P-689/2016-12 · Trgovački sud u Rijeci

Poslovni broj: 5 P-689/2016-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja B. B. iz D., OIB: …, protiv tuženika 1. H. - M. d.o.o. u stečaju N. V., (ranije H. d.o.o. C.,) OIB: …, kojeg zastupa Z. G., odvjetnik iz R., i 2. J. V. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. siječnja 2017. godine u prisutnosti zastupnika po zakonu 1. tuženika D. C., stečajnog upravitelja i punomoćnika 1. tuženika Z. G., odvjetnika iz R., a objavljene dana 3. ožujka 2017. godine

p r e s u d i o j e

I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji u odnosu na 2. tuženika glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj B. B., D, OIB: …, stekao pravo vlasništva nad nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, u zk.ul. 5658 k.o. N. na k.č. br. 16521/16, 18-a etaža, stan br. 14., korisne površine 45,46 m2, što čini 4546/111908 dijela nekretnina, 19.-a etaža, stan br. 15. korisne površine 58,15 m2, što čini 5815/111908 dijela nekretnina, 20.-a etaža, stan br. 17. korisne površine 39,69 m2 3969/111908 dijela nekretnina, 21.-a etaža stan br. 18. korisne površine 39,69 m2 što čini 3969/111908 dijela nekretnina, 23. etaža stan br. 20. korisne površine 31,19 m2 što čini 3119/111908 dijela nekretnina, te 24. etaža stan br. 21. korisne površine 45,11 m2 što čini 4511/111908 dijela u odnosu na cijelu nekretninu, a što mu je V. J., Z., dužan priznati te mu izdati valjanu tabularnu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi 1. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 24.375,00 kn u roku od 8 dana.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba u odnosu na 1. tuženika povučena u cijelosti.

Obrazloženje

Tužbom od 30. studenoga 2015. godine tužitelj je zatražio da se utvrdi njegovo pravo vlasništva nad nekretninama naznačenim u točki I. izreke ove presude. U tužbi je istaknuo činjenicu da tuženici priznaju pravo tužitelju na regresno namirenje no da mu se onemogućuje pravo namirenja budući da tuženici izbjegavaju priznati tužitelju pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama.

1. tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora s obzirom na predmet tužbenog zahtjeva te je predložio da se kao v.p.s. označi iznos od 1.300.000,00 kn. Osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva navodom da tužitelj nije iznio činjenice u pogledu pravne osnove stjecanja prava vlasništva nad predmetnim nekretninama. Istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da 1. tuženik nije vlasnik nekretnina upisanih u zk.ul. 5658 k.č.br. 16521/16 i to u odnosu na 18.-i i 19.-i suvlasnički dio. Podredno je prigovorio i zastaru u odnosu na istaknuti zahtjev za izdavanjem tabularne isprave te naveo da tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki za originarno stjecanje prava vlasništva. Dodatno je istaknuo da je nad 1. tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem ovoga suda poslovni broj St-162/10 dana 16. ožujka 2011. godine i da je tužbeni zahtjev neosnovan i iz razloga što do dana otvaranja stečajnog postupka tužitelj nije stekao pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama.

2. tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je nekretninu (k.č. 16512/16 etaža 18, k.o. Novi) kupio na javnoj dražbi tijekom provođenja stečajnog postupka. Predložio je na tu okolnost provođenje dokaza saslušanjem stranaka osobito stečajnog upravitelja 1. tuženika D. C., odbacivanje tužbe, a podredno i odbijanje budući da tužitelj nije dokazao na koji je način stekao vlasništvo na nekretninama čije utvrđenje traži u ovom postupku.

U podnesku od 16. siječnja 2017. godine tužitelj je naveo da je 2. tuženik bio u posjedu predmetnog stana i prije nego što ga je kupio na dražbi budući da je na toj nekretnini postojala zabilježba spora radi utvrđenja prava vlasništva po tužbi tuženika J. V. protiv tuženika H. d.o.o. C..

Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika neosnovan u cijelosti.

Rješenjem od 18. siječnja 2017. godine, na temelju odredbe čl. 40. st.3 ZPP-a, kao vrijednost predmeta spora u parnici utvrđen je iznos od 1.300.000,00 kn s obzirom da se radi o parnici radi utvrđenja prava vlasništva nad nekretninama označenim u točki I. izreke presude, a koje su prema podacima Porezne uprave od 24. prosinca 2015. godine veće vrijednosti od one koju je, očito suviše nisko, naznačio tužitelj u tužbi (2.500,00 kn).

Tužitelj u postupku nije dokazao postojanje pravne osnove za stjecanje prava vlasništva nad preciziranim nekretninama, a to osobito u odnosu na nekretninu za koju je utvrđeno da je upisano pravo vlasništva u korist 2. tuženika (nakon povlačenja tužbe jedinog tuženika u postupku), a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka iz zk.ul. 5658 za k.č.br. 16521/16 18-ti suvlasnički dio: 4546/111908 etažno vlasništvo (E-18) prema ispravi s lista spisa 29. Kako u postupku nije dokazao postojanje osnove za stjecanje prava vlasništva pa tako niti ispunjenje drugih pretpostavki predviđenih ZOVDSP-om (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) u pogledu stjecanja prava vlasništva, valjalo je tužbeni zahtjev u odnosu na tu nekretninu ocijeniti neosnovanim zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

Činjenica da je i prije uknjižbe prava vlasništva J. V. na predmetnoj nekretnini bila provedena zabilježba spora koji se pred Općinskim sudom u Crikvenici vodio pod posl. br. P- 626/2010 po tužbi tužitelja J. V. protiv društva H. d.o.o. C., radi priznanja prava vlasništva, prema dostavljenom izvatku uz podnesak tužitelja od 17. siječnja 2017. godine (l. spisa 62- 65), nije od utjecaja na upisano pravo u korist tuženika, a niti predstavlja pravnorelevantnu činjenicu u pogledu odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U odnosu na preostale nekretnine u postupku je utvrđeno da nije dokazana činjenica da bi u odnosu na iste kao vlasnik bio upisan tuženik J. V. pa je tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim zbog promašene pasivne legitimacije. Navedena okolnost proizlazi i iz dostavljenih izvadaka iz zemljišnih knjiga prema ispravama s lista spisa 30-48, a koje je dostavio prije povlačenja tužbe 1. tuženik uz odgovor za tužbu. Stoga je i u odnosu na preostale nekretnine tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim zbog čega je i za taj dio nekretnina odlučeno kao u točki I. izreke presude.

Slijedom činjenica koje su stranke iznijele u postupku sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje predloženih dokaza saslušanjem svjedoka A. M., saslušanjem stranaka i provođenjem uvida u spis Općinskog suda u Crikvenici posl.br. P-626/2010.

Odluka u izreci rješenja temelji se na primjeni odredbe čl. 193. st. 2 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) i okolnosti da je tužitelj u cijelosti povukao tužbu u odnosu na 1. tuženika i da se 1.tuženik suglasio s povlačenjem tužbe.

Odluka u točki II. izreke presude temelji se na primjeni odredbe čl. 158. st. 1 ZPP-a odnosno primjeni pravila da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove.

1. tuženiku su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 13.000,00 kn (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 18. siječnja 2017. godine 6.500,00 kn (T.br. 9.2.), PDV 25% 4.875,00 kn (dok će trošak sudskih pristojbi za odgovor na tužbu cijeneći uspjeh stranaka u postupku pasti na teret tužitelja). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 3. ožujka 2017. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.