Legislator Case Law & Legislation
I Kž-431/2005-3 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows prosecutor's appeal to exclude evidence derived from illegal seizure. The court ruled that police had legal authority to use official notes to identify witnesses, but testimony directly referencing the illegal document must be excluded. The decision balances procedural legality with the need to prevent tainting of evidence. The court clarified that derivative evidence from official records is admissible unless it directly relies on the illegal document's content.

Case Number I Kž-431/2005-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the prosecutor's appeal against a lower court's decision to exclude witness testimony in a drug trafficking case. The prosecutor argued that police had other sources for witness names and that certain statements directly referenced an illegally seized document, rendering them inadmissible. The court agreed that while police could legally use official notes to identify suspects, any testimony explicitly describing the contents of the illegal document must be excluded under Article 9 of the Criminal Procedure Act. Consequently, the lower court's ruling was modified to remove specific portions of witness statements while leaving other testimony intact.

Legislator headnote

AI generated

čl. 9. ZKP; čl. 177. st. 5. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Evidence derived from an illegal seizure is admissible if obtained through lawful official records, but testimony directly referencing the content of the illegal document must be excluded to preserve the integrity of the trial.

Keywords

AI generated
illegal seizure derivative evidence official police records Criminal Procedure Act exclusion of evidence witness testimony procedural legality

Cited Legislation

AI generated
čl. 9. ZKP
i čl. 9. ZKP, iz spisa predmeta izdvojeni su izvješće PP Poreč o zaticanju osobe, omotnica s papirićem oduzetim od S.
čl. 177. st. 5. ZKP
čl. 398. st. 3. ZKP
Slijedom navedenog, a kako su navodi žalbe državnog odvjetnika djelomično osnovani, valjalo je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 431/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 11. travnja 2005. godine, broj Kv-113/05 (K-70/00), u sjednici održanoj dana 22. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačava se pobijano rješenje na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti:

- dio izvješća o zaticanju osobe VIII Policijske postaje Poreč od 20. kolovoza 2000. godine i to od početka izvješća do riječi ''novca'' u šestom redu,

- dio iskaza svjedoka A. P. od 07. rujna 2000. godine i to od početka njegova iskaza do riječi ''vozila.'' u trinaestom redu, od riječi ''Prilikom'' u devetnaestom redu do riječi ''oduzeli.'' u dvadesetdrugom redu, te od riječi ''Ovom'' u dvadesetpetom redu pa do kraja njegova iskaza,

- dio iskaza svjedoka T. V. od 07. rujna 2000. godine i to od početka njegova iskaza do riječi ''pumpi.'' u šesnaestom redu, te od riječi ''Ovoga'' u dvadesettrećem redu pa do kraja njegova iskaza,

- dio iskaza svjedoka A. P. od 17. lipnja 2004. godine i to do početka iskaza pa do riječi ''drogu.'' u četvrtom redu, od riječi ''a nakon'' u sedmom redu do riječi ''auta.'' u desetom redu, od riječi ''Nakon'' u trinaestom redu do riječi ''kutije.'' u petnaestom redu, te od riječi ''Kada'' u devetnaestom redu pa do kraja njegova iskaza,

- dio iskaza svjedoka T. V. od 17. lipnja 2004. godine i to od početka iskaza pa do riječi ''osobe.'' u četvrtom redu, od riječi ''Na upit'' u jedanaestom redu do riječi ''istina.'' u osamnaestom redu, od riječi ''Na daljnji'' u tridesetosmom redu do riječi ''nagađati.'' u četrdesetčetvrtom redu, od riječi ''Na upit'' u šezdesetsedmom redu do riječi ''novac.'' u

I Kž 431/05-3

šezdesetdevetom redu, te od riječi ''Za svjedoka'' u sedamdesetpetom redu pa do kraja njegova iskaza,

- dio iskaza svjedoka T. T. od 11. listopada 2000. godine i to početka iskaza do riječi ''dugujem.'' u šestom redu, te od riječi ''Zapisnik'' u jedanaestom redu do kraja iskaza,

