 51 spisa).

Kako je riječ o ispravi koja je po svom sadržaju zajednička za tuženika kao osiguratelja i roditelje tužitelja kao ugovaratelja osiguranja za očekivati je da tuženik kao dioničko društvo za osiguranje koje se u svojoj profesionalnoj djelatnosti bavi poslovima osiguranja uključujući i osiguranje imovine, a za što je dobio i odobrenje od nadležnog tijela, posjeduje navedenu ispravu.

Naprotiv, upravo druga polica osiguranja koja isprava je mjerodavna za odlučivanje o pravno relevantnim činjenicama u ovoj parnici (Polica osiguranja od odgovornosti Hrvatske elektroprivrede iz djelatnosti) i koja nije zajednička za parnične stranke jer su u toj polici ugovorne strane tuženik i Hrvatska elektroprivreda, nije dostavljena u spis, ali odlučne činjenice u vezi te police i nisu sporne.

Zbog toga u postupku koji je prethodio reviziji nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na pribavljanje i postupanje sa ispravama kao dokaznim sredstvom (čl. 354. st. 1. u vezi čl. 230-234. ZPP) ako ih uopće opisno ističe tuženik. U revizijskom stadiju postupka tuženik navodi sljedeće materijalnopravne prigovore:

- da je propušteno uzeti u obzir prigovor tuženika o ograničenoj svoti osiguranja s obzirom na ranije izvršene uplate po Polici osiguranja od odgovornosti HEP-a sklopljenoj na osiguranu svotu 25.564,69 EUR, a što u kunama iznosi 186.882,04 kn,

- da tužitelj ne može iz police osiguranja imovine od požara i nekih drugih opasnosti potraživati naknadu nematerijalne štete,

- da nije uzet u obzir prigovor postojanja izvansudske nagodbe koja nije poništena u zakonskim rokovima iz čl. 117. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je „nastupila zastara“, a punomoćniku tužitelja je bilo poznato da je u vrijeme sklapanja nagodbe tužitelj bio malodobna osoba te je potpisivanjem iste došlo do odricanja daljnjih potraživanja.

Prigovori tuženika nisu osnovani.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti izvansudske nagodbe zaključene između tuženika i roditelja tužitelja zastupanih po punomoćniku – odvjetniku S. K. 16. prosinca 2003. i kojom je postignut sporazum o naknadi cjelokupne, kako materijalne, a tako i nematerijalne štete i u odnosu na tada mldb. tužitelja (u iznosu 5.000,00 kn).

Daljnji zahtjev tužitelja je potraživanje naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 110.000,00 kn koja tražbina kako u pogledu osnove tog oblika štete, a tako i visine u revizijskom stadiju postupka više nije sporna.

Roditelji tužitelja u obnašanju roditeljske skrbi te u izvršavanju svojih prava i dužnosti zastupanja djece uključujući i sklapanje pravnih poslova (čl. 98. st. 1. mjerodavnog Obiteljskog zakona – "Narodne novine", broj 116/03 – dalje: ObZ) nisu bili ovlašteni protivno čl. 261. st. 1. ObZ bez odobrenja nadležnog centra za socijalnu skrb zaključivati nagodbu u dijelu koji se odnosi na otuđenje ili opterećenje imovine mldb. tužitelja.

Kako odobrenja nadležnog centra nije bilo, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je predmetna nagodba u dijelu koji se odnosi na tražbinu tužitelja ništava.

O tome postoji i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. revizija broj Rev-986/96 od 23. veljače 1999. po režimu tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 50/90), a koja je i nadalje aktualna u primjeni ObZ.

Nadalje, pogrešno se revident poziva na čl. 117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

U prvom redu tom odredbom uređeni su prekluzivni, a ne zastarni rokovi, ali za ostvarenje prava na zahtjev za poništenje pobojnog ugovora.

U predmetnom slučaju međutim nije riječ o pobojnom već o ništavom ugovoru, a pravo na isticanje ništavosti je vremenski neograničeno (čl. 110. ZOO).

Nagodba je ništava zato jer je zaključena protivno kogentnim odredbama ObZ o raspolaganju s imovinom maloljetnog djeteta.

U pogledu daljnjih prigovora koji se odnose na iscrpljenost svote osiguranja kao i da se iz police osiguranja imovine ne može ostvariti nematerijalna šteta valja odgovoriti sljedeće:

- tuženik kao osiguratelj nije bio ovlašten izabrati iz koje će od dviju polica osiguranja isplatiti imovinsku štetu roditeljima tužitelja već su na to bili ovlašteni roditelji kao korisnici osiguranja.

Da je imovinska šteta u cijelosti isplaćena iz Police osiguranja od požara i drugih opasnosti koja je zaključena na osiguranu svotu od čak 700.000,00 kn, evidentno svota osiguranja po drugoj Polici osiguranja od odgovornosti HEP sklopljena na svotu osiguranja 186.882,04 kn ne bi bila iscrpljena glede predmetne tražbine (110.000,00 kn).

Naime, nematerijalna šteta po toj polici osiguranja plaćena je svega u iznosu 26.000,00 kn, dok se ostatak od ukupno uplaćenog iznosa 114.117,50 kn (riječ je o iznosu 88.117,50 kn) odnosi na materijalnu štetu.

Zbog svega rečenog u okviru istaknutih prigovora revidenta, tuženik kao osiguratelj nije dokazao da bi bila iscrpljena svota osiguranja po polici od odgovornosti HEP, radi čega je na temelju čl. 393. ZPP valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Ujedno je na temelju čl. 155. ZPP naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove odgovora na reviziju jer je u ovom slučaju ocijenjeno da je ta radnja bila potrebna.

U Zagrebu, 25. studenog 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.