Rev-102/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 102/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak – Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d., Z., kojeg zastupa Z. N., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. rujna 2005. br. Gž-2627/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2002., br P-2979/02, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2627/03 od 13. rujna 2005. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2627/03 od 13. rujna 2005. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-2979/02 od 17. prosinca 2002., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 35.000.000,00 kn spp iz naslova naknade štete prouzročene nepravilnim radom službenika Uprave za nabavu Ministarstva financija, koji je, bez opravdanog razloga, odbio dati suglasnost da naručitelj Hrvatske željeznice s tužiteljem izravnom pogodbom nabave zamjenski informatički sustav za prodaju karata, iako su za to bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 23. st. 6. Zakona o nabavi robe, usluga i ustupanja radova („Narodne novine“, br. 142/97; dalje: Zakon o nabavi), uz obrazloženje, da nema protupravnosti, jer da je Uprava za nabavu po osnovi diskrecionog prava bila ovlaštena uskratiti suglasnost.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude revizije izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći, u bitnom, da razlozi koje je Uprava za nabavu navela u aktu o odbijanju suglasnosti (da „nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 23. Zakona“) nisu utemeljeni na Zakonu, te da nije točno da tužitelj nije ispunjavao uvjete iz čl. 23. Zakona.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01; dalje: ZPP).

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren, jer u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede zbog kojih se revizija može izjaviti u reviziji se određeno ne ukazuje.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom sporu radi naknade štete prouzročene od strane tijela tužene – Uprave za nabavu Ministarstva financija, koje je, bez da su za to postojali zakonski razlozi, odbilo dati suglasnost da naručitelj Hrvatske željeznice s tužiteljem izravnom pogodbom nabave zamjenski informatički sustav za prodaju karata, u reviziji je sporno pravno pitanje, postoji li protupravnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu, odnosno je li Uprava za nabavu Ministarstva financija zakonito postupila kada je odbila suglasnost za spornu nabavu, zato što za izdavanje suglasnosti „nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 23. Zakona“.

Postojanje protupravnosti svodi se na pitanje je li akt Uprave za nabavu Ministarstva financija o uskraćivanju suglasnosti za spornu nabavu zakonit.

U sporu za naknadu štete pitanje zakonitosti akta Ureda za nabavu Ministarstva financija o uskraćivanju suglasnosti za nabavu javlja se kao prethodno pitanje.

Akt Ureda za nabavu Ministarstva financija o uskraćivanju suglasnosti za nabavu od jednog dobavljača izravnom pogodbom (čl. 23. st. 2. Zakona o nabavi) upravni je akt protiv kojeg se može voditi upravni spor u smislu odredaba čl. 1., čl. 2. st. 1., čl. 6. i čl. 7. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („ Narodne novine“ br. 53/91, 91/92 i 77/92).

Protiv upravnog akta Ureda za nabavu Ministarstva financija, Kl: 432-01/01-01/2004, Ur. br: 513-15/01-2 od 28. lipnja 2001. (list spisa 49), kojim je uskraćena suglasnost da naručitelj Hrvatske željeznice s tužiteljem izravnom pogodbom nabave zamjenski informatički sustav za prodaju karata nije pokrenut upravni spor, što znači da je isti pravomoćan.

Proizlazi, dakle, da je o pitanju koje se u ovoj parnici javlja kao prejudicijalno, već pravomoćno odlučeno u upravnom postupku, kao o glavnom pitanju. Nastavno tome, a u skladu s odredbama čl. 12. st. 1. ZPP (argumentum a contrario), sud je u ovoj parnici vezan tim pravomoćnim upravnim aktom u smislu da se isti smatra zakonitim, iz čega slijedi da nema protupravnosti, te da ne postoji odgovornost tužene za spornu štetu (argumentum a contrario iz čl. 172. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 03. svibnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.