- iskazi svjedoka P. R., S. K. i Ž. J. od 07. rujna 200. godine, I. K. od 08. rujna 2000. godine, P. M., V. B. i Đ. S. od 14. rujna 2000. godine, D. F. i D. J. od 25. rujna 2000. godine, W. F. i E. F. od 03. listopada 2000. godine, A. B. od 13. listopada 2000. godine, A. B. i V. B. od 16. lipnja 2004. godine, P. R. i P. M. od 17. lipnja 2004. godine, te Đ. S. od 10. studenog 2004. godine.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli, u tijeku kaznenog postupka protiv opt. S. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ, na temelju čl. 20. st. 2. u vezi čl. 217. i čl. 9. ZKP, iz spisa predmeta izdvojeni su izvješće PP Poreč o zaticanju osobe, omotnica s papirićem oduzetim od S. V., iskazi svjedoka, te nalaz i mišljenje CKV ''Ivan Vučetić'', sve detaljnije opisano u izreci pobijanog rješenja.

Protiv dijela gore navedenog rješenja žali se državni odvjetnik s prijedlogom da se rješenje preinači u pravcu žalbenih navoda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, podneskom od 12. srpnja 2005. godine, broj KŽ-DO-1168/05, smatra žalbu državnog odvjetnika osnovanom i predlaže istu prihvatiti.

Žalba je djelomično osnovana.

Državni odvjetnik smatra kako nije sporno da je iz spisa trebalo izdvojiti omotnicu s papirićem oduzetim od S. V., jer se radi o dokazu koji je bio pronađen prilikom nezakonite pretrage, te da nije sporno da je trebalo izdvojiti nalaz i mišljenje CKV ''Ivan Vučetić'' od 12. rujna 2000. godine, kao dokaz koji proistječe iz dokaza pribavljenih nezakonitom pretragom, pa u tom dijelu niti ne osporava pobijano rješenje.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izvješće o zaticanju osobe VIII PP Poreč od 20. kolovoza 2000. godine, te iskaze svjedoka djelatnika policije A. P. i T. V., ispitanih u istrazi i na glavnoj raspravi, trebalo izdvojiti samo u određenom dijelu, a ne u cijelosti kako je to učinio sud prvog stupnja. Naime, sud prvog stupnja je navedene dokaze izdvojio u cijelosti navodeći da isti sadrže podatke koji se odnose na nezakonitu pretragu. Međutim, istina je da su u predmetnom izvješću o zaticanju osobe, te u iskazima djelatnika policije A. P. i T. V. sadržani navodi koji se odnose na nezakonitu pretragu, no navedeni dokazi sadrže i navode koji se ne odnose na pretragu osobnog automobila, pa ih u tom dijelu nije trebalo izdvajati. Stoga je ove dokaze trebalo izdvojiti samo djelomično, i to samo one dijelove u kojima su

I Kž 431/05-3

sadržani navodi koji se odnose na nezakonito provedenu pretragu osobnog automobila, kako je pravilno u žalbi naznačio državni odvjetnik.

U pogledu iskaza svih ostalih svjedoka iz istrage i s glavne rasprave, koji su navedeni u izreci pobijanog rješenja, sud prvog stupnja je te iskaze izdvojio iz razloga što je smatrao da su ti svjedoci od strane policije pozivani kao osobe čija imena su bila upisana na papiriću pronađenom prilikom nezakonite pretrage, te da policija nije imala drugih saznanja o tim svjedocima. Ovakva tvrdnja suda prvog stupnja, da je policija za sve te svjedoke saznala na temelju nezakonitog dokaza (predmetnog papirića oduzetog od opt. S. V. prilikom nezakonite pretrage), te da glede njih nije imala drugih saznanja se ne može prihvatiti i u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je policija saznanja o imenima tih osoba crpila iz drugih izvora.

