Rev-3107/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3107/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz M., zastupane po punomoćniku A. L., odvjetnici iz D. M., protiv tužene OŠ "Matija Gubec" Magadenovac, zastupane po ravnatelju A. K., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 18. studenog 1993. godine broj Gž-2052/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj P-32/93-8 od 27.9.1993. godine, u sjednici održanoj 11. studenog 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Okružnog suda u Osijeku od 18. studenog 1993. godine broj Gž-2052/93-2 i presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 27.9.1993. godine broj P-32/93-8 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Osijeku od 18. studenog 1993. godine broj Gž-2052/93-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu i naloženo tuženiku da zaključi ugovor o kupoprodaji stana kao i plati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 939,00 kn (939.000 HRD).

Protiv drugostupanjske presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se pobijane presude preinače u pravcu razloga revizije uz naknadu troška revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. U povodu revizije tužene Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio reviziju tužene i preinačio nižestupanjske presude tako da je odbio zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Tužiteljica je povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1010/94-2 od 31. siječnja 1996. godine podnijela tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

U ponovnom odlučivanju ovaj je revizijski sud ocijenio da su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju imali pogrešan pravni pristup u primijeni materijalnog prava kada su udovoljili zahtjevu tužiteljice, budući da nisu u postupku utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi odluka u ovome sporu.

Naime, po ocjeni ovog revizijskog suda činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova da je predmetni stan odvojen od škole i da se nalazi u zasebnom objektu (zgrada stare policije), a ne u objektu škole i prostoru tužene, kao ni u sklopu školskog prostora tužene, te da njegovo korištenje nije vezano za obavljanje službene dužnosti ili funkcije odnosno poslova učiteljice hrvatskog jezika koje je tužiteljica obavljala kod tužene, ne daju osnove za zaključak nižestupanjskih sudova da se u ovom slučaju ne radi o stanu za službene potrebe.

U ovom slučaju dolazi u primjenu odredba čl. 6. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 52/74), jer je u postupku utvrđeno da je tužiteljica zasnovala radni odnos 1.6.1974. godine, a da je predmetni stan počela koristiti godinu ili dvije prije donošenja rješenja tužene o pravu korištenja predmetnog stana od 1.11.1980. godine broj 462/80 odnosno da je tužiteljica počela koristiti predmetni stan negdje 1978. ili 1979. godine.

Prema odredbi čl. 6. st. 2. citiranog Zakona o stambenim odnosima određeno je: "Stanovima za službene potrebe smatraju se stanovi čije je korištenje vezano za vršenje službene dužnosti ili funkcije i koji se kao takvi utvrde općim aktom davaoca stana (stanovi u zgradama kazneno-popravnih ustanova, vojnom krugu, aerodromu i drugim vojnim objektima, školama i sl.)".

Budući da u postupku nisu utvrđene navedene zakonske pretpostavke to je po ocjeni ovog revizijskog suda preuranjen zaključak nižestupanjskih sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa u ovoj pravnoj stvari odlučno činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno reviziju tužene valjalo je prihvatiti i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Premda je tuženik u odgovoru na tužbu (list spisa 10) naveo da je predmetni stan uvijek bio utvrđen kao stan za službene potrebe (u aktu tužene) dužnost je prvostupanjskog suda da dokazni postupak dopuni (u nedostatku drugih dokaza saslušanjem svjedoka i slično) i utvrdi navedenu odlučnu činjenicu a zatim donese novu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 11. studenog 1999. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.