I Kž-526/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 526/12-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Dražena Tripala i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. Z. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. J. Z., opt. I. L., opt. A. M. i opt. I. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2012. broj K- 86/11, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2013., u nazočnosti branitelja opt. A. M., G. M., odvjetnika iz V.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. J. Z., a u povodu njegove žalbe te žalbi opt. I. L., opt. A. M. i opt. I. B. po službenoj dužnosti, a u povodu tih žalbi po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. V. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da su optuženici djelima za koja su proglašeni krivima u izreci prvostupanjske presude počinili kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to opt. J. Z. djelom opisanim pod toč. 1) izreke presude, opt. I. L. djelom opisanim pod toč. 2) izreke presude, opt. A. M. djelom opisanim pod toč. 4) izreke presude i opt. I. B. djelom opisanim pod toč. 6) izreke presude kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12; u nastavku: KZ/11), a opt. V. K. djelom opisanim pod toč. 7) izreke presude kazneno djelo omogućavanje trošenja droga iz čl. 191. st. 1. KZ/11.

II. U povodu žalbe opt. J. Z., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska čena opt. J. Z. presudom Općinskog suda presuda tako da se neće opozvati uvjetna osuda izre

u Našicama od 9. rujna 2009. broj K-97/09 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2009. broj Kž-771/09.

III. Uslijed odluke pod I. i II. te prihvaćanjem žalbe opt. A. M. i djelomičnim prihvaćanjem žalbi opt. J. Z., opt. I. L. i opt. I. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenim sankcijama tako da se:

- opt. J. Z. na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju jedne godine u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja od 1. srpnja 2011. do 2. srpnja 2011.

I Kž 526/12-6

- opt. I. L. na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci koja kazna se primjenom čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Na temelju čl. 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen uračunava se vrijeme uhićenja od 1. srpnja 2011. do 2. srpnja 2011.

Ako se optuženik u roku iz čl. 55. st. 6. KZ/11 ne odazove pozivu tijelu za probaciju ili ako mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak na rad za opće dobro, započinje postupak izvršenja kazne na koju je osuđen. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju, sud će na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne na koju je optuženik osuđen u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

- opt. A. M. se za kaznena djela iz čl. 173. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11; u nastavku: KZ/97) za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom i iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje proglašen krivim ovom presudom, na temelju tih odredbi i primjenom čl. 105. st. 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11 i 143/12; u nastavku: ZSM/11) izriče pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora tako da mu maloljetnički zatvor može biti naknadno izrečen ako za vrijeme provjeravanja u trajanju dvije godine počini novo kazneno djelo.

- opt. I. B. se na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 i primjenom čl. 105. st. 2. ZSM/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci i na temelju čl. 56. KZ/11 izriče mu se uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako za vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo;

- opt. V. K. se na temelju čl. 191. st. 1. KZ/11 i primjenom čl. 105. st. 2. ZSM/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci i na temelju čl. 56. KZ/11 izriče mu se uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako za vrijeme provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo;

Ako dođe do naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora ili do opoziva uvjetne osude, na temelju čl. 25. st. 4. ZSM/11 i čl. 54. KZ/11, opt. A. M. i opt. I. B. će se u kazne zatvora i maloljetničkog zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 1. srpnja 2011. do 2. srpnja 2011.

IV. U ostalom dijelu žalbe opt. J. Z., opt. I. L. i opt. I. B. odbijaju se kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/97) u vezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06; u nastavku: ZIDKZ) i čl. 61. KZ/97 opt. J. Z. (toč. 1. izreke presude), opt. I. L. (toč. 2. izreke presude), opt. A. M.

I Kž 526/12-6

(toč. 4. izreke presude) i opt. I. B. (toč. 6. izreke presude), zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 6. u vezi s čl. 61. KZ/97 opt. A. B. (toč. 3. izreke presude) i opt. A. M. (toč. 5. izreke presude), a zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. u vezi s čl. 61. KZ/97 opt. V. K. (toč. 7. izreke presude). Na temelju navedenih zakonskih propisa opt. J. Z. je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, a uzeta je kao utvrđena i kazna zatvora u trajanju pet mjeseci iz opozvane uvjetne osude primijenjene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Našicama od 9. rujna 2009. broj K-97/09 pa je opt. J. Z., na temelju čl. 60. st. 2. toč. c) KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca. Opt. I. L. je uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, dok je opt. A. B. uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. b) KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju šezdeset radnih dana koji rad je optuženik dužan izvršiti u roku deset mjeseci. Opt. A. M. i opt. I. B. su za predmetna kaznena djela uz primjenu čl. 105. st. 1. i čl. 24. st. 1. ZSM/11 osuđeni na kazne maloljetničkog zatvora u trajanju šest mjeseci svaki, dok je opt. V. K. primjenom čl. 28. st. 1. i 2. ZSM/11 izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme provjeravanja od jedne godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 opt. J. Z., opt. I. L., opt. A. B. i opt. I. B. je u izrečene kazne zatvora i maloljetničkog zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 1. srpnja 2011. do 2. srpnja 2011.

