I Kž-292/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 292/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika I. L., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 25. siječnja 2006. godine, broj K-42/05, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba optuženika I. L., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženika I. S., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku proglašeni su krivim optuženici I. S. i I. L. da su, na način pobliže činjenično i pravno opisan pod toč. 1 i 2 izreke, počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te su, temeljem tih propisa, osuđeni na kazne zatvora i to optuženik I. S. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a optuženik I. L. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, optuženiku S. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. svibnja 2005. do 31. svibnja 2005. godine, dok je, temeljem čl. 173. st. 7. KZ, od oba optuženika oduzeta opojna droga i ostali predmeti pobliže opisani u izreci pobijane presude. Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP u svezi sa čl. 119. st. 1. i 6. ZKP optuženici su obvezani na naknadu troškova kaznenog postupka i to optuženik I. S. u iznosu od 8.750,00 kn te paušalne svote u iznosu od 1.000,00 kn, a optuženik I. L. u iznosu od 4.000,00 kn, te paušalne svote, u iznosu na 1.500,00 kn. Protiv navedene presude žali se optuženik I. L. po braniteljici J. N., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 292/06-3

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje koje je u svom pisanom očitovanju od 23. svibnja 2006. godine, broj KŽ-DO-902/06, predložilo odbiti žalbu optuženika I. L. kao neosnovanu.

U pravu je optuženik I. L. kada tvrdi da je izreka presude suda prvog stupnja u odnosu na njega proturječna sama sebi i razlozima presude, koji su u jednom dijelu i nedostatni, čime je sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela opisanog pod toč. 2 izreke prvostupanjske presude, za koje je optuženik I. L. proglašen krivim, proizlazi da mu se stavlja na teret jedna konkretna radnju prodaje opojne droge amfetamin, marihuane i hašiša, u količini pobliže opisanoj u činjeničnom opisu, optuženiku I. S.. Međutim, takovo njegovo postupanje državni je odvjetnik pravno označio, što je sud prvog stupnja i prihvatio, kao neovlašteno kupovanje radi prodaje, posjedovanje i prenošenje tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, a ne kao prodaju opojne droge, što u činjeničnom opisu kaznenog djela opisana radnja počinjenja po svojoj prirodi uistinu jest.

Kako je radnja počinjenja kaznenog djela bitan element kaznenog djela i kao takova mora biti opisana kako u činjeničnom opisu kaznenog djela, tako i u pravnom, koji međusobno moraju biti u suglasju, što ovdje nije slučaj, to osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.367 st.1 toč.11 ZKP.

Osim izložene, sud prvog stupnja čini i daljnju bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz čl.367 st.1 toč.11 ZKP jer su okolnosti izložene u presudi suda prvog stupnja u odnosu na optuženika L. proturječne činjeničnom i pravnom opisu djela iz toč. 2 izreke presude.

Naime, ne samo da sud prvog stupnja, u činjeničnom opisu kaznenog djela, ne opisuje radnje kupovanja i posjedovanja radi prodaje, te prenošenja tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, iako ga za te radnju počinjenja djela proglašava krivim, već u obrazloženju presude ne daje niti jedan razlog zbog kojeg je optuženika I. L. proglasio krivim i za te, u činjeničnom opisu neopisane, modalitete počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga. Obrazloženje presude suda prvog stupnja se, u odnosu na optuženika I. L., svodi na, kako to pravilno akceptira i sam žalitelj, „obrazloženje jedne konkretne prodaje optuženiku S. količine droge koje se navodi u izreci presude“.

S obzirom na izloženo, osnovano optuženik L. tvrdi da je izreka presude suda prvog stupnja u odnosu na njega nerazumljiva, proturječna sama sebi i po sudu prvog stupnja danim razlozima, zbog čega je valjalo prihvatiti njegovu žalbu iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl.367 st.1 toč.11 ZKP i presudu suda prvog stupnja u odnosu na tog optuženika ukinuti.

Međutim, valja napomenuti da nije u pravu optuženik I. L. kada tvrdi da je sud prvog stupnja prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP time što je izmijenio činjenični opis kaznenog djela iz toč.2 izreke na način da je umjesto „obiteljske kuće I. L. u V. G.“, naveo „u V. G.“. Navedena izmjena u činjeničnom opisu, koju je nesporno sud prvog stupnja učinio, zapravo predstavlja usklađivanje

I Kž 292/06-3

činjeničnog stanja utvrđenog provedenim dokazima, na što je sud prvog stupnja ovlašten, pri čemu takovom izmjenom nije, na nijedan način, diran sam identitet optužbe.

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika I. L., a po službenoj dužnosti, sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP ovaj sud drugog stupnja utvrdio je da je sud prvog stupnja i u odnosu na optuženika I. S. počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP jer je činjenični opis radnje počinjenja kaznenog djela, opisanog pod toč.1 izreke, zbog kojeg je optuženik S. proglašen krivim, u nesuglasju s pravnom oznakom djela.

