Gž-2128/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2128/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te Blaženke Rilov Ćurin, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. B. B. iz Z. i pod 2. K. G. iz Z., oboje zastupani po punomoćnici P. B., odvjetnici u S., protiv tuženika pod 1. R. P. iz Č., S., P., A. C. 29, stan 85, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u S. i pod 2. N. R. iz S., zastupanog po punomoćnici A. L., odvjetnici u S. i J. M., odvjetniku u S., radi povrede prava prvokupa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-5773/15 od 9. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2017.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-5773/15 od 9. lipnja 2017.

Obrazloženje

Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo poništiti kupoprodajni ugovor „U S. de Č., 5. prosinca 2005.“ zaključen između tuženika pod 1. kao prodavatelja u dijelu kojim tuženik pod 1. prodaje, a tuženik pod 2. kupuje čest. zgr. 382/3 Z.U. 114 K.O. S., i baš stan položen na I. katu i potkrovlju, a koji stan ima površinu od 87,58 m[2] te se sastoji od sobe na I. katu, stepenica ka potkrovlju u kojem se nalaze dvije sobe, kuhinja, dnevni boravak, kupaonica s nužnikom te terasom. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na drugotuženika u odnosu na spomenutu nekretninu. Također je odbijen zahtjev u dijelu kojim je traženo da se obveže tuženik pod 1. radi ostvarivanja prava preče kupnje tužitelja prodati predmetni stan tužiteljima po cijeni i uvjetima prema kupoprodajnom ugovoru „U S. de Č. 5. prosinca 2005.“ i to za kupoprodajnu cijenu od 14.209,71 kuna te izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na spomenutom stanu.

Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužiteljima nadoknaditi tuženiku pod 1. trošak u iznosu od 53.492,50 kuna, jednako kao i tuženiku pod 2.

Protiv ove presude žalbu podnose tužitelji pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Neutemeljeno žalitelji ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

Žalitelji ne ukazuju na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet je postupka zahtjev tužitelja koji proizlazi iz povrede prava prvokupa utemeljen na odredbi članka 45. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 68/98 i 22/06, dalje: ZNS).

U provedenom je postupku utvrđeno da je prednica tužitelja, njihova pokojna majka L. B., rješenjem Sekretarijata za privredu Županije Splitsko-dalmatinske od 23. rujna 1993. utvrđena nositeljicom stanarskog prava na stanu u Supetru sagrađenom na čest. zem. 382/3 K.O. S., anagrafske oznake P. 5, površine 81,10 m[2] kojeg je njezinom suprugu, pokojnom ocu tužitelja L. B., dala na korištenje Stambena uprava bivše Općine B. i u kojem su stanu roditelji tužitelja stanovali zajedno od 1953., najprije zajedno sa svojom djecom tj. tužitelja, zatim zajedno do smrti oca tužitelja 1993., nakon čega je pokojna majka tužitelja nastavila stanovati u istom, sve do svoje smrti 2010.

Nadalje je utvrđeno da je prednica tužitelja 5. prosinca 1997. zaključila s Republikom Hrvatskom Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo, ali istog nije uspjela provesti u zemljišnim knjigama jer je njezin prijedlog za upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnom stanu odbijen budući da je utvrđeno da prodavatelj nije njegov knjižni vlasnik.

Rješenjem Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora Općine Brač broj N-2969/1- 1959 od 7. studenoga 1959. nacionalizirana je zgrada u Supetru izgrađena na čest. zgr. 383 ranije vlasnosti F. P. pok. M. i dr. te je određeno da će se ista upisati u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo. Međutim, točkom II. ovog rješenja utvrđeno je da nije nacionalizirana stambena zgrada koja se nalazi na čest. zgr. 382/3 K.O. S., već je ostala u vlasnosti prednika tužitelja. Među strankama nije bilo sporno da prednica tužitelja nije s prednikom tuženika zaključila ugovor o najmu stana.

Rješenjem Narodnog odbora Stambene uprave Općine B. od 7. kolovoza 1956. utvrđeno je kako je predniku tužitelja, njihovu pokojnom ocu L. B. određena najamnina za spomenuti stan, za koji je navedeno da se nalazi u zgradi kućnog broja 9, a ovo je rješenje dostavljeno L. B. i Stambenoj upravi S.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja ocijenio kako zahtjev utemeljen na odredbi članka 45. ZNS-a mogu osnovano postaviti zaštićeni najmoprimac, a u slučaju njegove smrti osobe iz članka 24. stavka 2. ZNS-a koje su navedene u ugovoru o najmu, a kako tužitelji nisu te osobe, sud je ocijenio da oni nisu aktivno legitimirani za podnošenje ovog zahtjeva, pa je odbio tužbeni zahtjev. Neutemeljeno žalitelji ukazuju na nepravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva.