Na temelju čl. 82. KZ/97 u svezi čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj: 145/10; u nastavku: ZOPOIK) utvrđeni su novčani iznosi koji predstavljaju imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom i koje su optuženici dužni isplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana po pravomoćnosti presude i to opt. J. Z. 1.090,00 kuna, opt. I. L. 100,00 kuna i opt. I. B. 500,00 kuna.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) svi su optuženici oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6., a opt. J. Z., opt. I. L., opt. A. B., opt. I. B. i opt. V. K. i nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. J. Z. putem branitelja D. A., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Opt. I. L. podnio je dvije žalbe, putem branitelja I. B., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a putem branitelja Z. Ć., odvjetnika iz N., osim spomenutih žalbenih osnova i zbog povrede kaznenog zakona. U žalbama je predloženo da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kaznenoj sankciji opt. A. M. osobno te po branitelju G. M., odvjetniku iz V., a iz istog su osnova žalbu u korist optuženika podnijeli

I Kž 526/12-6

majka i očuh, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže sankcije ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

Protiv presude se žali i opt. I. B. po branitelju R. I., odvjetniku iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači izricanjem blaže sankcije.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući po zahtjevu opt. A. M. iz žalbe, u skladu s čl. 374. st. 1. ZKP/97, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i opt. A. M., a u nazočnosti njegova branitelja G. M., odvjetnika iz V..

Osnovana je žalba opt. A. M. dok su žalbe opt. J. Z., opt. I. L. i opt. I. B. djelomično osnovane.

Opt. J. Z. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 376. st. 1. toč. 9. ZKP/97, drži da je optužba prekoračena u odnosu na toč. 1. e) izreke presude time što je u presudi promijenjeno vrijeme učina radnje prodaje droge sa rujna 2010. godine, kako je terećen optužnicom, na svibanj 2011..

Opt. I. L. (u žalbi po branitelju Z. Ć.) navodi da presuda ne sadrži „valjane“ razloge o odlučnim činjenicama te da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, što se posebno ne obrazlaže, već se nastavno pobija ispravnost utvrđenja odlučnih činjenica. Osim čnoj činjenici postoji znatna proturječnost o toga (žalba po branitelju I. B.) prigovara da o odlu

onome što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o ispitivanju opt. A. M. i samog tog zapisnika. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno prenio sadržaj dijela iskaza spomenutog optuženika dajući mu drugačiji značaj u odnosu na odlučnu činjenicu utvrđenja osobe prodavatelja opojne droge.

Intervencijom suda prvog stupnja pri preciziranju vremena odvijanja jedne od radnji u sklopu produljenog kaznenog djela, koje je ostalo u svim drugim segmentima (mjesto prodaje, osoba kupca i cijena droge marihuane) neizmijenjeno, optužba nije prekoračena. Ovo stoga što se prvostupanjska presuda odnosi upravo na djelatnost za koju je žalitelj i terećen optužnim aktom, dakle za jednokratnu prodaju droge marihuane D. Z. za iznos od 500,00 kuna i to unutar inkriminiranog vremenskog razdoblja odvijanja cjelokupne kriminalne aktivnosti žalitelja.

Nadalje, prvostupanjski je sud, nakon korektnog reproduciranja sadržaja dokazne građe istu sveobuhvatno i cjelovito ocijenio, dajući jasne, određene i dostatne razloge o utvrđenju odlučnih činjenica za zaključak o kaznenoj odgovornosti opt. I. L. (i ostalih optuženih), u kojima nema znatnog proturječja, niti su razlozi u suprotnosti sa izrekom presude, koja jasno opisuje kriminalnu aktivnost svih optuženika te izrečene sankcije. Žalbena

I Kž 526/12-6

zamjerka o netočnom prenošenju stvarnog sadržaje iskaza opt. A. M. ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala i zaključkom suda prvog stupnja da je opt. I. L. prodavao marihuanu opt. A. M..

