I Kž-1150/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1150/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. P., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 10. listopada 2008. godine, broj: K-62/08, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2009. i 25. veljače 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. D. P. i državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. T. K. i opt. D. P. proglašeni su krivima i to: opt. T. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanog u toč. 1) izreke pobijane presude, a opt. D. P., zbog kaznenih djela iz čl. 175. st. 5. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, te čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 2) izreke pobijane presude, pa su ti optuženici osuđeni i to: opt. T. K., po čl. 173. st. 2. KZ-a, a uz primjenu odredbi iz čl. 57. st. 2. i 4. c) KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu joj je, po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. kolovoza 2008. godine do 10. listopada 2008. godine; opt. D. P., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ-a, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, pa je opt. D. P., po čl. 173. st. 5. KZ-a, uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, a po čl. 67. KZ-a, prema opt. D. P. primijenjena je uvjetna osuda, sa rokom kušnje u trajanju od četiri godine.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a i čl. 80. KZ-a, prema opt. D. P. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to: jedna PVC vrećica sa 0,7 grama opojne droge heroin; jedna

I Kž 1150/08-4

PVC vrećica sa 0,5 grama opojne droge heroin; jedna PVC vrećica sa 0,2 grama opojne droge heroin i tablete „Subutex“ i „Helex“ – u originalnom pakovanju.

Po čl. 76. KZ-a, prema opt. D. P. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od četiri godine.

Po čl. 122. st. 4. ZKP opt. T. K. i opt. D. P. u cijelosti su oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. D. P., po branitelju R. A., odvjetniku iz O., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijanu presudu preinači „u smislu žalbenih razloga“; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni, ali samo u odnosu na opt. T. K., te istoj „izrekne kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. D. P.

Prije svega, treba ukazati žalitelju, da optuženik koji je u cijelosti priznao osnovanost svih točaka optužbe (kako je to učinio opt. D. P.), takav optuženik u žalbi može iznijeti samo one činjenice (dokaze) koje su važne za odluku o kazni, a prema odredbi čl. 363. st. 7. ZKP optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim – ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da se žalba opt. D. P., u suštini, odnosi isključivo na žalbeni osnov odluke o kazni, tj. kaznene sankcije.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud izrekao opt. D. P. „prestrogu kaznu“, a iz razloga jer, prema žalitelju, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o olakotnim okolnostima i to da je opt. D. P. ovisnik o opojnim drogama, te da je mlađe životne dobi i da je otac dvoje malodobne djece.

Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je vodeći računa upravo o iznesenim okolnostima osudio opt. D. P. na admonitivnu mjeru – uvjetnu osudu, a utvrđene kazne zatvora primjerene su svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a te će se njima u okviru uvjetne osude, ostvariti opće svrhe kaznenih sankcija propisanih u zakonu, kako to ističe i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu državnog odvjetnika

I Kž 1150/08-4

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud osudio opt. T. K. na preblagu kaznu, a iz razloga što je precijenio olakotne okolnosti, a nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti da opt. T. K. nije „pravi“ ovisnik (ona se nalazi u stadiju navikavanja na opojnu drogu – prema nalazu vještaka), kazneno djelo počinjeno je u duljem vremenskom razdoblju (oko šest mjeseci), a „priznanje“ kaznenog djela nije odlučno jer opt. T. K. tereti opt. D. P. – što sve zajedno ukazuje na potrebu strožeg kažnjavanja opt. T. K., tvrdi državni odvjetnik u žalbi.

Vrhovni sud ne prihvaća razloge državnog odvjetnika, jer veliki broj olakotnih okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud (str. 7-8. pobijane presude), opravdavaju ublažavanje kazne (u smislu odredbe čl. 57. KZ-a), te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od dvije godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe prvostupanjski sud, a na koje razloge se upućuje državni odvjetnik. Mjere sigurnosti iz čl. 173. st. 7. KZ-a, te čl. 76. KZ-a, utemeljene su na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelje.

Kako razlozi žalbi i opt. D. P. i državnog odvjetnika nisu ostvareni, a preispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, to je po čl. 387. ZKP, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. veljače 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.