Rev-2493/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2493/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. B. iz Z., radi zadržavanja stanarskog prava, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 4. siječnja 1994. godine broj Gž-6842/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1992. godine broj Ps-1325/90, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužiteljica zadržava stanarsko pravo na stanu u Z., T. , na četvrtom katu,(koji se sastoji od predsoblja, tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i WC-a) i naloženo je tuženiku da se iseli iz tog stana, te da naknadi tužiteljici parnični trošak od 25,90 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje pobijane presude.

Tužiteljica nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Iz obrazloženja revizije proizlazi da revident smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 128. ZPP, jer da omot zapisnika o vijećanju i glasanju ne sadrži taj zapisnik. Radi se o relativno bitnoj povredi, koja bi, dakle, bila učinjena u postupku pred prvostupanjskim sudom. Prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP revizija se može zbog relativno bitne povrede postupka izjaviti samo ako je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Tvrdnja tuženika o postojanju navedene bitne povrede iznesena i u žalbi opovrgnuta je odgovorom drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi da je zapisnik sastavljen i zatvoren u poseban omot sukladno odredbi čl. 128. ZPP. Tako drugostupanjski sud nije ni posredno mogao učiniti naznačenu relativno bitnu povredu postupka, jer takva povreda uopće nije učinjena. Valja napomenuti da je odredbom čl. 128. st. 5. ZPP propisano da zapisnik o vijećanju i glasovanju može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku, pa takvo ovlaštenje nema ni tuženik koji u smislu čl. 150. st. 1. ZPP inače ima pravo razmatrati i prepisivati spis parnice u kojoj sudjeluje kao stranka.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica živjela s tuženikom i malodobnom djecom u spornom stanu, da ju je tuženik svojim ponašanjem prisilio da s djecom iseli iz stana, što je učinila u lipnju 1990. godine, da nakon toga stanuje kao podstanar, a da su brakorazvodnom presudom malodobna djeca povjerena tužiteljici kao majci.

Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da tužiteljica nije trajno prestala koristiti stan u smislu čl. 64. st. 3. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/80, 22/92 i 70/93 - dalje ZSO), te su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 65. st. 3. ZSO kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Naime, navedena odredba propisuje da roditelj kojem su povjerena zajednička djeca, a porodično domaćinstvo ima samo zajedničku djecu, zadržava stanarsko pravo neovisno o tome na koji je način stekao to pravo prije razvoda braka.

Revident ponavlja tvrdnju o mogućnosti zamjene stana za dva manja i o obvezi suda da ostavi strankama rok za zamjenu, na koji prigovor je drugostupanjski sud pravilno odgovorio upozorivši da je takvo postupanje suda propisano odredbom čl. 65. st. 4. ZSO, ali da se odnosi samo na odlučivanje prema st. 1. i 2. istog članka, tako da se ne primjenjuje na odlučivanje po st. 3. čl. 65. ZSO. Navodima revizije osporavaju se i utvrđene činjenice. Revizijski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnih utvrđenja, jer se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 2. veljače 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.