Stoga nisu osnovane žalbe opt. J. Z. i opt. I. L. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 ovaj sud nije našao da su ostvarene povrede procesnog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

Opt. J. Z., opt. I. L. i opt. I. B. pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a opt. J. Z. i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U svim se žalbama problematizira vjerodostojnost iskaza opt. A. M. kao jedinog dokaza na kojem se temelji zaključak o kaznenoj odgovornosti žalitelja, koji je svoj iskaz tijekom postupka mijenjao, a sve sračunato vlastitom pogodovanju. Opt. J. Z. neistinitim smatra i iskaz svjedoka D. Z., prigovara odbijenim dokaznim prijedlozima za pribavljanje cjelokupne medicinske dokumentacije (kartona liječnika opće prakse) te ispitivanje liječnika opće medicine i psihijatra radi provjere nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja te smatra preuranjenom ocjenu vjerodostojnosti iskaza opt. A. M. bez provjere njegove komunikacije sa žaliteljem putem facebooka.

Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima ovaj sud nalazi da su na glavnoj raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, uz ispravan zaključak da su optuženici počinili kaznena djela na način opisan u izreci prvostupanjske presude. S obzirom da su razlozi o ocjeni dokaznog materijala i odluci o odbijanju dokaznih prijedloga opt. J. Z. logični i uvjerljivi, to žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.

Osnovano je sud prvog stupnja iskaz opt. A. M. prihvatio ocijenivši ga vjerodostojnim. Naime, ovaj je optuženik dosljedan u terećenju žalitelja tijekom postupka, kako prilikom ispitivanja pred redarstvenim vlatima (uz nazočnu braniteljicu), tako i u istrazi te na glavnoj raspravi. Pri tome je od značaja činjenica da je opt. A. M. na prvom ispitivanju kod policije, uz žalitelje, bez ustezanja teretio i sam sebe za radnje koje je, doduše, pokušao negirati u istrazi, ali je ponovno na glavnoj raspravi iskreno priznao cjelokupnu kriminalnu djelatnost. Ovaj je optuženik dao i razložno objašnjenje o svojim prihodima (tjedni džeparac 50 kuna, igre na sreću 400,00 kuna) kojim je mogao kupovati predmetne manje količine opojne droge marihuane. Osim ovog iskaza i svjedok D. Z. u istrazi i na glavnoj raspravi tereti opt. J. Z. za prodaju marihuane pa kako se spomenuta dva personalna dokaza međusobno podudaraju u odnosu na činjenicu da je opt. J. Z. prodavao drogu marihuanu to je tim više potkrijepljeno kao istinito terećenje opt. A. M. u odnosu na kriminalnu aktivnost ostalih žalitelja. I ovaj sud prihvaća kao životno uvjerljivom argumentaciju iz pobijane presude da iskaz opt. A. M. sadrži podrobno opisivanje načina komunikacije i kontaktiranja sa ostalim optuženicima što govori u prilog realnih, a ne izmišljenih zbivanja. Razlike u navođenju broja realiziranih kupoprodaja na kojima inzistira opt. J. Z. ne mogu poljuljati ocjenu o vjerodostojnosti iskaza, kao što ni izjava opt. A. M. da je bio izložen pritisku policije (prijetnja batinama, skidanje naočala, uskrata telefoniranja) nije od utjecaja na uvjerljivost terećenja ostalih optuženika. Naime, treba imati na umu da je opt. A. M. u istrazi nastojao umanjiti vlastitu odgovornost za kriminalne radnje koje je sam opisao pred policijom opravdavajući samoterećenje policijskim pritiskom. Okolnost da se opt. A. M. i svjedok D. Z. ne sjećaju pojedinih brojeva mobitela putem kojih su komunicirali sa prodavateljima ne

I Kž 526/12-6

dovodi u sumnju uvjerljivost njihova iskazivanja, kako pravilno cijeni i sud prvog stupnja, zbog vremenskog odmaka od predmetnih zbivanja. Uvjerljivost iskaza nije poljuljana ni žalbenim upiranjem opt. I. B. da opt. A. M. različito opisuje način uspostavljanja njihovih kontakata. Naime, opt. A. M. dosljedan je u tvrdnji da je do opt. I. B. odlazio osobno, dok navod s glavne rasprave da je ponekad komunicirao i putem mobitela kada ga je taj optuženik imao ne umanjuje vrijednost tog iskaza.