Već je odlukom ovog suda broj Gžnaj-8/10 od 9. travnja 2010. utvrđeno da je prednica tužitelja, njihova pokojna majka L. B., stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu u skladu s propisima koji su važili u vrijeme stjecanja (1953.), kasnije je to pravo zadržala i nakon što se više nije moglo stjecati stanarsko pravo na stanu u privatnom vlasništvu te je na dan stupanja na snagu ZNS-a tj. 5. studenoga 1996. stekla status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu u privatnom vlasništvu u smislu odredbe članka 30. stavka 1. i 2. ZNS-a. Ona nije zaključila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom s vlasnikom stana, ali je temeljem Zakona stekla sva prava i obveze najmoprimca.

Sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenicu koje osobe su na dan stupanja na snagu ZNS-a (5. studenoga 1996.) imale pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva pokojne majke tužitelja, ali je tu činjenicu utvrdio ovaj sud iz izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu u granicama ovlaštenja iz članka 373.a stavka 1. podstavka 2. ZPP-a.

Iz sadržaja zapisnika o izvođenju dokaza saslušanjem majke tužitelja kao parnične stranke (listovi 16-17 spisa) i tužitelja pod 1. saslušanog također u svojstvu parnične stranke (list 149 spisa) utvrđuje se da je obitelj tužitelja, njihovi roditelji i oni zajedno s njima, uselila u predmetni stan 1953. U stanu su roditelji živjeli sve do svoje smrti, otac do 1993., a majka do 2010. Tužitelji pod 1. i 2. su u ovom stanu stanovali od useljenja do najkasnije do "prije Domovinskog rata" (dakle, prije 1991.) kada su se oboje preselili u Z. time da su zbog potreba školovanja izbivali iz stana prije nego što su preselili u Z.

Iz ovih dokaza, dakle, proizlazi da je u vrijeme stupanja na snagu ZNS-a i dvije godine prije toga, u predmetnom stanu živjela samo pokojna majka tužitelja L. B., što dalje, u primjeni odredbe članka 37. stavka 1. ZNS-a u vezi s člankom 12. stavkom 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93, dalje: ZSO) znači da nijedna druga osoba, uključujući tužitelje, u to vrijeme nije imala pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva pokojne L. B. kao osobe koja je imala prava i obveze (zaštićenog) najmoprimca.

Naime, odredbom je članka 37. stavka 1. ZNS-a propisano da se osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama ZSO-a, upisuju u ugovor o najmu stanu. To su, u skladu s odredbom članka 12. stavka 1. ZSO-a, među ostalim osobama, i djeca najmoprimca ukoliko su posljednje dvije godine stanovali skupa s njom, što tužitelji nisu.

Na taj su način prava i obveze pokojne majke tužitelja prestala njezinom smrću 2010. u skladu s odredbom članka 24. stavka 2. ZNS-a. Ta su prava mogla dalje prijeći samo na osobe navedene u ugovoru o najmu odnosno na osobe koje su ispunjavale uvjete iz članka 37. stavka 1. ZNS-a u vezi s člankom 12. stavkom 1. ZSO-a, a takvih osoba nije bilo.

S druge strane, ovlaštenje odnosno legitimaciju za traženje pravne zaštite u slučaju povrede prava prvokupa, odredba članka 45. stavka 1. ZNS-a u vezi s člankom 37. stavkom 1. ZNS-a i člankom 12. stavkom 1. ZSO-a daje jedino zaštićenom najmoprimcu ili osobi na koju su prešla prava zaštićenog najmoprimca. Kako tužitelji nisu te osobe jer njihovo ovlaštenje za traženje ovakve pravne zaštite ne proizlazi iz odredaba mjerodavnog materijalnog prava, to je sud pravilno zaključio da oni nisu aktivno legitimirani za podnošenje ove tužbe, pa je s pravom odbio njihov zahtjev.

Okolnost, pak, da je majka tužitelja otkupila predmetni stan od Republike Hrvatske ne tiče se pravnog odnosa tužitelja s tuženicima jer Republika Hrvatska u vrijeme prodaje stana nije bila vlasnica stana.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na cjelovit uspjeh tuženika u postupku i jer je parnični trošak pravilno obračunat.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 20. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Amara Trgo, v. r.