Naime, analizirajući iskaze opt. S. V. i opt. D. G. dane djelatnicima policije (koje je državni odvjetnik dostavio u prilogu žalbe), te analizirajući njihove obrane pred istražnim sucem jasno je da su glede prodaje droge navedenim svjedocima djelatnici policije imali druge izvore saznanja, te da za imena tih svjedoka nisu saznali na temelju papirića koji predstavlja nezakonit dokaz. Obojica optuženika, ispitana u svojstvu osumnjičenika dana 21. kolovoza 2000. godine pred redarstvenim vlastima, određeno navode kojim su osobama prodavali heroin, a isto tako opt. D. G. već prilikom prvog ispitivanja pred istražnim sucem iskazuje kojim je osobama on prodavao heroin, te za koje osobe ima saznanja da im je heroin prodavao S. V., a radi se upravo o svjedocima čije je iskaze sud prvog stupnja izdvojio. Iako su zapisnici o ispitivanju obojice osumnjičenika pred djelatnicima policije izdvojeni iz spisa i isti ne mogu biti dokaz u kaznenom postupku o meritumu stvari, jer su osumnjičenici bili ispitani bez nazočnosti branitelja (pa time predstavljaju samo službene zabilješke), djelatnici policije su imali zakonsku ovlast da iz sadržaja tih zapisnika odnosno službenih zabilješki crpe saznanja (čl. 177. st. 5. ZKP). Dakle, nema sumnje o tome da su upravo te službene zabilješke predstavljale povod i polaznu osnovu redarstvenim vlastima da poduzmu izvide kaznenog djela, konkretno u ovom slučaju da pozovu navedene građane za koje su na taj način saznali da bi mogli imati saznanja o kaznenom djelu. Osim toga, analizirajući imena odnosno nadimke s predmetnog papirića s imenima svih ispitanih svjedoka, očito je da se neki od ispitanih svjedoka niti uz najšire tumačenje po imenu ili po nadimku ne mogu pronaći na tom papiriću, kako to neosnovano zaključuje sud prvog stupnja.

Stoga, u pravu je državni odvjetnik da nema osnove za izdvajanje iskaza svjedoka P. R., S. K. i Ž. J. od 07. rujna 200. godine, I. K. od 08. rujna 2000. godine, P. M., V. B. i Đ. S. od 14. rujna 2000. godine, D. F. i D. J. od 25. rujna 2000. godine, W. F. i E. F. od 03. listopada 2000. godine, A. B. od 13. listopada 2000. godine, A. B. i V. B. od 16. lipnja 2004. godine, P. R. i P. M. od 17. lipnja 2004. godine, te Đ. S. od 10. studenog 2004. godine.

Gore navedeni razlozi odnose se i na iskaz svjedoka T. T. od 11. listopada 2000. godine, jer, suprotno navodima suda prvog stupnja, i za ovog svjedoka djelatnici policije nisu saznali na temelju nezakonitog dokaza. No međutim, dio iskaza ovog svjedoka sadrži očitovanje o nezakonitom dokazu, pa taj iskaz valja samo djelomično izdvojiti (a ne u cijelosti kako je to učinio sud prvog stupnja), u kom dijelu nije osnovana žalba državnog odvjetnika, koji i za ovog svjedoka smatra da ga u cijelosti treba prihvatiti. Naime, prilikom ispitivanja pred istražnim sucem dana 11. listopada 2000. godine svjedoku T. T. su predočavani navodi sadržani u nezakonitom dokazu (papiriću oduzetom prilikom nezakonite pretrage), te se on o njima i očitovao. Taj dio njegova iskaza, koji se odnosi na očitovanje o nezakonitom dokazu,

I Kž 431/05-3

predstavlja dokaz koji proistječe iz nezakonitog dokaza i na istom se, temeljem čl. 9. ZKP, ne može temeljiti sudska odluka.

Slijedom navedenog, a kako su navodi žalbe državnog odvjetnika djelomično osnovani, valjalo je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.