I Gžzp-117/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Gžzp 117/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ć., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-221/09 od 10. prosinca 2009., 5. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja se uvažava kao djelomično osnovana, preinačuje se točka 2. izreke rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-221/09 od 10. prosinca 2009., te rješava:

I. Predlagatelju Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije iz S. se pored dosuđenog iznosa od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, određuje na ime primjerene naknade i daljnji iznos od 6.000,00 (tritisuće) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđeni daljnji iznos na ime primjerene naknade u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-221/09 od 10. prosinca 2009., određeno je da je Općinski sud u Splitu dužan provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Ovrv-4937/99 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri mjeseca računajući od dana dostave tog rješenja (točka I izreke). Predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 kn (točka II izreke), a protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz točke II izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka III izreke).

I Gžzp 117/10-2

Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom II izreke predlagatelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, sve u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ br 73/91

– dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži njegovu žalbu i preinači rješenje u pobijanom dijelu na način da mu dosudi naknadu u iznosu od 25.000,00 kn. Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka jest zahtjev predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbi članaka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. – dalje: ZS) zbog dugotrajnosti postupka koji se radi ovrhe vodio kod Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovrv-4937/99.

Sud prvog stupnja je, u bitnom, utvrdio da postupak ovrhe u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku u pravno relevantnom razdoblju traje 10 (deset) godina, 2 (dva) mjeseca i 20 (dvadeset) dana, u kojem razdoblju nadležni sud nije postupao dovoljno učinkovito, te da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke za ostvarivanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Slijedom izloženog je predlagatelju odredio primjerenu naknadu u iznosu od 2.000,00 kuna.

U žalbenom stadiju postupka sporni su, međutim, doprinos predlagatelja ukupnom trajanju postupka, a time i visina dosuđene novčane naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku, koju predlagatelj smatra preniskom s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja.

U svezi sa žaliteljevim navodima, ovaj sud prije svega ističe da iz stanja spisa proizlazi kako ovrhovoditelj tijekom postupka nije uvijek promptno reagirao, što netočno ističe u žalbi. Ispravno, naime, navodi prvostupanjski sud kako je ovrhovoditelj zaključkom suda od 5. travnja 2007. bio pozvan da se u roku od 15 dana očituje ustraje li u postupku, na što je ovrhovoditelj odgovorio tek podneskom od 2. ožujka 2009. Jednako tako, glede utvrđenja suda o nedostatku interesa ovrhovoditelja za tijek postupka – što sud temelji na činjenici razvidnoj u spisu, da u razdoblju od podneska, upućenog 28. listopada 1999., pa sve do prvog slijedećeg svog podneska 2. ožujka 2009., ovrhovoditelj nije iskazao nikakav interes za stadij i tijek postupka, premda ga je sud još u međuvremenu rečenim zaključkom bio pozvao na očitovanje – žalitelja valja uputiti da je u konkretnom slučaju zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnesen glede postupka ovrhe, u kojem se povećana aktivnost, postupanje usmjereno ka poduzimanju odgovarajućih ovršnih radnji i interes za okončanje postupka očekuje prije svega od ovrhovoditelja, obzirom da je upravo u njegovu interesu da se ovrha uspješno dovrši, zbog čega se i utvrđenje suda o doprinosu predlagatelja ukupnom trajanju postupka ovrhe ukazuje pravilnim.

I Gžzp 117/10-2

No, po ocjeni ovoga suda, navedeni doprinos ne može biti opravdanje za određivanje naknade u iznosu od 2.000,00 kuna, obzirom da iz spisa proizlazi kako ovrhovoditelj nije na drugi način pridonio duljini trajanja postupka, za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju, a osobito uzevši u obzir nesporno utvrđenje suda prvog stupnja o izloženom ukupnom trajanju pravno relevantnog razdoblja.

Slijedom navedenog, osnovano žalitelj tvrdi da u pogledu visine dosuđene naknade nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a.

Stoga, iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, u svezi s čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01 i 55/01, dalje: Ustav) ovaj sud je – imajući na umu duljinu trajanja predmetnog sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, postupanje suda, doprinos predlagatelja, složenost konkretnog spora te složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj – ocijenio da predlagatelju na ime primjerene naknade, pored već određenog iznosa od 2.000,00 kuna, pripada i daljnji iznos od 6.000,00 kn.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz 380. točke 3. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbu predlagatelja kao djelomično osnovanu, preinačiti pobijano rješenje i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 5. svibnja 2010.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.