Rev-2008/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2008/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića, Davorke Lukanović- Ivanišević i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) J. S. iz S., B. 5., 2)

N.

S. iz

S., 3) V. V., svi zastupani po punomoćnicama M. J. i R. P.-I., odvjetnicama iz S., protiv tuženice N. L.-V. iz S., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku iz O., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 17. listopada 1997. godine, broj Gž-1803/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 22. siječnja 1997. godine broj P-1031/95, u sjednici održanoj 04. prosinca 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezna je tuženica iseliti iz stana u S., te ga slobodnog od osoba i stvari predati na slobodno raspolaganje tužiteljima i nadoknaditi im parnični trošak u iznosu od 4.300,00 kn, dok je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, odnosno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Primjerak pravovremene i potpune revizije u smislu odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP) prvostupanjski sud je dostavio na odgovor tužiteljima i na izjašnjenje državnom odvjetniku nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Tužitelji na reviziju nisu odgovorili.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Kako se u ovom predmetu radi o sporu koji ne spada među stambene sporove u kojima je revizija dopuštena temeljem odredbe čl. 106. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine” br. 81/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – u daljnjem tekstu ZSO), to se dopuštenost revizije ocijenjuje prema vrijednost predmeta spora koja se utvrđuje sukladno odredbi čl. 38. ZPP.

U predmetu spora jednogodišnja stanarina u vrijeme podnošenja tužbe (03. svibnja 1995. godine), utvrđena sukladno odredbi čl. 38. ZPP, iznosila je 1.370,04 kn (114,17 kn x 12).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koji je bio na snazi u vrijeme mjerodavno za ocjenu dopuštenosti revizije (dan podnošenja tužbe 03. svibnja 1995. godine), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjv odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn.

Kako je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora izračunata sukladno čl. 38. ZPP iznosila 1.370,04 kn, to slijedi da revizija nije dopuštena.

Zbog toga je reviziju tuženice trebalo odbaciti temljem odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 04. prosinca 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.