Ur-9/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Ur 9/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sutkinje Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te sudaca Ljubice Munić i Nenada Perina i odvjetnika R. T. i T. D., kao članova vijeća, odlučujući o prigovoru R. M. iz V., protiv rješenja Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 15. listopada 2005. godine, br. 497/2005, kojim je potvrđeno rješenje Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 9. svibnja 2005. godine, br. 497/2005, u sjednici održanoj dana 18. listopada 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Prigovor se prihvaća.

Poništavaju se rješenja Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 15. listopada 2005. godine, br. 497/2005 i Izvršnog odbora od 9. svibnja 2005. godine, br. 497/2005 i predmet se vraća Hrvatskoj odvjetničkoj komori na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore (dalje HOK) od 9. svibnja 2005. odbijen je zahtjev prigovaratelja za upis u Imenik odvjetnika HOK-a sa sjedištem ureda u V..

Protiv tog rješenja prigovratelj je izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Upravnog odbora HOK-a od 15. listopada 2005. kao neosnovana.

Nezadovoljan rješenjem Upravnog odbora, kojim je odbijena njegova žalba, R. M. podnosi prigovor u kojem navodi da je Upravni odbor ocijenio njegovu nedostojnost za bavljenje odvjetništvom samo na temelju činjenica što je u ratnim okolnostima radio u tijelima tzv. Republike Srpske krajine (dalje RSK), a nije uzeto u obzir njegovo posljeratno ponašanje, kad se više od šest godina nalazio na dužnosti pomoćnika ministra pravosuđa Republike Hrvatske. Predlaže da se pobijano rješenje poništi, jer da je u suprotnosti sa čl. 3. Europske konvencije i čl. 44. i 54. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 49. Zakona o odvjetništvu.

Na prigovor nije odgovoreno.

Prigovor je osnovan.

Pobijana rješenja HOK-a temelje se na odredbi čl. 49. st. 2. Zakona odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94 – dalje ZO) i na utvrđenjima da je prigovaratelj bio osam mjeseci u radnom odnosu u Ministarstvu pravosuđa i uprave RSK, zatim tri godine i šest mjeseci u Republičkom javnom pravobraniteljstvu RSK i mjesec dana u Oblasnom i javnom pravobraniteljstvu, što nadležna tijela HOK-a ocjenjuju aktivnim sudjelovanjem u terorističkoj organizaciji RSK, pa da stoga nije dostojan za obavljanje odvjetništva, jer da to ne jamči da bi R. M. savjesno obavljao odvjetničko zvanje.

Osim navedenog sudjelovanja i radnog odnosa u tijelima RSK prije 15 godina, pobijanim rješenjima nisu utvrđene aktivnosti prigovaratelja nakon tih 15 godina, kao ni ukupnost njegovog ponašanja tijekom života i rada, kako bi se mogla procijeniti dostojnost prigovaratelja za obavljanje odvjetništva u smislu odredbe čl. 49. st. 2. ZO. Prema praksi i stajalištima Ustavnog suda izraženim u dosadašnjim odlukama (Odluka br. U 706/03 od 8. srpnja 2003. i Odluka br. 1005/04 od 8. srpnja 2004.), koje prihvaća i ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, utvrđenje dostojnosti osobe za bavljenje odvjetništvom ne može se temeljiti na jednom njenom životnom postupku u prošlosti, jer ono na taj način može prerasti u apsolutnu zapreku za stjecanje prava na bavljenje odvjetništvom, kao javnom službom, što je suprotno čl. 49. ZO, ali i čl. 44. i 54. Ustava.

Zbog toga što je u postupku pred tijelima HOK-a činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je prihvatiti prigovor i poništiti oba rješenja HOK-a te predmet vratiti na ponovni postupak temeljem odredbe čl. 39. st. 2. Zakona o Upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), koje se odredbe primjenjuju na odgovarajući način temeljem odredbe čl. 60. st. 3. ZO.

U Zagrebu, 18. listopada 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.