I Kž-636/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 636/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. L., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 6. u svezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okr. S. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 10. studenog 2016. broj Kov-22/16-24, u sjednici održanoj 30. studenog 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. S. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u kaznenom predmetu protiv okr. S. L., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 6. i dr. KZ/11, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika za izdvajanje kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju ošt. I. B. i ošt. M. M. od 23. kolovoza 2016. (list 107-100 i 112-116), ošt. A. K. od 24. kolovoza 2016. (list 118-120) te svjedoka A. K. i H. K. od 24. kolovoza 2016. (list 126-128 i 130-132).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja S. Š., odvjetnika iz V., ne navodeći žalbene osnove zbog kojih pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se „ožalbeno Rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.“

Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

I Kž 636/16-4

Neosnovano okrivljenik u žalbi tvrdi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da zapisnici o ispitivanju oštećenika i svjedoka koji su navedeni u izreci probijanog rješenja, sačinjeni pri ispitivanju koje je proveo u istrazi državni odvjetnik, nisu nezakoniti dokazi i da provođenjem tih dokaznih radnji njemu nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo i pravo obrane zajamčeno čl. 29. st. 2. toč. 6. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. toč. d. Konvencije za zaštitu

ljudskih

prava

i

temeljnih

sloboda.

Naime, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima ispravno u obrazloženju navodeći da niti jedna odredba ZKP/08 ne propisuje obvezu državnog odvjetnika da u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava branitelje o vremenu ispitivanja svjedoka. Stoga okrivljeniku nije povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na pošteno suđenje, konfrontacijsko načelo i načelo jednakosti oružja, sadržano u članku 29. stavku 2. točki 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i članku 6. stavku 1. točki d Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.). Nadalje, sud prvog stupnja je okrivljeniku posve ispravno u obrazloženju ukazao i na činjenicu da je navedene dokaze državni odvjetnik proveo samo u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo, dostatne za donošenje rješenja o provođenju istrage i za podizanje optužnice, dok će okrivljeniku u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom biti omogućeno ostvarivanje konfrontacijskog prava uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja jer konfrontacijsko pravo i pravo na pošteno suđenje treba ocjenjivati u odnosu na kazneni postupak u cjelini, a ne fragmentarno.

Svemu naprijed navedenom treba dodati da se navedeni dokazi koji su provedeni u istrazi na raspravi mogu pročitati, ali se na njima, sukladno odredbi čl. 431. st. 2. ZKP/08, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, što samo potvrđuje stav suda prvog stupnja da provođenjem navedenih dokaznih radnji pravo obrane, u smislu kako to žalitelj sugerira, nije niti u najmanjoj mjeri ugroženo.

Slijedom svega navedenog, kako se žalbenim navodima ne dovedi u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da su predmetni zapisnici zakoniti dokazi, niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. studenog 2016.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.