Rev-3472/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3472/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Stanka Jesenkovića, Tome Gložinića i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje "V.N. " V., zastupanog po Javnom pravobraniteljstvu Općine Vrbovec, protiv tuženih P.Š. i M.Š. oboje iz O., … , koje zastupa punomoćnik Ž.B., odvjetnik iz Z., …. , radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu (ranije Okružnog) od 27. travnja 1993., broj Gž- 3309/93, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 1. prosinca 1992., broj P-311/92, u sjednici održanoj dana 15. svibnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je otkaz stanarskog prava tuženicima na stanu tužitelja u V., … , a koji se sastoji od dnevne sobe, spavaće sobe, kuhinje, kupaonice s toaletom i predsobljem, u ukupnoj površini od 46,30 m5, te je naloženo tuženicima da oslobode od osoba i stvari predmetni stan te ga predaju tužitelju.

Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava, te naložio tužitelju da naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 53.000 HRD (sada 53,00 kn).

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku drugostupanjske presude na način da bude odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda, odnosno da presude budu ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici su dali odgovor na reviziju u kojem su predložili da se revizija odbije, dok se nadležni državni odvjetnik nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava tuženicima na stanu u V., … nakon što je utvrdio: a) da stan ne koriste ni tuženici ni članovi njihova porodičnog domaćinstva duže od šest mjeseci, b) da povremeno dolaženje u stan ne znači korištenje u smislu zadovoljavanja svojih stambenih potreba, c) da tuženica M.Š. (supruga prvotuženika) radi u Z., a sin pohađa školu u Z., gdje žive kao podstanari, i d) da je tuženik P.Š. istina zaposlen u V., te da dolazi iz Z. na rad, a u Z. da stanuje sa suprugom i sinom.

Smatra prvostupanjski sud da je ostvaren otkazni razlog iz čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima, te da ne postoje razlozi iz st. 2. čl. 99. cit. Zakona za nekorištenje stana, jer da nakon završenog bolovanja tuženik P.Š. radi s punim radnim vremenom i svakog dana dolazi iz Z. u V..

Drugostupanjski sud, međutim, prihvativši utvrđenje prvostupanjskog suda koje se zasniva na nalazu i mišljenju liječnika-vještaka dr. J.R. da je tuženiku P.Š. potrebna stalna tuđa pomoć (za oblačenje, svlačenje, kupanje) ocjenjuje da je ostvaren opravdani razlog iz st. 2. čl. 99. Zakona o stambenim odnosima za nekorištenje stana, pa stoga preinakom prvostupanjske presude odbija tužbeni zahtjev.

Pravilno je i po ocjeni ovog suda pravno stajalište drugostupanjskog suda da razlozi koje navodi tuženik P.Š. predstavljaju opravdani razlog za nekorištenje stana u smislu svakodnevnog zadovoljavanja stambenih potreba.

Pobijajući drugostupanjsku presudu tužitelj ističe u reviziji da bi tuženiku P.Š. svu potrebnu pomoć mogla pružati supruga i kad bi svi živjeli u V. i da bi bilo logično da ona preseli u V. i živi sa suprugom u spornom stanu.

Istina je da bi tuženiku P.Š. nužna tuđa pomoć mogla biti pružana i u V. kad bi supruga i sin prešli iz Z. u V.. Međutim, tužitelj očigledno gubi iz vida da bi za prelazak u V. trebalo imati tamo barem zaposlenje, a nitko ne tvrdi da bi ga tuženica M.Š. imala. A da se i ne govori o školovanju sina tuženika.

Kad je, dakle, utvrđeno da tuženik P.Š. nakon prometne nezgode ima takve tegobe da mu je potrebna tuđa pomoć koju mu pruža supruga u Z. gdje ona radi i živi, ne može se po ocjeni ovog suda zaključiti da ne bi postojali opravdani razlozi za nekorištenje stana u V., već suprotno da takvi opravdani razlozi postoje, jer tuženiku P.Š. treba netko kuhati, prati rublje, pomagati mu u oblačenju, svlačenju i kupanju, tako da on ne može sam živjeti u V. gdje ća se u Z..

svakog dana dolazi na rad i vra

Slijedom svega izloženog, a jer nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91).

U Zagrebu, 15. svibnja 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.