Prema tome, pojedina odstupanja u iskazu opt. A. M. u odnosu na nebitne činjenice, nasuprot sigurnom i ustrajnom terećenju ostalih optuženika, što je dijelom potvrđeno i iskazom svjedoka D. Z., uz kritičan odnos prema vlastitoj kriminalnoj aktivnosti i po ocjeni ovog suda, bez provođenja drugih dokaza na koje se upire tek u žalbi opt. J. Z. (provjera komunikacije putem facebooka), daju osnova za siguran zaključak o dokazanosti kriminalne djelatnosti žalitelja. Premda od optuženih droga nije oduzeta niti vještačena činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno budući iz personalnih dokaza jasno proizlazi da je predmet djela upravo droga marihuana.

Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prof. dr. sc. I. P. stručnim i potpunim bez potrebe za njegovim dodatnim provjeravanjem. Naime, opt. J. Z. inzistira na dijagnozi schizofrenije koja se spominje u liječničkoj potvrdi od 2. ožujka 2012. (list 192 spisa) koju je vještak razmotrio, ali je kod izrade nalaza i mišljenja, uz pregled optuženika, koristio i ostalu dokumentaciju Odjela za psihijatriju … čiji sadržaj je prenio u pisani nalaz i mišljenje. Vještak je na glavnoj raspravi (str. 224-225 spisa) dopunio i objasnio razloge zbog kojih nije našao dovoljno elemenata za postavljanje takve dijagnoze time da ni podaci iz kartona liječnika opće prakse o korištenju pojedinih lijekova ne bi utjecali na njegov zaključak. Ovako iscrpno i razložno objašnjenje vještaka čini neutemeljenim žalbene zamjerke opt. I. Z. o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Slijedom navedenog nisu osnovane žalbe opt. J. Z., opt. I. L. i opt. I. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu instituta beznačajnog djela imajući na umu da kriminalna aktivnost opt. I. L. obuhvaća više raznovrsnih radnji zlouporabe droge marihuane (u dva navrata prodaja i jednom davanje na konzumiranje marihuane) pa je njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona neosnovana.

Međutim, osnovano se opt. J. Z. žali zbog povrede kaznenog zakona te upućuje na novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12; u nastavku: KZ/11) koji je za njega i predmetno djelo blaži. Naime, kako se kriminalna djelatnost opt. J. Z. sada može podvesti pod kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, dok je ranije zakonski okvir propisane kazne bio od tri do petnaest godina zatvora, trebalo u tom dijelu prihvatiti žalbu ovog optuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela kako je učinjeno u toč. I. izreke ove presude. Jednako tako je trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela i kriminalnu djelatnost opt. I. L., opt. A. M. i opt. I. B. u odnosu na koje je povreda kaznenog zakona utvrđena ispitivanjem pobijane presude prema čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, a što je primjenom čl. 383. ZKP/97 imalo odraza i na opt. V. K.. Naime, i za opt. V. K. koji se nije žalio novi je zakon blaži jer je za kazneno djelo omogućavanja trošenja droga minimum kazne manji (kazna zatvora od šest

I Kž 526/12-6

mjeseci do pet godina) od kazne zatvora u trajanju od jedne godine do pet godina za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ/97 za koje je bio proglašen krivim prvostupanjskom presudom.

Nadalje, ovaj je sud utvrdio da je na štetu opt. J. Z. ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP/97 jer nema zakonskih uvjeta za opoziv uvjetne osude iz pravomoćne presude Općinskog suda u Našicama. Iz podataka u spisu Općinskog suda u Našicama proizlazi da je presudom od 9. rujna 2009. broj K-97/09 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2009. broj Kž-771/09 opt. J. Z. izrečena kazna zatvora u trajanju pet mjeseci uz primjenu uvjetne osude sa rokom kušnje dvije godine. Budući da se prema čl. 69. st. 7. KZ/97 uvjetna osuda ne može opozvati nakon što je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja to je u prosincu 2012. istekao rok za opoziv uvjetne osude pa je i u ovom dijelu trebalo preinačiti pobijanu presudu.

Opt. J. Z. smatra da mu je odmjerena previsoka kazna zbog neodgovarajućeg vrednovanja okolnosti koje na nju utječu te imajući na umu zakonski okvir kazne prema novom KZ/11.

Premda opt. I. L. ni u jednoj žalbi nije istaknuo da se žali zbog odluke o kazni presuda je i u tom dijelu ispitana budući da njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona shodno odredbi čl. 382. ZKP/97 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

Opt. A. M. naglašava značaj svog iskrenog priznanja i doprinosa otkrivanju kaznenih djela te s tim u vezi i postojanju uvjeta za primjenu čl. 173. st. 8. KZ/97, odnosno mogućem ostvarenju svrhe kažnjavanja uvjetnom osudom ili pridržajem maloljetničkog zatvora.

