Kž-338/2009-4 · Županijski sud u Koprivnici

Kž. 338/09-4.

Županijski sud u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Krešimira Kraljica kao predsjednika vijeća, te Ivana Dekovića i Melite Mioč Felak kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Vesne Cikuš, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. A., radi kaznenog djela iz čl. 166 st. 3. Osnovnog Kaznenog zakona Republike Hrvatske (dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO. 2345/00

od 27. listopada 2008. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2009. godine, uz sudjelovanje zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Koprivnici Krešimira Žeželja,

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se uvažava žalba branitelja okrivljenika A. M., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se na izrečenu kaznu zatvora od jedne godine temeljem čl. 48. OKZRH (NN br. 31/93 i 28/96) primjenjuje uvjetna osuda s time da se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini drugo kazneno djelo.

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se žalba branitelja okrivljenika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim okrivljeni A. M. da je počinio kazneno djelo protiv oružanih snaga RH neodazivanjem pozivu i izbjegavanja vojne službe iz čl. 166. st. 3. OKZRH, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a istom presudom okrivljenik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv takove presude žalbu je podnio branitelj okrivljenika H. M., odvjetnik iz Z. zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona, kao i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi optužbe ili podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet, a ŽDO u Zagrebu, kome je spis dostavljen u smislu čl. 373. ZKP-a, predložilo je da se žalba odbije, a kod takvog prijedloga ostao je i zamjenik ŽDO u Koprivnici na sjednici vijeća.

Žalba je djelomično osnovana i to u odluci o kazni, dok je u ostalom dijelu neosnovana.

Neosnovano se u žalbi navodi kao žalbeni razlog bitna povreda postupka, jer se niti ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi radilo, niti u čemu se ona sastoji. Ovaj sud ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. ZKP-a te nije našao da bi bila počinjena bilo kakva bitna povreda postupka ili povreda zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede se pazi po službenoj dužnosti.

U žalbi se elaborira da bi zbog izmjena Zakona o obrani, koje su stupile na snagu prije donošenja prvostupanjske presude, okrivljenog trebalo osloboditi od optužbe, jer da je izmjenom tog Zakona ukinuto civilno i vojno služenje vojnog roka, pa bi po principu primjene blažeg Zakona valjalo uzeti kao da kazneno djelo ne postoji, budući obavezno služenje vojnog roka nije više na snazi.

Međutim, takvo se stajalište ne može prihvatiti, jer prvenstveno izmjenom Zakona o obrani koja se spominje, a radi se o izmjeni koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 76 od 23. srpnja 2007. godine, nije ukinuto obavezno služenje vojnog roka, već je odredbom čl. 39a. dana mogućnost Hrvatskom saboru da može donijeti odluku o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka. Hrvatski sabor je iskoristio tu mogućnost i donio odluku da od 1. siječnja 2008. g. nema više obveze služenja vojnog roka, ali to još ne znači da ne postoji kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim. Naime, kazneno djelo iz čl. 166. OKZRH, koji je važio u vrijeme počinjenja djela, a i današnji kazneni zakon je zadržao u čl. 364. isto kazneno djelo, sankcionirao je svako neodazivanje pozivu vojnih organa, odnosno napuštanje zemlje radi neodazivanja takvom pozivu. Prema tome, kazneno djelo neodazivanja pozivu i izbjegavanju vojne službe i danas egzistira, bez obzira na naprijed spomenutu odluku Hrvatskog sabora, koja se uostalom uvijek može promijeniti. Zbog toga, što dakle, i dalje egzistira odredba Zakona o obrani, prema kojoj se mogu pozivati novaci u vojnu službu ili iz drugih razloga, ali je to privremeno suspendirano odlukom Hrvatskog sabora, to i dalje postoji navedeno kazneno djelo (ranije 166. OKZRH, a danas 364. KZ), pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalni zakon kada je okrivljenika proglasio krivim za navedeno kazneno djelo. Žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tako da je u tom dijelu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

Međutim, osnovana je žalba branitelja okrivljenika zbog odluke o kazni. Naime, treba imati u vidu da je od počinjenja kaznenog djela proteklo više od 13 godina, a i spomenutu odluku Hrvatskog sabora o nepozivanju novaka u vojnu službu, što sve čini dodatne olakotne okolnosti zbog kojih nije potrebno okrivljeniku izricati bezuvjetnu kaznu zatvora, zbog čega je ovaj sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i izrekao uvjetnu osudu za koju smatra da će se njome postići svrha kažnjavanja.

U Koprivnici, 9. prosinca 2009. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Cikuš v.r

Krešimir Kraljic v.r.