Rev-68/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-68/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., kojega zastupa punomoćnik E. T., odvjetnik u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo RH, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 17. prosinca 1993. godine broj Gž-3368/93, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 1. rujna 1993. godine broj P-271/93, u sjednici održanoj dana 5. travnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Splitu od 17. prosinca 1993. godine broj Gž-3368/93 odbijen dio tužbenog zahtjeva da je tuženica Republika Hrvatska dužna predati tužitelju vozilo marke "Citroen" tip Bus 25 D snage motora 88 Kw, broj sjedišta 9, godina proizvodnje 1990., broj šasije ..., br. motora ... r i j e š i o j e :

Ukida se navedena presuda u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se utvrdi kako je tužitelj vlasnik opisanog putničkog vozila i u tom dijelu se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

p r e s u d i o j e :

"I. Utvrđuje se da je tužitelj M.M. vlasnik putničkog vozila marke "Citroen", tip Bus 25 D, snaga motora 88 Kw, broj sjedišta 9, godina proizvodnje 1990., broj šasije ..., br. motora ..., što je tužena ad/3 Država Republika Hrvatska dužna priznati i predati opisano vozilo u roku od 15 dana.

II. Dužna je tužena pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.954.000.- HRD.

r i j e š i o j e :

I. Prima se na znanje povlačenje tužbe u odnosu na tuženike ad/1 i ad/2 pa se smatra da tužba u odnosu na navedene tuženike nije ni podnesena.

II. Odbija se prigovor izjavljen protiv rješenja ovog suda od 18.5.1993.g. kojim je izdata privremena mjera."

Drugostupanjski sud je uvažio žalbu tuženice Republike Hrvatske te preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na žaliteljicu.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine.

Tuženica nije odgovorila, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji. Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik vozila pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude te da mu je tuženica Republika Hrvatska dužna predati navedeno vozilo u roku od 15 dana.

Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj kupio predmetno vozilo od tuženice K.Ž. posredstvom Trgovačkog poduzeća T. G.V., Republika BiH, za koje mu je izdat račun, platio je cijenu vozila u iznosu od 25.000 DEM te porez na promet te mu je predana prometna dozvola i navedeno vozilo u posjed. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelju vozilo oduzeto temeljem rješenja PU S. - Odjel za upravne poslove broj 511-12-08/2-UP-3-72/92 od 22. prosinca 1992. godine, iz razloga sumnje u autentičnost prometne dozvole a temeljem rješenja broj P-723/92 od 16. lipnja 1993. godine Ministarstva financija - Carinska uprava Republike Hrvatske Carinarnica S. oduzela je od tužitelja isto vozilo kao zaštitnu mjeru temeljem čl. 357. st. 1. Carinskog zakona.

Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan a svoju odluku temelji na odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) ocijenivši da je tužitelj pretpostavljeni - publicijanski vlasnik te ima pravo tražiti povrat stvari od posjednika kod kojega se ta stvar nalazi po slabijoj pravnoj osnovi a to je upravo Republika Hrvatska.

Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženice Republike Hrvatske preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev utemeljivši svoju odluku na odredbama čl. 211. st. 4. u svezi čl. 151. i 154. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 34/93 - dalje ZKP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja navedene odluke ocijenivši da sukladno navedenim zakonskim odredbama ovlašteni radnik organa unutarnjih poslova može privremeno oduzeti predmete koji se prema krivičnom zakonu imaju oduzeti ili mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku pa prema tome tuženica navedeni automobil drži po valjanoj zakonskoj osnovi te da je zbog toga tužbeni zahtjev neosnovan.

Sa ocjenom drugostupanjskog suda da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju vozila tužitelju neosnovan slaže se i ovaj sud.

Tijekom postupka utvrđeno je da tuženica Republika Hrvatska predmetno vozilo drži temeljem valjane pravne osnove (gore citirano rješenje Ministarstva financija - Carinska uprava RH - Carinarnica S. o oduzimanju navedenog vozila od tužitelja kao zaštitna mjera u prekršajnom postupku) pa je valjalo uvažiti prigovor tuženice i odbiti tužbeni zahtjev za predaju vozila. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi imao jaču pravnu osnovu na posjed navedenog vozila od tuženice Republike Hrvatske pa nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 41. ZOVO za povrat vozila tužitelju, niti se u tom dijelu ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Što se tiče odbijajućeg dijela navedene drugostupanjske presude glede utvrđenja da je tužitelj vlasnik opisanog vozila postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Drugostupanjski sud odbio je i navedeni deklaratorni dio tužbenog zahtjeva a da nije naveo nijedan razlog za takvu odluku pa je u tom dijelu drugostupanjska presuda nerazumljiva i ne može se ispitati zbog čega postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju revident opravdano ukazuje.

Zbog navedenog je primjenom odredbe čl. 393. ZPP revizija odbijena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva da je tuženica Republika Hrvatska dužna predati tužitelju opisano vozilo, dok je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta drugostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj vlasnik opisanog vozila i u tom dijelu je predmet vraćen istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku će drugostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, donijeti novu zakonitu odluku glede dijela zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj vlasnik opisanog vozila.

U Zagrebu, 5. travnja 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.