Odlukom o kazni nije zadovoljan ni opt. I. B. koji također cijeni da bi se svrha kažnjavanja mogla postići pridržajem maloljetničkog zatvora.

ene povrede kaznenog zakona

Razmotrivši žalbene prigovore optuženih te uslijed utvrđ

i preinake u pravnoj oznaci djela pod toč. I. izreke ove presude ispitana je i odluka o kaznenim sankcijama te i ovaj sud cijeni da su u pobijanoj presudi pravilno utvrđene i primjereno vrednovane okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.

Olakotne okolnosti utvrđene opt. J. Z. (mlada životna dob, korektno držanje pred sudom, smanjena ubrojivost, zlouporaba tzv. „lake droge“) uz otegotne da je predmetno djelo počinjeno višekratnim kriminalnim radnjama i u vremenu provjeravanja, kraj osude sada po blažem zakonu, opravdavaju izricanje kazne zatvora u trajanju jedne godine.

Premda se kriminalna djelatnost opt. I. L. ne može cijeniti beznačajnom, njegova neosuđivanost, mlađa životna dob i manja kriminalna aktivnost daju osnova za primjenu odredbi o ublažavanju kazne jer se i blažom kaznom u trajanju osam mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro, može postići svrha kažnjavanja.

U pravu je i opt. A. M. da je osuda na maloljetnički zatvor prestroga sankcija. Vodeći računa o njegovom iskrenom i sadržajno značajnom priznanju djela te ostalim utvrđenim olakotnim okolnostima (mlađi punoljetnik, lakomislenost, kajanje) kao i pozitivnom izviješću Centra za socijalnu skrb u N., unatoč iskazane upornosti u kriminalnim radnjama, po ocjeni

I Kž 526/12-6

ovog suda, korekciju budućeg ponašanja moguće je ostvariti i bez kazne lišenja slobode zbog čega je opt. A. M. izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme provjeravanja dvije godine.

Neosuđivanost, mladost i lakomislenost opt. I. B. pri prodaji „lake droge“ marihuane u tri navrata za ukupno 500,00 kuna, uz sada osudu za djelo s propisanom blažom kaznom također ne opravdava izricanje sankcije lišenja slobode. Ovom je optuženiku, jer je navršio dvadeset tri godine života, trebalo izreći kaznu zatora u trajanju šest mjeseci, uz vrijeme provjeravanja od dvije godine. Naime, valja primijetiti da je već prvostupanjski sud primjenom maloljetničkog prava sankcije odmjerio prema materijalno pravnim odredbama čl. 105. ZSM/11 koje su povoljnije od norme iz čl. 109. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98 i 12/02; u nastavku: ZSM/97) koji je bio na snazi u vrijeme učina predmetnih kaznenih djela (od siječnja 2011. do lipnja 2011.). Tako je ZSM/97 u čl. 109. st. 2. propisivao da će sud mlađem punoljetniku, koji je u vrijeme suđenja navršio dvadeset tri godine života, umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora, dok odredba čl. 105. st. 2. ZSM/11 daje i mogućnost izricanja uvjetne osude, time da je odmjeravanje kazne zatvora ograničeno čl. 25. ZSM/11, dakle granicama i uvjetima prema kojima se odmjerava maloljetnički zatvor.

Iz navedenog je razloga i opt. V. K., koji je također navršio dvadeset tri godine života, za kazneno djelo sada označeno po blažem propisu trebalo izreći (minimalnu) kaznu zatora u trajanju šest mjeseci uz vrijeme provjeravanja od jedne godine, dakle uvjetnu osudu kao parapenalnu sankciju, koja je po karakteru odgovarajuća pridržaju izricanja maloljetničkog zatvora.

Nadalje, s obzirom da se odluka o oduzimanju imovinske koristi od opt. J. Z. 1.090,00 kuna, opt. I. L. 100,00 kuna i opt. I. B. 500,00 kuna temelji na potpuno i pravilno utvrđenim činjenicama kako su navedene u izreci pobijane presude to su u ovom dijelu žalbeni prigovori opt. J. Z. i opt. I. B. neosnovani, dok je u odnosu na opt. I. L. ova odluka ispitana shodno čl. 382. ZKP/97.

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 390. st. 1. (toč. I., II. i III.) i čl. 387. (toč. IV.) ZKP/97, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.