Naime, optuženik S. je, pod toč. 1 izreke presude suda prvog stupnja, proglašen krivim što je od optuženika I. L. kupio opojnu drogu pobliže navedenu u činjeničnom opisu, , te je prepakirao u manje paketiće radi prodaje na području P. i S.. Takvo njegovo postupanje sud prvog stupnja pravno je označio kao neovlašteno radi prodaje kupovanje, posjedovanje i prenošenje tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, pri čemu potonji modalitet počinjenja kaznenog djela iz čl.173 st.2 KZ uopće nije opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela, a niti je sud prvog stupnja u svezi njega u obrazloženju svoje presude izložio ijednu okolnost na kojoj je utemeljio svoj zaključak o krivnji optuženika S. i za takvo postupanje.

Nadalje, u odnosu na optuženika S., sud prvog stupnja čini i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz istog članka jer su razlozi dani u presudi u svezi činjeničnih utvrđenja u suprotnosti sa utvrđenjima iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz toč.1. izreke.

Naime, iako iz izloženog činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da se optuženiku S. stavlja na teret da je od optuženika L. kupio, u činjeničnom opisu pobliže navedenu opojnu drogu, isključivo s namjerom prodaje opojne droge trećima, sud prvog stupnja, obrazlažući subjektivan odnos tog optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, ne zaključuje da je on postupao samo s namjerom prodaje opojne droge trećima, već utvrđuje da je optuženik S. inkriminirane zgode postupao „s izravnom namjerom da nabavi opojnu drogu dijelom radi njenog plasmana na ilegalnom narko tržištu, a to svojim prijateljima koji su mu unaprijed platiti i potom drugim osobama, a dijelom i za svoje osobne potrebe“. Kako je na subjektivni odnos počinitelja prema kaznenom djelu bitan element bića tog djela, a od utjecaja je i na odluku suda o vrsti i mjeri kazne, to se navedeno proturječjem nalazi odlučnim za utvrđivanje činjenica u ovom predmetu. Osim toga, zbog izloženog proturječja ostaje nejasno i što sud prvog stupnja zapravo smatra da je inkriminirane zgode optuženik S. počinio. Presuda suda prvog stupnja nerazumljiva je i u dijelu obrazloženja međusobnog odnosa optuženika (str.8 presude).

Naime, sud prvog stupnja s jedne strane dopušta mogućnost da bi optuženik S., kao preprodavač opojne droge, koji pritom duguje i novac optuženiku L. za prethodne nabavke, a kako njihov odnos opisuje sud prvog stupnja, „morao uvjeriti svog nabavljača optuženika L. da mu drogu ponovno proda, pa sud dopušta mogućnost da je to činio, između ostalog i pokušajem ili nagovještajem uporabe fizičke sile obzirom da je bio fizički jači od optuženika L., kojem je također u interesu da preprodavač što više zaradi“. Takvo je obrazloženje međutim u nesuglasju s utvrđenjem suda prvog stupnja da se optuženik S. bojao optuženika L. zbog veza koje optuženik L. ima u lancu preprodaje droge, pa opravdano žalitelj ukazuje na upitnu logičnost i uvjerljivost zaključka suda prvog stupnja da se optuženik I. S. istodobno i

I Kž 292/06-3

bojao optuženika I. L. i prijetio mu. Navedena nelogičnost ukazuje se to značajnijom ako se ima na umu da je, kako to i sam sud prvog stupnja navodi, upravo obrana optuženika I. S. odnosno priznanje djela, kojim tereti i optuženika I. L., u odnosu na odluku o krivnji I. L. ključna, zbog čega je iskaz optuženika S. trebalo cijeniti s pojačanim stupnjem kritičnosti, te podvrći detaljnijoj analizi, što je sud prvog stupnja propustio učiniti.

Zbog izloženih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka valjalo je prihvatiti žalbu optuženika I. L., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na optuženika I. S., ukinuti presudu suda prvog stupnja u cijelosti i vratiti je tom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom će postupku, sud prvog stupnja prvenstveno otkloniti povrede na koju mu je ukazano ovim rješenjem, pri čemu će provesti sve već provedene dokaze i omogućiti strankama isticanje novih činjenica i predlaganje novih dokaza koje stranke mogu, na što se sudu prvog stupnja posebno skreće pažnja s obzirom na navode pobijane presude, predlagati tijekom cijelog postupka, nakon čega će sud prvog stupnja provesti one dokaze koje ocijeni potrebnim u cilju potpunog i pravilnog utvrđivanja činjenica u ovom predmetu, te donijeti novu odluku, koju će i valjano, sukladno čl.359 st.7 ZKP, obrazložiti.

Slijedom izloženog, a temeljem čl. 388. st. 1. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.