Rev-1792/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1792/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M.Z. iz … , koju zastupa punomoćnik N.Ž., odvjetnik iz J., protiv tuženika F.I. u B. … , koga zastupa punomoćnik F.N., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 4. veljače 1992. br. Gž 5336/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od 7. ožujka 1991. br. P 11/91, u sjednici održanoj dana 2. prosinca 1992.,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tuženika se prihvaća, preinačuje se presuda Okružnog suda u Zagrebu od dana 4. veljače 1992. pod posl. br. Gž 5336/91 i presuda Općinskog suda u Jastrebarskom od dana 7. ožujka 1991. pod posl. br. P 11/91, tako da se tužitelj odbija sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženi F.I. iz B. kbr. 115 dužan je uspostaviti stanje grobnog mjesta tužiteljice M.Z. iz K. kbr. 127 na mjesnom groblju u K. kako je bilo prije pada nadgrobne ploče sa grobnog mjesta gdje su sahranjeni P.A., P.R., P.S. i P.A. tako da popravi dvije ploče od švedskog mramora (lijevu i podnožnu) radi potpunog saniranja oštećenja, a koje se obaveze može osloboditi plaćanjem novčanog iznosa od 13.000 dinara sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi predvidjenoj čl. 277. ZOO-a tekućom od dana 27. listopada 1989. godine pa sve do plateža."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 6.360 HRD.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda kojom je usvojen tužbeni zahtjev citiran pod I. dispozitiva ove presude.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužitelju.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, a javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije sporno u ovoj fazi postupka da je oštećenje na grobu predaka tužiteljice došlo uslijed pada nadgrobne ploće sa grobnog mjesta gdje su sahranjeni P.A., P.R., P.S. i P.A..

Nadalje nije sporno da je do pada nadgrobne ploče došlo uslijed neodržavanja grobnog mjesta P.A..

Sporno je pitanje da li je tuženik dužan održavati grob P.A. te s tim u vezi, a zbog propusta u neodržavanju, da li je odgovoran za štetu koja je nastala na grobu prednika tužiteljice.

Tuženik je dana 8. ožujka 1982. g. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. P.A..

Tuženik koji je ugovorom o doživotnom uzdržavanju stekao imovinu P.A. trebao je doprinositi za njeno uzdržavanje te je "sahraniti prema mjesnim običajima" kako je to odredjeno navedeno u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

Sudovi smatraju da je time tuženik "preuzeo i vodjenje brige oko uredjivanja i održavanja njezinog groba" kako to odredjeno navodi drugostepeni sud u pobijanoj odluci. Upravo propustivši da izvrši tu svoju obvezu tuženik je prema stanovištu prvostepenog i drugostepenog suda, odgovoran da tužiteljici naknadi nastalu štetu oštećenjem dviju ploča od švedskog mramora na grobnom mjestu njenih prednika.

Ovaj sud smatra da je zauzeti pravni stav pogrešan.

Naime imovina na koju se odnosi ugovor o doživotnom uzdržavanju davalac uzdržavanja ne stječe kao nasljednik svog sukontrahenta, i on ne odgovara za njegove dugove i obveze, ako to nije posebno ugovoreno.

S obzirom na sadržaj zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju prema kojem je preuzeo obvezu da sahrani pok. P.A., nigdje ne proizlazi da bi pored te obaveze tuženik bio dužan i da održava grobno mjesto gdje je ista sahranjena. Sam pojam "sahraniti prema mjesnom običaju" prema stanovištu ovog revizijskog suda ne subsumira i obvezu održavanja grobnog mjesta suglasno odredbama Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 32/65).

Naime u smislu odredbe iz čl. 16. st. 1. Zakona o grobljima gradjani su dužni grob uredjivati barem na vrtljarski način, te grobni prostor oko grobnog mjesta držati u redu i čistoći pazeći da se pri tome ne oštete susjedni grobovi, a prema odredbi iz čl. 11. st. 3. Zakona o grobljima, o uredjenju i održavanju pojedinih grobova i grobnica moraju se brinuti korisnici grobnog mjesta.

Stoga tuženik, koji nije korisnik grobnog mjesta u kojem je sahranjena primateljica uzdržavanja sada pok. P.A., a niti se prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju obvezao održavati grobno mjesto, prema stanovištu ovog revizijskog suda, ne odgovara za štetu koja je nastala na grobu prednika tužiteljice uslijed rušenja grobne ploče sa grobnog mjesta gdje su sahranjeni P.A., P.R., P.S. i P.A..

Stog razloga, a s obzirom da su provostepeni i drugostepeni sud materijalno pravo pogrešno primijenili, valjalo je pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijane presude na način kako je to odučeno pod I. dispozitiva presude.

Ovu odluku bilo je moguće donijeti i iz razloga što ovaj revizijski sud ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Odluka o parničnom trošku cjelokupnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 166. st.

1. ZPP a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

U Zagrebu, 2. prosinca 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.